Dakle, treba odmah istaći: hrvatska Vlada je 16. srpnja 2021. godine na svojoj 69. sjednici odlučila prodati tzv. strateškom investitoru veliku površinu državnog zemljišta uz Prukljansko jezero, nedaleko od Skradina i Šibenika, te u neposrednoj blizini Nacionalnog parka Krka, u širem području ušća te rijeke i krške ljepotice, kako je se naziva. Osim toga, odlučila je na rok od gotovo stotinu godina, na čitavo stoljeće, prepustiti još veći komad ‘djedovine’, te usput prepustiti i značajan komad obale – ali svega na 50 godina. Sve to se usput naziva i strateškim projektom. Formalno, dokument kojime je navedeno ‘odlučeno’ se zove Odluka o izboru investitora, raspolaganju nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske u k.o. Skradin i davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja dvije plaže i izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene-luke nautičkog turizma-privezište u k.o. Skradin, radi realizacije izgradnje Projekta Prukljan u Gradu Skradinu (poveznica).
Ta odluka podrazumijeva kako je 54 hektara državnog zemljišta za gradnju smještajnih kapaciteta prodano ili će se prodati po cijeni od 46 milijuna kuna, te je u svrhe izgradnje golf igrališta s pratećom infrastrukturom na još 136 hektara zemljišta stanovitom investitoru odobreno pravo građenja luksuznih vila i pratećih sadržaja na rok od 99 godina, te mu je odobrena i koncesija na pomorskom dobru u trajanju od 50 godina, sa svrhom izgradnje i korištenja luke nautičkog turizma te gospodarskog korištenja dvije plaže.
Od najbitnijih podataka potrebnih za uvod ovog teksta je i kako se odabrano strateško poduzeće zove Dalmatian golf and health resort, hrvatska ispostava britanske tvrtke sa sjedištem u Splitu, na adresi Ulica Slobode 33.
Inače, ta je strateška tvrtka prema dostupnim podacima 2021. godine, kao i dvije ranije, imala 0 zaposlenih:
Kao bitno ovdje treba istaknuti i činjenicu kako je Vlada RH odabrala navedenu tvrtku iako prvotno nisu bili baš sigurni ima li ona neka jasnija jamstva kako je u stanju provesti taj megalomanski projekt. Radi boljeg informiranja čitateljstva, treba prenijeti ono što je pisalo u navedenoj Odluci:
…Iako se radi o hrvatskom društvu, iza njega stoji kapital iz inozemstva, osnivači su iz Nizozemske, a u vezi su s investitorom iz Velike Britanije imena dr. Ali Parsa, čije tvrtke su osigurale tražena jamstva…
… Vezano za dokumentaciju iz dostavljene ponude pojavio se problem njene manjkavosti budući da je investitor umjesto pisma namjere odgovarajuće banke da će izdati bankarsku garanciju na iznos od 100.000.000,00 kn kao garanciju za realizaciju projekta, dostavio potvrdu Nedbank Private Wealth s otoka Guersney da investitor, odnosno da pravna osoba koja stoji u nekoj neodređenoj vezi s investitorom ima sredstva kojima može ostvariti financiranje projekta u visini od 100.000.000,00 kn. Uz ogradu nepoznavanja propisa koji uređuju bankarsko poslovanje na otoku Jersey, i zbog važnosti projekta kako za lokalnu zajednicu, tako i za hrvatsko gospodarstvo u cjelini, od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zatraženo je da se očituje možemo li u primjerenom roku pozvati investitora da dostavi traženo pismo namjere. Državno odvjetništvo pozitivno se očitovalo te se nastavilo s postupanjem, a na zahtjev ovog Ministarstva investitor je dostavio traženo pismo namjere, kojim banka potvrđuje da će izdati bankarsku garanciju na iznos od 14.000.000,00 €, što je više od traženih 100.000.000,00 kn. Uz ovaj problem, uspostavilo se i da je investitor dostavio bankarsku garanciju za ozbiljnost ponude na iznos od 2.900.000,00 €, što je više od traženog iznosa od 20.000.000,00 kn, koja garancija je autentična, valjana i u skladu s uvjetima propisanim u natječaju, međutim koja je bila i praktički nenaplativa zbog navođenja swift adrese Hrvatske narodne banke, koja se ne bavi platnim prometom s privatnim osobama. Ovaj problem uklonjen je izmjenom bankarske garancije na način da je u istoj naznačena swift adresa Hrvatske poštanske banke, čime je otklonjena posljednja prepreka za donošenje odluke o prihvatu ponude. Navedena garancija važeća je do 31. kolovoza 2022.–
No par mjeseci poslije Povjerenstvo za ocjenu ponuda, osnovano Odlukom Vlade od 19. ožujka 2020. godine, na sjednici održanoj 5. studenog 2020. donijelo je zaključak kojim se Vladi Republike Hrvatske predlaže donošenje Odluke o prihvatu ponude trgovačkog društva DALMATIAN GOLF & HEALTH RESORT d.o.o. Split za realizaciju Projekta Prukljan.
Tišina o projektu
U međuvremenu su uslijedile reakcije protivljenja tom projektu u dijelu stručne i lokalne javnosti. Naime, mnogi su upozorili kako bi tako veliki građevinski zahvat u osjetljivom prirodnom okruženju mogao donijeti značajnu štetu krajobrazu, okolišu, životinjskom i biljnom svijetu, moru, vodama, pitkoj vodi, ali i lokalnom gospodarstvu koje se posljednjih godina pokušava okrenuti tzv. održivom turizmu, s naglaskom na ruralni i pustolovni turizam, prirodne ljepote, tradicionalnu hranu i arhitekturu, ekološko poljodjelstvo i stočarstvo. Alarmiralo se i kako je Nacionalni park Krka u granicama navedenog zemljišta, kako su blizu boravišta ptica, zaštićena prirodna područja, te kako bi održavanje travnatih golf igrališta značilo enormnu potrošnju vode s kojom se ionako sve više oskudijeva, te kako bi upotreba kemijskih sredstava mogla štetiti okolnim maslinicima i vinogradima i poljima, živom svijetu u jezeru i moru, te uzgajalištima školjaka i riba… itd.
Nadalje, nastupila je određena tišina oko tog glomaznog projekta, a od vlasti se nije moglo čuti gotovo ništa o tom tzv. strateškom projektu. Iznimka je bila štura vijest kako je koncem 2021. potpisan neki ugovor između investitora i hrvatskog ministarstva, prvi u nizu nekoliko koje treba potpisati. Od investitora kojemu je RH servirala golemu površinu državnog zemljišta se također nikada nije moglo čuti niti slovo, premda bi neka elementarna poslovna pristojnost nalagala bilo kakav kontakt takve vrste s hrvatskom javnošću. Čini se kako nam je to prvi put pošlo za rukom, pa ćete u nastavku teksta moći pročitati ‘ekskluzivni’, kako se to kaže, odgovor na neka naša pitanja od Amira A. Afkhamija, a koji se u nekim registrima navodi kao član uprave tvrtke DALMATIAN GOLF & HEALTH RESORT d.o.o. Split.
Ali prije toga treba reći kako smo pitanja o tome što se događa s navedenim ‘strateškim projektom’ postavili Vladi RH, Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine i Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, a pitanja su, nakon poduljeg uvoda, bila sljedeća: U kojoj je fazi navedeni projekt? Zbog čega je odabran investitor koji je prvotno predočio manjkavu i nepotpunu dokumentaciju? Zbog čega je za projekt odabrano trgovačko društvo koje se još uvijek, koliko je poznato, nije javno očitovalo o tome, niti je dostupno upitima novinara i građana, te o čijem se poslovanju u javnosti ne zna ništa? Što je s procjenom utjecaja projekta na okoliš: je li izrađena i ako nije, zašto ne (budući da se radi o iznimno osjetljivom području)? Hoće li Vlada RH odustati od provedbe ovaj projekta, ako se pokaže kako bi njegov utjecaj na okoliš bio negativan?
Osim navedenima, pitanja sličnog sadržaja, ovisno o djelokrugu institucija i drugih upitanih poslana su i Šibensko-kninskoj županiji, Gradu Skradinu, Javnoj ustanovi Priroda Šibensko-kninske županije, Upravnom odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove pri Šibensko-kninskoj županiji, županu, zamjenici župana, Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, Centru za marikulturu u Šibeniku, istaknutim osobama lokalne vlasti, kao i oporbi, Institutu Ruđer Bošković, Javnoj ustanovi Nacionalni park Krka, ekološkoj udruzi Zelena akcija, krajobraznim stručnjacima, ekolozima… i brojnim drugim udruženjima i osobama.
Zanimljiv je ponajprije odgovor hrvatske Vlade, u kojem nas obavještavaju da oni baš i ne moraju odgovoriti na neka naša pitanja…
-Zaprimili smo Vaš novinarski upit upućen 25. veljače 2023. ovom tijelu javne vlasti, na više e-adresa, a kojim postavljate nekoliko pitanja u vezi s Odlukom o izboru investitora, raspolaganju nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske u k.o. Skradin i davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja dvije plaže i izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene-luke nautičkog turizma-privezište u k.o. Skradin, radi realizacije izgradnje Projekta Prukljan u Gradu Skradinu. Dopustite da podsjetimo, člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije. – poručila nam je Ida Ćosić Duić, službenica za informiranje Vlada Republike Hrvatske-
Sudeći prema odgovoru, tražili smo previše od njih:
-Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama predstavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, informaciji u materijaliziranom obliku, odnosno, zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da daje obrazloženja, izjave ili obavlja dodatne aktivnosti, odnosno da u Vašem konkretnom traženju, sastavlja opisne odgovore. Uzevši u obzir spomenute zakonske odredbe, na pitanja postavljena u ovom novinarskom upitu, sukladno Zakonu o medijima očitovalo se nadležno Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. – reče Ida Ćosić Duić službenica za informiranje Vlada Republike Hrvatske.
Na zaduženje iz Vlade RH odgovaraju iz navedenog ministarstva koje je zaduženo za odgovor na pitanje o ovom slučaju. Evo što su odgovorili na više naših pitanja:
-Republika Hrvatska i investitor su sukladno Ugovoru o realizaciji sklopili ugovor o kupoprodaji zemljišta za 30 ha zemljišta na kojem je planirana gradnja hotela. U tijeku su pripremne radnje vezane uz izradu studije utjecaja na okoliš. Do sada je izrađena Studija krajobraza, provedeno su osnovno istraživanje morskih staništa, uzorkovanje i analiza sedimenta i mjerenje morskih struja. Uz navedeno, provedeni su radovi vezani uz istraživanje flore i tipova staništa te osnovno istraživanje ptica, koje je započelo u listopadu i završava sezonom razmnožavanja. Nastavno na rezultate koje će pokazati studija utjecaja na okoliš odlučiti će se o daljnjim koracima.Pojašnjavamo ujedno kako su svi podaci o trgovačkom društvu dostupni preko mrežnih stranica sudskog registra. – rekli su u nepotpisanom odgovoru iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Drago im je što ih pitamo
A evo sada i nekoliko riječi od predstavnika tzv. investitora, Amira A. Afkhamija, koji se na jednom mjestu na stranicama registara poslovnih subjekata spominje kao član uprave tvrtke DALMATIAN GOLF & HEALTH RESORT d.o.o. Split. Prema dostupnim podacima na internetu, radi se o osobi iranskog porijekla, profesorom koji se bavi psihijatrijom, globalnim zdravljem i poviješću, te predaje na više uglednih sveučilišta u SAD-u, autor je nagrađenih članaka u tiražnim medijima i tome slično.
Na pitanja poslana elektroničkom poštom nam je odgovorio najprije traženjem da autor ovog teksta ispriča više o sebi, za koga radi ovaj tekst i kakva je to organizacija. Osim toga, u svom odgovoru ističe kako ne bi želio da ga se citira.
Kako mi poštujemo želju izvora informacija, tako ćemo prepričati kako nam je rekao kako su u relativno ranoj fazi projekta, te još nisu uspostavili PR, ali da će, kako budu napredovali, postojati mogućnost izravne komunikacije s njihovim medijskim timom, prema potrebi.
Drago im je što ih pitamo što misle o svojem projektu i što će biti uključeni u ovaj članak.
A kaže kako je projekt u početnoj fazi gdje je njihov fokus na tome da pažljivo promatraju i analiziraju lokalni okoliš kako bi procijenili utjecaj ovog projekta na tamošnji ekosustav.
A ta faza traje dugo (12-18 mjeseci) te napominju kako neće poduzimati nikakve korake, započeti bilo kakvu izgradnju ili detaljni projekt prije njenog završetka.
Kako se ističe, imaju iznimno iskusnu tvrtku koja radi na tome (sada već gotovo 8 mjeseci), te kako ih vodi njihov lokalni tim arhitekata.
Očekuje se da će radovi biti dovršeni negdje u trećem/četvrtom tromjesečju ove godine.
Kako kažu, svjesni su osjetljivosti okoliša oko Prukljanskog jezera.
Glavni razlog zašto ih je to privuklo je ta što je, tvrde, njihova vizija stvoriti luksuzno ekološko odmaralište svjetske klase stvoreno i održavano na vrlo moderan i održiv način. Kako se tvrdi, ne žele stvoriti masovnu turističku lokaciju koja nanosi štetu regiji. U tu svrhu, njihove upute partnerima koji provode Studiju utjecaja na okoliš bile su da osiguraju pokrivanje migratornih ptica, faune, flore i morskih staništa.
Kažu i kako su provodili detaljna biološka istraživanja jezera (uključujući ulazne i izlazne otvore), a također provode i ronilačka biološka istraživanja kako bi uzeli uzorke sedimenta.
Za njih je, tvrdi, vrlo važno da je ovaj dio projekta detaljan i napravljen u skladu sa standardima svjetske klase jer će definirati precizne dizajne koje će zatim uputiti svojim vodećim arhitektima kako bismo stvorili luksuzno ekološko odmaralište svjetske klase.
Sve šta rade, obećavaju, uključujući golf teren, bit će kreirano uglavnom i prije svega imajući na umu okoliš, tvrde.
Na koncu, otkriva nam i kako su već kao partnera na projektu odabrali svjetski poznato partnerstvo vodećeg arhitekta specijaliziranog za ekološki prihvatljiv dizajn, a koji će započeti s detaljnim projektom čim Studija o utjecaju na okoliš bude dovršena i potpisana.
U toj fazi nastojat će, kažu, predstaviti svoju viziju – i možda održati lokalne javne sastanke.
I na koncu, ističe i kako je najbolje nam da do tada ne daju nikakve izjave za javnost jer detalji ovise o ishodu Studije utjecaja na okoliš.
Inače, u obilasku lokacije gdje se namjerava graditi silne građevine i golf igrališta i pristaništa i vile i hotele sada su šumarci, makija, kamenita obala i neke ruševine… Tu i tamo su uz obalu vidljivi vrulje, izvori vode koji izbijaju i kuljaju iz jezerskog dna, pa ne treba biti preveliki stručnjak, niti angažirati tzv. ekspertni tim, niti imati poseban monitoring kako bi se zaključilo kako tu izbija neka pitka voda.
Kušali smo: voda je pitka.
-Budu tu vrulje.. – šturo nam odgovara žena koju smo zatekli u dvorištu kuće najbliže potencijalnom gradilištu.
O tom projektu, kaže, nema pojma, jer njih iz sela Prukljana nikad ništa nije o tome pitao niti ih je obavještavao od bilo čemu.
I drugi upitani koje smo uspjeli sresti ne dijele oduševljenje najavljenim projektome te su suzdržani i oprezni pri izražavanju mišljenja.
Malo dalje od obale netko je dovukao puno olupina starih automobila. Očito netko doživljava lokaciju potencijalnog bogataškog zabavišta kao zgodnu za odlaganje isluženih vozila i drugog otpada.
‘Ne ostavljaj stara auta smeće i mačke!’
-Ne ostavljaj stara auta smeće i mačke! – netko je u očaju napisao na natpisu oslonjenom na suhozid.
Lokalno stanovništvo očito ‘ baš ne doživljava’ strateški projekt Republlike Hrvatske.
Nešto drukčije je u Gradu Skradinu, najbližoj jedinici lokalne uprave. Gradonačelnik Antonijo Brajković potvrđuje kako zna da je koncem 2021. godine potpisan Ugovor o kupoprodaji zemljišta (30 ha) T1 zone.
-Kada se zadovolji zakonska procedura, slijedi potpisivanje ostalih Ugovora: Ugovara o pravu gradnje i Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru. Koliko mi je poznato, još smo u početnoj proceduralnoj fazi (prije izrade studije utjecaja na okoliš) i navedeni ugovori nisu potpisani. – kaže nam Brajković.
Na naše pitanje postavljeno prije nego li smo dobili odgovor od Amira A. Afkhanija je li se možda odustalo od projekta, Brajković odgovara da koliko mu je poznato investitor nije odustao od projekta, a „medijska šutnja“ je isključivo rezultat činjenice da su u tijeku složeni i zahtjevni procesi koji ne prejudiciraju planirane ishode.
-Investitor će svakako u fazi izrade idejnog rješenja, kada se završi proces izrade studija utjecaja na okoliš, predstaviti ovaj projekt javnosti, njegove vizije i ideju razvoja. U ovom trenutku ne mogu a priori prihvatiti stav kako je projekt štetan za okoliš, budući da je u tijeku monitoring prostora, a studija utjecaja na okoliš tek treba utvrditi mjere buduće zaštite, kako bi planirani projekt imao najmanji mogući utjecaj na okoliš. Kako se radi o predviđenim ulaganjima od više stotina milijuna eura, Grad Skradin očekuje značajne financijske benefite od ovog projekta, prije svega kroz komunalni doprinos, komunalnu naknadu, porez na potrošnju, porez na dohodak (nova zapošljavanja), koncesijske naknade i sl. Ukupni prihodi Grada direktno bi se povećali za više stotina tisuća eura, čime bi se stvorile pretpostavke za unaprjeđenje komunalne, društvene i socijalne infrastrukture. Studija utjecaja na okoliš za ovakve projekte je obvezujuća i trenutno se provodi monitoring prostora (praćenje fizikalnih, kemijskih i bioloških varijabli, ) kao osnove za izradu studije utjecaja na okoliš. – kaže nam Antonijo Brajković, gradonačelnik Skradina.
Pitali smo i u Nacionalnom parku Krka što oni misle o svemu ovome. Čini se kako ni njih nije nitko ništa pitao prije nego li je smislio ovaj ‘strateški projekt.’
-Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ informacije o „projektu Prukljan“ doznala je iz medija. Obzirom da se radi o području koje je izvan nadležnosti upravljanja ove Ustanove u nijednom trenutku nismo bili uključeni u ovaj projekt. Utjecaj projekta na područje unutar granica Parka ne možemo komentirati prije završene studije i uvida u rezultate istraživanja, a napominjemo da se zahvat nalazi nizvodno i izvan granica NP „Krka“ te izvan obuhvata sedrenih barijera. Odgovor na pitanje hoće li i koliki utjecaj „projekt Prukljan“ imati na estuarij rijeke Krke pružit će nadležne institucije. JU „NP Krka“ nema uvid u rezultate već provedenih istraživanja i studija izvan granica Parka. Kao i druga zainteresirana javnost pratimo medijske objave po pitanju ovog projekta. Naime, područje Prukljana nalazi se u obuhvatu Ekološke mreže – HR1000026 Krka i okolni plato – proglašeno u kategoriji Područja očuvanja značajnog za ptice (POP). – kaže nam mr. Katia Župan, rukovoditeljica Odsjeka za odnose s javnošću u NP Krka.
Znaju li išta o tome da je do sada izrađena Studija krajobraza, provedeno osnovno istraživanje morskih staništa, uzorkovanje i analiza sedimenta i mjerenje morskih struja, te istraživanje flore i tipova staništa te osnovno istraživanje ptica, koje je započelo u listopadu i završava sezonom razmnožavanja, kako tvrde u ministarstvu, upitali smo i Šibensko-kninsku županiju, odnosno tamnošnji Upravni odjel za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove.
Imaju li informacija o rezultatima navedenih studija i istraživanja?
-Do ovog trenutka ovaj Upravni odjel nije zaprimio nikakvu dokumentaciju koju navodite u svezi projekta Prukljan. Područje Prukljana dosada je s naše strane obrađeno samo strateški na razini Prostornog plana Šibensko-kninske županije (PPŠKŽ) i u taj podzakonski akt su ugrađena strateška „ograničenja“. U sljedećim koracima potrebno je kroz Idejni projekt i Studiju utjecaja zahvata na okoliš sagledati detaljno sve utjecaje potencijalnog zahvata na sastavnice okoliša i ocijeniti njegovu prihvatljivost za okoliš i područje ekološke mreže NATURA 2000. Svi zahvati u prostoru manje ili više utječu na okoliš. Međutim, prije sagledavanja cjelokupne dokumentacije i provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš preuranjeno je donositi zaključke iako postoji opravdana bojazan jer je riječ o izuzetno osjetljivom zatvorenom području i okolišno vrlo zahtjevnom zahvatu. – kaže nam dr.sc. Sanja Slavica Matešić, službenica ovlaštena za privremeno obavljanje poslova pročelnika Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove.
25 metara od obale
Inače, u postupku izmjena i dopuna Prostornog plana Šibensko-kninske županije obavljen je postupak strateške procjene utjecaja na okoliš, temeljem kojeg su u prostornom planu utvrđene i određene mjere zaštite obzirom na osjetljivost prostora.
Ono što je zaključeno je važno i treba to detaljno prenijeti: obzirom na izuzetno osjetljivo područje smještaja i planiranu gradnju smještajnih kapaciteta u zonama golf igrališta Prukljan obavezno je izraditi krajobraznu studiju kao stručnu podlogu sa smjernicama za razvoj projekta.
-Radi se o studiji integralnog krajobraznog vrednovanja koja bi obuhvatila detaljnu analizu i vrednovanje svih prostornih vrijednosti, prirodno – ekoloških, kulturno – povijesnih i vizualno – perceptivnih, s osnovnim ciljem da se identificiraju i opišu krajobrazne karakteristike istraživanog prostora, izvrši procjena njihove vrijednosti i postojećeg stanja, odrede ciljevi željene kvalitete krajobraza te na kraju propišu smjernice za provođenje održivog razvoja i korištenja predmetnog prostora – pojašnjava dr. Matešić.
Po tome, zona golf igralište mora biti smješteno izvan vrijednih i osobito vrijednih poljoprivrednih površina, udaljena od obalne crte najmanje 25 m, nisu dozvoljeni radovi kojima se mijenja postojeća, prirodna silueta prirodnog krajolika, a za održavanje terena za igru treba osigurati stalnu opskrbu vodom izvan sustava javne vodoopskrbe, kao i resursa za navodnjavanje poljoprivrednih površina.
Ipak, izuzetno, kako kažu, golf igralište moguće je priključiti odvojenim vodoopskrbnim sustavom neovisnim od ostalih sadržaja (smještajnih kapaciteta) koji se smije koristiti samo u kratkim vremenskim periodima kada nije prioritetna vodoopskrba stanovništva, gospodarstva ili vodoopskrba površina pod poljoprivrednim kulturama i ostalih korisnika javnog sustava vodoopskrbe, a uređenje i uporaba igrališta ne smiju prouzročiti štete u sustavu vodoopskrbe i odvodnje ili smanjenja resursa pitke vode.
Nadalje, ako se građevine koje se grade u golf igralištu ne mogu priključiti na sustav javne kanalizacije, obavezno je pročišćavanje sanitarnih voda prije ispuštanja u recipijent, osigurati zatvoreni sustav odvodnje oborinskih i drenažnih voda na području golf igrališta uz prethodno pročišćavanje prije ispuštanja u recipijent. Pa onda: kvalitetni dijelovi kulturnoga krajolika u okolici i unutar golfskog igrališta (vinogradi, voćnjaci, maslinici, arheološki nalazi, napuštene povijesne građevine) trebaju biti verificirani pri čemu će se odrediti predjeli potpune zaštite i mogući zahvati odnosno predjeli koji će se uklopiti u obuhvat kao bitni elementi atraktivnosti i prepoznatljivosti golf igrališta.
Osim što mnogi strahuju kako će oborinske vode zagaditi jezero, more itd., mnogi se plaše i prekomjerne izgradnje koja će trajno naružiti prostor…
-Ukupna izgrađenost zgradama u golf igralištu ne može biti veća od 4% površine zone golf igrališta, najmanje 60% površine mora biti uređeno kao parkovni nasadi i prirodno zelenilo,u cilju očuvanja krajobraznih vrijednosti smještajni kapaciteti unutar golf igrališta planiraju se na način da ne naruše izgled krajobraza, smještajni kapaciteti golf igrališta mogu se planirati samo kao druga faza realizacije golf igrališta ili istovremeno s potpunom realizacijom golf igrališta. Iako je u PPŠKŽ predviđeno da ukupni smještajni kapaciteti u zoni golf igrališta mogu zauzimati max 4% površine zone golf igrališta to je izmjenom Zakona o prostornom uređenju iza donošenja PPŠKŽ reducirano na 2% izgrađenosti te max 5% iskorištenosti prostora. – veli dr. Matešić.
‘Kategorično NE’
To sve lijepo zvuči, no postoji opravdana bojazan utemeljena dosadašnjim hrvatskim iskustvima kako se spomenute odredbe, zakoni i propisi se neće poštivati. Na to odavno upozorava i Enes Ćerimagić, dugogodišnji pravnik u Zelenoj akciji i aktivist koji je jedan od zaslužnijih što naposlijetku nije prošao sličan projekt na brdu Srđ iznad Dubrovnika.
– Simptomatično je da se uvijek biraju najbolje lokacije za izgradnju tih golf terena. I to redom lokacije gdje inače, po svim drugim pravilima, bila zabranjena ikakva gradnja. Dakle, golf je tu samo jedan način kako izgurati megalomansku izgradnju, gdje inače po nikakvim drugim pravilima ne bi bila dopuštena. Ne možemo ići u realizaciju golf terena i govorit da smo za neku zelenu agendu i zelenu politiku. Na ovakvim slučajevima padaju sve maske! Ovdje se radi prije svega o oduzimanju prirodnih vrijednosti. Radi se o grabeži resursa – dakle zajedničkih resursa: prostora, vode, prirodnih bogatstava. I mislim da bi u svakom slučaju trebalo zaustaviti taj projekt, prije nego što on odmakne u neku fazu u kojoj bi šteta nastala. Dodatna doza ludosti je činjenica da se sve to planira na krškom terenu pa su očekivani negativni utjecaji potencijalno višestruko dalekosežniji. Međutim, to je samo jedna strana medalje. Pravo pitanje je, ne treba li nam, već, možemo li si dopustiti da suočeni s višestrukom ekološkom krizom – klimatskim promjenama, krizom bioraznolikosti, posljedičnim rastućim nejednakostima – krčimo šume i prirodna staništa da bi posadili travu koju je moguće održavati jedino uz ogromne količine pesticida i vode (pri tome desalinizacija morske vode nije rješenje jer korištenje tako tretirane vode dovodi do osiromašenja i degradacije tla). Dakle, trebamo li ugroziti osnovne ljudske potrebe većine da bi omogućili bezbrižnu dokolicu izabranima. Naš odgovor je kategoričko ne. – kazao je Enes Ćerimagić.
Slična stajališta imaju i drugi, npr. neki znanstvenici.
-Znamo da golf teren treba puno umjetnih gnojiva i herbicida, koji će ubiti sve druge biljke samo da ostane trava. I to je dosta teško spriječiti da ulazi u estuarij i mislim da bi se to dodatno negativno odrazilo – kako na sam zaštićeni okoliš i na prirodu u njemu, tako i na velika uzgajališta dagnji koja su smještena nizvodno, kaže Neven Cukrov znanstvenik sa Instituta “Ruđer Bošković”, postaja Šibenik.
Ante Žuljević, znanstvenik, Institut za oceanografiju i ribarstvo Split smatra kako bi jedan od problema koji bi se tu mogao dogoditi je takozvana eutrofikacija.
– Ako unosimo hranjive soli, doći će do razvoja fitoplanktona, zooplanktona.I na kraju, ti organizmi kad uginu, tonu na morsko dno – može doći do takozvane anoksije – nedostatka kisika Ako dođe do nedostatka kisika na morskom dnu, uginut će većina organizama. Potencijalno mnoge vrste bi izumrle zato jer bi se promijenili ekološki uvjeti u tom vrlo, vrlo nježno balansiranom ekosustavu, gdje ti organizmi zauzimaju točno određena područja dubinska koja im apsolutno odgovaraju – samo tu! Znači, male promjene utjecale bi drastično na ekosustav. Ne postoji područje koje je sa sastavom organizama i bogatstvom nekih vrsta kao što je Prokljansko jezero. Imamo organizme koji žive samo tamo. Na primjer jedan žarnjak – veretillum cynomorium– koji je organizam cjevastog izgleda, dužine nekih pola metra do 75 centimetara, koji na muljevitom dnu gradi vrlo gusta naselja. Možemo ga naći samo tamo – upozorava Ante Žuljević.
Ivan Beneta, vlasnik plantaže za ekološki uzgoj maslina u susjedstvu spornog zemljišta je vrlo nezadovoljan onime što mu se sprema u susjedstvu.
– Na 30 hektara imam posađenih 4.200 bajama, 1.000 maslina. Još imam posaditi 3,5 hektara da zaokružim cjelinu. Ovo nam je obiteljski projekt u koji svi vjerujemo i veselimo se svakom malom napretku koji ostvarimo. Pa smo djevičansku prirodu Prukljana kultivirali po vrlo strogim uvjetima! Umjesto netaknutog krša, u susjedstvu će im sada biti teren za golf. Mi smo od početka išli na to da ćemo imati ekološku proizvodnju. Mogu gledati na taj projekt s ekonomske strane i reći – Uf, fino! Možda ću moći plasirati dio proizvoda visokoj razini gostiju i jednom zahtjevnom turizmu više klase. S druge strane, apsolutno da se to pitanje može kositi s ekološkim pristupom, koji ja imam na ovo. U slučaju korištenja sredstava za kemijsko tretiranje površina golf terena…Kad bi meni možda mogla doći neka količina do plantaže i zagaditi mi. Preko lista se to može otkriti poslije, u nekim inspekcijama ekološkim, koje meni uzimaju uzorke – kaže Ivan Beneta.
Otkad se govori o ovom projektu spominje se i opasnost od zagađenja mora, a što bi moglo imati sudbonosni učinak na prukljanska mrijestilišta ribe, ali i na brojna uzgajališta školjaka i ribe koja se nalaze nizvodno u ušću Krke i šibenskom zaljevu.
-Mi kao tvrtka uvijek podržavamo gospodarski razvoj, pogotovo ako se temelji na principima održivosti i zaštite okoliša. Za navedeni projekt se nadamo da će se držati tih principa i ukoliko bude poštivao sve zakonske propise koje definira EU i Republika Hrvatska vjerujemo da će imati pozitivan utjecaj na našu djelatnost marikulture, a moguće i na druge vidove lokalnog gospodarstva. Naglašavamo kako je u svemu tome važno da državna tijela dobro odrade svoj posao u fazi planiranja, realizacije i kasnijeg praćenja projekta kako bi se poštovale sve norme i propisi pogotovo u domeni zaštite okoliša. – kaže Matija Bumbak iz tvrtke Platforma 22 koja je osmislila projekt šibenskog Centra za marikulturu.
Ranije je upozoravao kako se školjka hrani tako da filtrira vodu, ‘pa ako u vodi imamo nekakve pesticide ili neke kemikalije ili slično nešto što se može koristiti u takvim nekim lokacijama i investicijama kao što je golf, mogu se stvoriti problemi’.
-Opet kažem, možda i neće, ali moramo biti oprezni jer takvo nešto može nama napraviti totalnu štetu i da jednostavno se uopće više ne možemo baviti ovim našim poslom. Možda za spomenuti je i da te školjke, koje se uzgajaju, su ovdje oduvijek. Znači da su one same odredile da im je ovdje dobar ambijent za njihov život – isticao je Matija Bumbak.
Deficit društvene odgovornosti
Marina Pavković, ekonomistica i doktorica arhitekture se pita, a to pitanje upućuje i javnosti: tko razuman može, u vremenu klimatskih ekstrema i suša, krčiti šumu i prirodno raslinje da bi sijao travu za golf, monokulturu, koju će potom pesticidima i enormno velikim količinama vode prisilno održavati na životu?
-Čini se da svi uključeni u forsiranje ovog projekta pate od ozbiljnog deficita društvene odgovornosti. Od investitora do lokalnih i državne vlasti. Za očekivati je da investitor gleda isključivo profit, bez obzira na okolišne posljedice, ali je najmanje to očekivati od državne i lokalne vlasti kojima je zajednička imovina povjerena na čuvanje i održivo upravljanje. Pravo pitanje je da li će dr.sc. Marko Jelić, župan šibensko kninski dopustiti da se ovakav prostorni ekocid dogodi u njegovom županijskom dvorištu? I to prije nego se napravi Studija procjene utjecaja projekta na okoliš. Hrvatska loša praksa, naime, dozvoljava da se studije utjecaja na okoliš rade post festum i u organizaciji investitora – što je apsurd već samo po sebi….Lokalna zajednica neće imati koristi, kao što nemaju ni druge lokalne zajednice u okruženju sličnih resorta. OPG- ovi i ostali mali dobavljači ovakvim tipom turizma gube. Uza sve to, ovaj projekt proizvodi i negativne ekonomske eksternalije. Prvo, radi se o poslovima niže kvalifikacije, servisno uslužnima, za koje već sada postoji manjak na hrvatskom tržištu rada, pa se radna snaga mora uvoziti. Za koga onda, skradinski gradonačelnik, mantra o otvaranju novih radnih mjesta? Drugo, projekt nesmiljeno troši prirodne resurse budućnosti – plodnu zemlju i vodu. – upozorava Pavković.
Rikard Marenzi, vijećnik Nezavisne liste Stipe Petrine u GV Šibenika, jedan je od rijetkih lokalnih političara koji se otvoreno usprotivio ovom projektu. Glavnina lokalnih političara pak se ne usuđuje izreći svoje stajalište, iako će mnogi ‘off the record’ pričati o navodnoj kupnji tamnošnjeg zemljišta (radi kasnije prodaje) na kojoj su se okoristili i neki glasovitiji hrvatski političari.
-Kad govorimo o projektu golf terena na obali Prokljanskog jezera, moramo se prvo dogovoriti o čemu pričamo. Naime, ova priča je slojevita i vrlo zanimljiva, da ne kažem kontradiktorna s više aspekata, možemo je razmatrati bar u tri posebna smjera: Ekološka rasprava, uređenje i održavanje golf terena – zahvaćanje i potrošnja vode, Upitna ekonomska isplativost cijelog projekta i utjecaj na lokalnu zajednicu, i time, konačno, summa summarum, nameće se pitanje administrativne i političke dvojnosti ili zloupotrebe ovlasti radi pogodovanja i stjecanja koristi pojedincu ili grupi ljudi. – smatra Marenzi.
On ponavlja kako se radi se o slivu rijeke Krke, na samoj granici Nacionalnog parka i prostoru koji se vodi kao zaštićeno područje u kategoriji značajnog krajobraza i ujedno područje poznato kao dio ekološke mreže NATURA2000 Europske unije s ciljem očuvanja ili ponovne uspostave ugroženih i rijetkih vrsta, posebno ptica i prirodnih stanišnih tipova, uz endemske biljne vrste.
-U Prokljanu obitava 45 svojti školjkaša i velike plove cipla. Na kamenitom dnu susrećemo brojne gospodarski važne svojte riba. Popis flore područja oko Prokljana sadrži 406 samoniklih svojti. Među njima nalazi se nekoliko ilirsko-jadranskih endema. Imamo reakcije mnogih znanstvenika koji prate direktno ovo područje iskazujući u najmanju ruku, čuđenje oko nakana i dozvole za gradnjom golf terena na ovom području. Prije svega bi trebali razmotriti da li su golf tereni uopće primjereni, bilo gdje, a posebno na ovom zaštićenom prirodnom prostoru. I tu imamo dva osnovna pitanja, odnosno nedoumice: Prvo je pitanje potrebne količine vode za održavanje travnatih površina golf terena za golf terene treba oko 1/3 vode cijelog Šibenika ili kao za grad oko 12.000 do 15.000 stanovnika. – veli Marenzi.
On kaže i kako današnje poduzeće Vodovod ne može isporučiti tu količinu vode, ali i ne bi smjelo ulaziti u rješavanje ovog problema, što znači da budući koncesionar mora zahvaćati iz podzemnih voda ili čak možda dobivati slatku vodu desalinizacijom morske vode.
120 tona kemijskih sredstava
-I jedno i drugo grubo narušava podzemne tokove, jer se radi o velikoj količini vode čijim iskorištavanjem narušavamo kiselost i solne karakteristike tla, što naravno utječe na cijeli život područja. Zatim se nameće, nimalo ništa važnije pitanje upotrebe raznih kemijskih sredstava za zaštitu trave i posebno upotreba gnojiva, opasnih nitrita, gdje se godišnje za tretman po hektaru utroši oko 400kg N(dušika, nitrita), oko 200 kg P2O5 (fosforov pentoksid), te oko 300 kg K2O (kalijeva oksida). Iako nas zagovornici uvjeravaju da se danas upotrebljavaju sporo topiva gnojiva sa smanjenim ispiranjem, ipak, ukupno na godišnjoj razini to će iznositi preko 120 tona raznih kemijskih sredstava. Usput, da ne zaboravimo, radi se o naglašeno poroznom dijelu područja, krševitim tlom s izrazitim podzemnim vodama. – nabraja Marenzi podatke.
Prema njemu je upitna i ekonomska isplativost ovog projekta, što detaljno obrazlaže.
-Ako zanemarimo datum otvaranja natječaja prodaje terena znakovitog 1. „aprila“ 2020. u jeku pandemije corona virusa, nakon dvije godine raspisanog neobvezujućeg tendera, imamo još niz nelogičnih poteza i odluka koji ukazuju na u najmanju ruku dvojnost ponašanja, a da ne kažemo i eventualnog mogućeg pogodovanja ili zloupotrebe ovlasti. Ali, krenimo redom. Prvi apsurd, odnosno odgovor da li su golf tereni uopće primjereni na ovoj lokaciji ne tražimo mi, odnosno država ili lokalna zajednica, koja živi na ovom i od ovog prostora, već se potrebna Izrada o utjecaju na okoliš prepušta investitoru! Za sam kraj bi naveo nedostatak opće benevolentnosti i zatvaranje očiju prema svim navedenim problemima od strane trenutne lokalne vlasti sa ovog područja – među ostalim kaže Rikard Marenzi.
‘Projekt Prukljan’ nedvojbeno izaziva snažne reakcije kod mnogih kojih smo upitali za stajalište, a koja bi, da smo ih prenijeli u nešto većem obimu, ovaj tekst načinila nepregledno dugim.
Šibensko-kninska dožupanica Iris Ukić Kotarac ističe kako Šibensko-kninska županija još nema službeni stav o najvećem projektu, te kako je za taj zadužen župan Marko Jelić, inače biolog po struci.
On je jednom prilikom kazao kako ‘kao čovjek koji se bavi zaštitom okoliša je dijeli zabrinutost’, ali ‘ne može više od toga reći dok ne dođemo do potrebnih dokumenata’, te kako je ‘zabrinut dok ga ne uvjere u suprotno’.
Iris Ukić Kotarac pak kaže kako osobno, uzimajući u obzir da je Mediteran, bilo zbog klimatskih promjena, prirodnih cikličkih ili onih prouzrokovanih ljudskim intervencijama u sustav izložen sušama, nije za ovaj projekt.
-Ukoliko ćemo se igrati s prirodom, a volimo se pohvaliti kako smo zelena županija i kako možemo piti vodu iz javnog vodovoda, ako se kunemo u to da želimo zaštiti domaću proizvodnju hrane (ribogojilišta i uzgajališta školjaka) a u perspektivi imamo pojačanu potrebu navodnjavanja polja, potencijalna šteta koja može biti nanesena okolišu i opasnosti po zdravlje lokalnog stanovništva definitivno ne opravdava klijentelizam i pogodovanje financijskom probitku uskog kruga investitora u izgradnju golf terena kao izgovora za daljnju apartmanizaciju prostora. Mene zanima koji su nam rizici od ovog projekta jer neke stvari nisu vidljive na prvu. Koji su dugoročni benefiti i hoćemo li realizirati samoodrživost ostaje da vidimo. Po meni sva dokumetnacija trebala bi biti dostupna javnosti a to je prije svega cost benefit analiza i utjecaj cijelog projekt na naše područje dakle što mi kao građani dobijamo od ovog projekta – zaključuje uz ostalo dožupanica.
Je li ‘Projekt Prukljan’ doista strateški projekt ili pak tek projekt s rupama, u zbiljskom i figurativnom smislu?
*Ovaj tekst je nastao u okviru projekta PING (Podrška istraživačkom novinarstvu od Gonga).