Hrvatska je antisocijalna država, ma što njezin Ustav govorio o tome! Jer, da nije tako ne bi se moglo dogoditi da u novi Zakon o socijalnoj skrbi, koji je stupio na snagu od 1. siječnja 2023., bude uvrštena odredba po kojoj se država upisuje na nekretnine, makar se radilo i o jednoj jedinoj u kojoj žive primatelji socijalne pomoći. A to znači, naši najsiromašniji sugrađani. Ako država zabilježbom na njihovu nekretninu naplaćuje svoja “socijalna davanja” na koja je obavezuje Ustav RH, po čemu je onda socijalna i nije li njezino postupanje protuustavno?
Ovaj naum Plenkovićeve vlade koji se odmah s prvim danima 2023. počeo primjenjivati, imao je za posljedicu da je bar 530 siromaha odustalo od zahtjeva za socijalnu pomoć, prestravljeni zahtjevom da potpišu pristanak na zabilježbu države na njihovu nekretninu. Otkad je to socijalna pomoć uvjetovana nekretninom, pogotovo onom u kojoj korisnici “socijale” žive, i kako je to uopće moglo nekome pasti na pamet? Dakle, što je država tom lihvarskom, nehumanom odredbom htjela? Naplatiti svoje “socijalne usluge”? Natjerati korisnike socijalne pomoći, koji žive od tako mizernih mirovina ( ili drugih skromnih primanja ) i preživljavaju prisilno gladujući, da od pomoći odustanu ili da prodaju nekretninu i žive kao podstanari, te zahvaljujući tom prihodu ( od prodaje nekretnine) izgube pravo na državnu pomoć? Zvuči doista bešćutno i skandalozno!
Da nije bilo medijskog pritiska i javnog upozorenja pučke pravobraniteljiceTene Šimonović Einwalter, kako se primjena sramotne odredbe krenula masovno provoditi od siječnja ove godine, mnogim hrvatskim građanima crno bi se pisalo, nekima i najcrnje…
Zanimljiv je način na koji je ministar rada, socijalne skrbi i obitelji Marin Piletić branio zakon i njegovu spornu odredbu. Ponajprije, tvrdio je da je slična odredba postojala i u ranijem zakonu, te da je dužnost svih nas brinuti se o roditeljima, bakama i djedovima. Kako to misli ministar? Zar to nije moralna, a ne zakonska obveza, zar ljudi nisu kvarna roba, a obiteljski odnosi nerijetko krajnje narušeni? Zar zbog toga stari i siromašni moraju ispaštati u državi koja se često hvali svojom ustavnom definicijom socijalne i solidarne?
-Ništa se loše neće dogoditi korisnicima socijalne pomoći dok su živi ( a kad umru, kao, nije važno ! op.a.). Ne radi se o tome da država oduzima nekom nekretninu, ali ako korisnici prodaju nekretninu ili nakon smrti korisnika nasljednici prodaju imovinu – tada država aktivira zabilježbu- objašnjavao je Piletić, potvrđujući time naum države da na siromasima zaradi!
Mnogi od naših najsiromašnijih građana postali su vlasnici nekretnine u kojoj žive zahvaljujući bivšem sustavu i nekadašnjem društvenom vlasništvu na stanovima, koje su u neovisnoj Hrvatskoj tijekom tranzicije i privatizacije imali pravo, pod iznimno povoljnim uvjetima i za vrlo nisku cijenu, otkupiti. Ili su od svojih poduzeća dobili povoljne stambene kredite kojima su sami gradili svoj krov nad glavom. A u ponižavajući položaj siromaštva dovedeni su odlaskom u mirovinu i zahvaljujući katastrofalno nehumanom mirovinskom sustavu RH. I sad bi im ova država htjela oduzeti nekretnine koje su nerijetko gradile njihove tvrtke, općine i gradovi, zahvaljujući i njihovom novcu izdvajanom u stambeni fond…
Srećom, pod pritiskom, napose medijskim, Vlada i njezin agilni ministar ipak su popustili. Piletić je najavio temeljite reforme i izmjene Zakona o socijalnoj skrbi, a sporni članak Zakona će se preispitati, sukladno dogovoru HDZ-a s koalicijskim partnerima, odnosno iz članka Zakona bit će izbačena prva nekretnina koju koriste primatelji zajamčene minimalne socijalne naknade.
-Ovo nije Vlada koja želi otimati, nego pomagati. Podsjećam da korisnici naknade imaju pravo i na naknadu za ugroženog kupca energenta što iznosi 500 kuna. Imaju pravo i na jednokratne pomoći– brzo je pobrojao državne socijalne mjere ministar, kao da je riječ o ekskluzivno hrvatskoj “milosti” vlasti spram najugroženijih građana. Zar suština socijalne skrbi nije baš briga za one najugroženije?
Sramotu koju su umalo ozakonili, ministar Piletić pokušao je amortizirati najavom novog paketa vladinih mjera od 1. travnja u kojem će biti i prijedlog da se 500 kuna za energente najsiromašnijima nastavi davati još bar godinu dana. No, kakve to ima veze sa zabilježbom države na privatnu nekretninu siromašnih?
Korisnici socijalne pomoći umiruju se napomenom kako je procedura zabilježbe i brisanja složena, pa nema straha da bi se išta moglo dogoditi u samo nekoliko dana ( !? ) A u nekoliko mjeseci, to valjda, kako misli ministar, manje boli…
-Sam postupak naplate nije jednostavan. Postoji procedura po kojoj korisnik, odnosno nasljednici mogu tražiti otpis duga i brisanje zabilježbe. Ništa se u kratkom roku neće dogoditi. Dat ćemo jasnu uputu svim voditeljima socijalnih ureda da razgovaraju s korisnicima, da ih upute u sve da iskoriste pravo na minimalnu naknadu- pravdao se Plenkovićev ( anti)socijalni ministar.
Činjenica je da je Vlada ustrajala na spornoj odredbi u Zakonu o socijalnoj skrbi unatoč upozorenjima, pa i pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter, još tijekom javne rasprave, da bi trebalo ostati na rješenju koje ne obuhvaća nekretninu u kojoj ljudi žive i da mnogi ljudi nisu dobro informirani o tome što im novi zakon donosi, ili im njegove odredbe naprosto nisu jasne.
I kad je počela primjena Zakona nastupilo je masovno odustajanje od socijalne pomoći sve zbog straha da bi mogli ostati bez svojih stambenih prostora. A većina ljudi radije bi bila i gladna negoli bez krova nad glavom…
Po mngočemu reklo bi se da je ova odredba u Zakonu o socijalnoj skrbi utemeljena na anticipaciji prijevare onih koji su na “socijali”, a kojima je država odlučila stati na kraj tako što će sve, one uistinu najsiromašnije, i eventualno neke među njima koji neopravdano primaju socijalnu pomoć, tretirati jednako, kao moguće lopove i prevarante i osigurati se naplatom njihove nekretnine, bez iznimke. Umjesto da djelatnici socijalne skrbi povedu računa o tome tko ispunjava, a tko ne ispunjava kriterije za primanje socijalne pomoći, ono od đuture sve unparijed proglašavaju lažnjacima.
Naposljetku, država ovom odredbom ( koja je na određeni način u Zakonu od 1997. ali o tome nije bilo tako izražene svijesti kao sada ) zajamčene minimalne naknade najsiromašnijima pretvara, kako to ističe i prof. Pravnog fakulteta Nino Žganec, u neku vrstu zajma, čime se negira sama suština socijalne pomoći. A za državu koja se i u Ustavu definira kao socijalna to je nedopustivo i- skandalozno!
Leteća konkurencija umirovljenicima – foto: snimio čitatelj Trisa
