Smeće je u Šibeniku najveći problem zbog čega su pod povećalom javnosti Zeleni grad Šibenik i Upravni odjel za komunalne djelatnosti. Građani su revoltirani i nezadovoljni, bilo da se radi o velikim iznosima računa uslijed poskupljenja, odbačenom krupnom i komunalnom otpadu na javnim površinama, ili o neodvajanju otpada, svakako sistem ne funkcionira onako kako uljuđeni svijet priželjkuje. 
Revoltirani sugrađani često nam šalju račune za odvoz otpada, bilo da se radi o kućanstvu ili nekućanstvu.
Vlasnica malog knjigovodstvenog obrta u centru Šibenika za odvoz otpada (fiksni dio računa) prije je plaćala 6 eura, po novome plaća 32 eura, i to za mali prostor od samo 15 metara kvadratnih. Objašnjava kako jako malo proizvodi miješanog komunalnog otpada, ostalo odvaja, no iznos računa jednak je kao da se radi o ustanovi, kazalištu, pogonu…
Najavljeno je ponovno vraćanje kartica za odlaganje otpada od 1. travnja što će makar malo ublažiti problem.
Druga čitateljica iz centra grada poslala nam je iznos svog zadnjeg računa za odvoz otpada za kućanstvo koji iznosi 11,14 eura. Smeće je bacila u podzemni kontejner samo jednom jer je nije ni bilo u Šibeniku. Čitateljica također iznajmljuje apartman koji se zimi slabo iznajmljuje, no ipak će za odvoz otpada umjesto dosadašnjeg fiksnog dijela od 7 eura plus PDV plaćati 26 eura plus PDV, a sve zbog novog Zakona o komunalnoj djelatnosti kojim se mali iznajmljivači apartmana stavljaju u kategoriju nekućanstva i izjednačavaju se sa poslovnim subjektima koji zaista proizvode velike količine otpada, što je apsurdno. Više od dvjesto kuna ukupno će platiti za smeće, i to samo za fiksni dio.
Treći čitatelj sa Baldekina poslao nam je fotografije odbačenog krupnog i komunalnog otpada u ulici Stjepana Radića 56 a, koji se, kaže, usred bijelog dana, „usput“ donosi autima i tako nastaje pravi mali deponij! Također, nejasan mu je račun za pražnjenje zajedničkog spremnika (od 1100 l).
Kontaktirali smo predsjednika vijeća gradske četvrti Baldekin I, Boru Rončevića koji je rekao kako će se poduzeti sve potrebne radnje da bi se sanirao krupni otpad.
I tako se vrtimo u krugu, no čini se kako za sada nema jasnog mehanizma kojim će se riješiti gorući problem – smeće.
Sustav nije ažuran i represivan prema nesavjesnim pojedincima koji prolaze nekažnjeno. I oni uhvaćeni na nedjelu se izvuku nekažnjeni, jer kad slučaj dođe do suda često se odustaje od svjedočenja protiv počinitelja pa predmet pada u vodu. Saniranje krupnog otpada Grad plaća Zelenom gradu, pa je Grad na gubitku umjesto da je kažnjen počinitelj. Kamere koje su postavljene po javnim gradskim površinama više služe za suzbijanje ozbiljnog narušavanja reda i za nadzor prometa negoli kao mehanizam za pronalaženje počinitelja koji remete komunalni red i koji bacaju otpad drugima pod nos. Čini se kako je najlakše propisati kaznu za prometni prekršaj, dok komunalni nered prolazi nekažnjeno jer se može čuti kako se komunalci ne žele zamjerati sugrađanima, poznanicima ili prijateljima…
Zato se, nažalost, događa se da pojedinci, koji nisu imuni na komunalni nered, ulaze u ulogu komunalnih redara. Zar bi još trebali prokazivati neodgovorne, umjesto da se sustav pozabavi komunalnim problemom smeća po uzoru na druge uspješnije gradove.
