Udruga turističkih vodiča „Mihovil“ je povodom Međunarodnog dana žena organizirala tematsku turu „Šibenska cura“ posvećenu važnim i osebujnim šibenskim ženama koje su pomicale granice društva svojim nekonvencionalnim radom i dozom buntovništva koje je bilo potpuno nesvojstveno ne samo za srednjovjekovni Šibenik, već i za sami početak 20. stoljeća.
Promijenili smo rutinu i umjesto pasivnih građana koji svaki dan prolaze jednim te istim ulicama ne misleći o intrigantnoj povijesti, postali smo turisti u vlastitom gradu. Pridružili smo se drugom razgledu 9. ožujka. Hodale smo sa brojnim sugrađankama, kalama i skalama starog Šibenika upijajući šest intrigantnih priča o šibenskim ženama koje su nam prezentirale članice udruge Mihovil i tako nam zadržale pažnju više od dva sata.
Evo ture ‘Šibenske cure’ – foto: Margita Maričić
Danas vam donosimo dvije dijametralno suprotne priče. Glavne junakinje prve priče su časne sestre benediktinke koje su uprizorile predstavu Tri kralja, što je u srednjovjekovnom Šibeniku bilo nedopustivo. Priču nam je ispričala Zlatka Rodin.
Benediktinke sv. Spasa – prve hrvatske glumice
Nekadašnji benediktinski samostan sv. Spasa uživao je veliki ugled u Šibeniku skoro punih petsto godina, od 14. do 19. st., a u njemu su se smjele zarediti samo kćeri iz najboljih plemićkih kuća. Hvale o tom samostanu pisali su šibenski povjesničar Dinko Zavorović, pjesnik Juraj Baraković, a veliki Faust Vrančić je upravo njima posvetio svoje jedino djelo na materinjem jeziku.
Osim po molitvama protiv Turaka i svojoj značajnoj obrazovnoj funkciji u opismenjavanju plemićkih djevojaka ove časne sestre poznate su i po tome da su u veljači 1615. dvaput izvele predstavu Tri kraljaza koju su imale napisan scenarij, razrađenu kostimografiju, a što je još značajnije zbog nje su ostale zabilježene kao prve glumice na prostoru današnje Hrvatske, a možda čak i u europskih razmjerima. Naime, u to vrijeme ženama nije bilo dozvoljeno glumiti, a ženske uloge su tumačili muškarci, pa je samim time još šokantnija činjenica da su žene, k tome još redovnice, glumile među ostalim i muške uloge.
Evo ture ‘Šibenske cure’ – foto: Margita Maričić
Svojom predstavom su podigle popriličnu prašinu i privukle neželjenu pozornost građana što je uzrokovalo barufu i dovelo do suđenja u Biskupskoj palači gdje opatica Gabrijela Tobolović morala odgovarati pred zakonom na suđenju koje je trajalo tri dana. Kako su redovnice kažnjene iz sudskog nam spisa nije poznato, ali nam zato taj spis daje detalje o imenima glumica, ulogama koje su glumile i izgledu njihovih kostima.
Drugu priču o poduzetnici Đuliji koja je držala javnu kuću početkom 20 stoljeća, što nije bilo kažnjivo, ispričala nam je Tina Biluš.
Duma, Đulija, Hajka i druge cure…
Dumi ud. Franić je 23.3.1906. godine naloženo da mora urediti svoju kuću, te joj je pri tome uklonjena električna svjetiljka i premještena na kuću malo dalje.
Duma je svoju kuću uredila, pokrenula posao, ali joj svjetlo nije vraćeno, te se oko njene kuće događaju neredi, a nedavno je i carskom kraljevskom podčasniku domobranstva odnijelo bajunetu. Iz ovih razloga Duma predaje molbe sa zahtjevom da joj se svjetiljka vrati.
Naime, naša Duma je bila vlasnica bludišta, a namjena njene kuće je i 1932. godine bila ista, što pokazuje da je Duma skoro trideset godina vodila više nego uspješan posao.
Postojali su posebni Pravilnici za bludilišta koji su regulirali mjesto smještaja javnih kuća, njihov izvanjski i unutarnji izgled, djevojke koje su radile u javnoj kući i vlasnice, te kontrolu izvršavanja reda.
Dozvolu za otvaranje javne kuće mogle su dobiti samo ženske osobe starije od 30 godina, uz uvjet da se “iskažu uredovnim svjedodžbama, da nisu bile kažnjene radi zločina ili prekršaja počinjenog iz pohlepe za dobitkom, te koje su oblasti poznate kao povjerljive osobe i koje iskažu svoje imućstvo obzirom na podržavanje reda u svom poslovanju.”
Prostitucija je naravno nosila brojne izazove i probleme, koje su tada državne vlasti pokušavale riješiti na način da je odobre, ali pri tome kontroliraju i nadziru.
U raznim izvorima vezanim za Šibenik spominju se mjesta za zabavu kao što je javna kuća u ulici Jurja Dalmatinca i Đulija koja je radila za blagajnom, zatim hotel Kosovo na Vanjskom, ali i brod Mihovil privezan u Docu.
Spominju se imenom i dame noći, pa tako nailazimo na Hajku, Tosku, Ružu, Lolu, a naša klapa Teuta je Nadu Buru i opjevala.
Evo ture ‘Šibenske cure’ – foto: Margita Maričić
Nakon 1934. godine javne kuće su zabranjene, ali to naravno ne znači da su dame noći nestale, već samo da su se time još dugo bavile potajno.
Iako ove cure nisu junakinje u pravom smislu riječi kao druge žene čije priče pričamo, ipak su i one šibenske cure i nismo ih mogli izostaviti…
Kroz dva dana mogle su se čuti priče o Tonki Friganović, Slavki Berović, Anki Bulat, Ester Mazzoleni, Vesni Parun, Ani Vidović, Ani Šare, Majci Klari Žižić, Milki Bučić, Mrni i Dobri…
„Šibenske cure“ bile su redovnice, pjesnikinje, vojnikinje, operne pjevačice ili „obične“ žene koje su se istaknule u svojoj okolini – istaknuto je na stranici UTV „Mihovil“.
– Udruga turističkih vodiča „Mihovil“ djeluje već 17 godina, broji sedamdesetak članova. Uvjet za članstvo je licenca turističkog vodiča za Šibensko – kninsku županiju. Petnaestak članova je aktivno u tematskim turama, što našim zajedničkim, što samostalnim. Ture se često organiziraju povodom nekog značajnog dana ili obljetnice a nekad se rode iz čiste fascinacije i inspiriranosti nekim šibenskim fenomenom, periodom ili ličnošću – kaže nam članica udruge Zlatka Rodin.
