U povodu Međunarodnog dana šuma, koji se obilježava prvog dana proljeća, razgovarali smo s upraviteljem Šumarije Šibenik, Slavkom Miletićem ne samo o problemima, već i o pozitivnim projektima.
Naš krški kraj ostavlja dojam neodržavanosti, neprohodan je i neuredan što je jedan od uzroka katastrofalnih požara. Čini se da se desetljećima prebacuje loptica odgovornosti umjesto da se sustavno uspostave mehanizmi pomoću kojih bi se bolje gospodarilo šumama, posebno u vremenu klimatskih promjena, kad bi se trebali boriti za svako stablo.
-Kad se očekuje sanacija opožarenog područja Mrdakovice, Vodica, Zatona i Rasline kod Šibenika?
Konkretno na šibenskom području izvodimo radove uzgoja šuma i podižemo nove, no 99 posto radi se o sanaciji opožarenih površina, jer prvo trebamo sanirati da bismo zatim mogli i posaditi opožareno područje. Na opožarenim područjima gdje se ne pojavljuje alepski bor ili bilo koja druga primorska vrsta, moramo zakonski sanirati kako bi se podigla nova, mlada šuma.
-U postupku je natječaj, odnosno nadmetanje za radove sanacije tih opožarenih površina.
Nadmeću se poduzetnici, odnosno kooperanti s licencom komore za ing. šumarstva za radove u šumarstvu, jer mi dovoljnih kapaciteta nemamo za tako velike radove. Imamo samo dva radnika, a za njih imamo i previše posla. Sve skupa radi se o površini od stotinu hektara, pa smo tu površinu trebali razbijati na manje. Dovršetak radova za zatonsko područje planira se ove godine jer je i zakonski rok za sanaciju dvije godine. S obzirom da se radi o turističkom mjestu, u sezoni se ne radi, jer radovi obuhvaćaju i teške mehanizacijske radove.
Problem je u nesređenim imovinsko-pravnim odnosima i onda ostaju površine koje su u suposjedu s državom i samim time privatne površine izuzimamo iz navedenih radova. Ne saniramo ono što nije naše, odnosno državno, jer nemamo pravo pristupa, pa se stječe dojam zapuštenosti.
-Nemate mehanizme kojim bi se nesavjesni zemljoposjednici primorali na sanaciju i održavanje vlastite zemlje?
Postoje mehanizmi, svi smo dužni svoje poljoprivredne površine po Zakonu o poljoprivredi održavati i ne dopustiti da zarastu. Nažalost to se ne provodi u praksi i ne kažnjava se.
Prisjetimo se velikog ledoloma u Gorskom kotaru kad su i privatne šume pogođene pa su Hrvatske šume sanirale svoje površine dok su privatne šume ostale porušene, što je pogodno za razvoj bolesti i razvoj potkornjaka, odakle se širi zaraza. Ministar je donio uredbu kojom je pozvao sve šumovlasnike (vlasnike čestica) da saniraju svoje posjede, a ukoliko to ne naprave Hrvatske šume će napraviti sanaciju i račun će ispostaviti vlasnicima. Radilo se o hitnom mehanizmu, pitanje je hoće li se nadalje navedeni mehanizam koristiti. Eto, ruke su nam vezane.
-Koliko ste aktivni u pošumljavanju područja koja su bez drveća, krčenih šuma i ostalih potrebitih područja?
Konkretno, ove godine u zaleđu, u Danilo Birnju, na pedesetak hektara smo posadili 75 tisuća sadnica, to je ogromna površina, a projekt je financiran sredstvima iz fondova Europske unije. Radova sličnih površina jedino je bilo u Zadarskoj županiji, obično se radi o enklavama od desetak do petnaest hektara. Radi se o značajnim novčanim sredstvima za pošumljavanje, njegu i uzgoj šuma, pa smo sretni kad baš za tu namjenu povučemo europska sredstva. Šumarski stručnjaci postavljaju uvjete rada, dok mi apliciramo za sredstva koja moramo opravdano utrošiti.
-Koje ste biljne vrste koristili?
Adaptirane vrste, borove, konkretno smo sadili tri vrste bora, alepski i primorski bor, piniju ili pinjol smo također probali ubaciti. Bitno je pošumljeno područje održati u najboljem mogućem stanju, jer smo tijekom pet godina i ugovorom vezani. I nadalje, svake godine će se ići u novo popunjavanje i dosađivanje sadnica.
-Ljudi imaju otpor prema tim mediteranskim vrstama bora, kao da se radi o štetočini.
To je klasična povijesna priča. No, radi se o tome da na našim područjima bor najbolje uspijeva i ostvaruje brži prirast. Da se na istom mjestu posadi primjerice sadnica hrasta crnike, on bi tu životario i ne bi visinski prirastao.
Uvjeti su sve više nepovoljni, čak nam se i bor suši u velikom postotku jer vremenski uvjeti nisu loši, već su to ekstremi pa se teško dostiže uspjeh pošumljavanja. Redovito moramo ići u dodatne sadnje, popunjavanja i zalijevanja sadnica u ljetnim mjesecima tijekom jutra, pa opet imamo poražavajuće rezultate u odnosu na razdoblje prije dvadeset godina.
Prije su se posađene sadnice primale jer je bilo više padalina, sada smo uskraćeni za sve i još svi radovi u konačnici poskupljuju, tako da je sve teže.
-Pošumljavanje je potrebno unaprijed planirati…
Naš kapacitet rasadnika proizvodi sadnice za cijelu Dalmaciju, ako će primjerice rasadnik proizvesti trogodišnje sadnice, već sada se trebaju planirati radovi koji će uslijediti za tri godine. To je jedan isplanirani, zatvoreni krug, a izvanredne situacije koje nas ometaju su požari.
Što se tiče šibenskog područja vidite i sami da je na kraju problematika uvijek ista, pogađaju nas požari, a problem su i privatne neodržavane parcele.
-Problemi neodržavanih privatnih površina sustavno bi se trebali bolje regulirati…
Već godinama se govori da će se pokrenuti postupak kažnjavanja nesavjesnih vlasnika neodržavanih površina. Nažalost u turističkoj sezoni u kratkom vremenu veliki broj ljudi svjedoči zapuštenom okolišu.
-Ostavljamo jednu lošu sliku neurednosti.
Tako je, problem je i mentaliteta. Stanje je zapušteno, što dolazi na naplatu, jer se dogode požari koji dođu sve do kuća. Stanovništvo bi se trebalo educirati i osvještavati kako bi se izbjegavale tragedije.
