U Saboru se prošlog tjedna održala tematska sjednica o „uzrocima i posljedicama porasta transrodne djece i mladih u Hrvatskoj”. Sjednicu su formalno organizirali Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku te Odbor za obitelj, mlade i sport, dok su je uistinu organizirale konzervativne udruge bliske radikalnom, političkom krilu Katoličke crkve. Takvi, razumije se, vjeru ne shvaćaju kao osobnu, egzistencijalnu kategoriju lakoće življenja u svijetu u kojem žive mnogi ljudi koji su, makar prema kršćanskom nauku, svi, bez iznimke, stvoreni na sliku božju pa, prema tome, imaju nepovredivo dostojanstvo i slobodu pred kojom bog staje, jer da ne staje, bio bi nasilnik nad ljudima. Naši politički vjernici ostavljaju boga za petama i bez ikakvih skrupula nasrću na ljudsku slobodu…
…i na, u toj slobodi utemeljeno, ljudsko dostojanstvo. Njima je vjera teret i oružje kojim nišane boga i ljude, a ako im netko pruži priliku i uvede ih, ovako ili onako, u Sabor, spremno će nanišaniti i ljudskost manifestiranu u transrodnoj djeci i mladima.
Transrodnost i nasilje
Ono što se prošlog tjedna održalo u Saboru zasigurno nije bila stručna rasprava, jer nije ni zamišljeno da to bude, iako se tamo našlo i nekoliko stručnjaka, radilo se prvenstveno o smišljenom antropološkom nasilju i označavanju meta, a o kolikoj besprizornosti i o kakvom nasilju se radi, dovoljno je istaknuti da je zagrebačka Škola primijenjene umjetnosti i dizajna javno prozvana zbog toga što ne vrši antropološko i pedagoško nasilje nad transrodnim učenicima, nego uvažava njihovu transrodnost te je, zato što brine o učenicima, postala meta ovim nasilnicima. Ravnatelj prozvane škole reagirao je na najbolji mogući način – odbio je komentirati poziv na nasilje izrečeno na ovoj tematskoj sjednici istaknuvši kako škola kojom upravlja njeguje toleranciju i uključivost. Uistinu, nema potrebe da, kao ravnatelj škole, postane sugovornik antropološkim nasilnicima, time bi učenike škole dodatno izložio ovoj saborskoj perfidiji koja u javnosti dolazi u formi angažiranih vjernika.
Vjerska optika obvezuje vjernike, ne i državu. Državu – dakle, i Sabor – nije briga što misli neka vjerska zajednica, država je dužna osigurati slobodu djelovanja religijskim zajednicama, baš kao što je dužna zaštiti društvo od toga da vjerski sadržaji postanu političke kategorije koje formiraju javni život države. Ponovit ću, religijska zajednica ima pravo, to njihovo pravo ću braniti dok sam živ, članovima svoje zajednice prenositi religijski, a to znači i moralno-antropološki, nauk koji će formirati njihove osobne živote. I tu je priči kraj.
Pravo na slobodu vjeroispovijesti ne znači da vjernik ima pravo druge, a ti drugi su društvo i država, pokoriti sadržajima vlastite religije. Tada je riječ o religijskom nasilju koje nema veze s religijom, religijsko nasilje je prvenstveno nasilje fanatika nad religijom, a potom i nad društvom u cjelini. Ovo ponajbolje znaju vjernici koji se ne slažu s porukama izrečenima na prošlotjednoj tematskoj sjednici u Saboru. Svi ti koji se ne slažu s ovim stavovima, znaju što je vjera i da u nju nije i ne može biti uključeno nasilje nad drugima. Istinske vjernike treba promatrati odvojeno od tzv. javnih vjernika, okupljenih oko opskurnih udruga i političkih stranaka kojima je jedini zadatak da traže pojedince, skupine ili populaciju nad kojom će se i nad kojima će se iživljavati. Nekada su to homoseksualci, nekada su to Srbi u Hrvatskoj, a sada su to transrodni učenici i zatočeni hrvatski građani u Zambiji.
Pernarov poziv na linč!
Nemojmo zaboraviti da je ova ekipa antropoloških nasilnika, iživljavajući se nad hrvatskim građanima u Zambiji, nasilju izložila mnogu posvojenu djecu iz afričkih država. Neka djeca su bila prisiljena, na nekoliko dana, prestati pohađati školu jer su željela izbjeći nasilje vršnjaka koje je potaknuto antropološkim nasiljem političara u Saboru i govorom tzv. javnih vjernika.. Sjetimo se samo skandaloznih saborskih govora notornog Miletića, Drele, Sačića ili Milanovića Litre. Mostovac je išao toliko daleko da je tražio popis imena i prezimena posvojene djece. Ako ova ekipa predstavlja volju i namjere nekog boga, tog sadističkog stvora, zbog djece – posvojene i transrodne – treba potjerati iz ljudskog svijeta, jer je nakazan i monstruozan.
A što reći o Ivanu Pernaru i njegovom e-mailu upućenom zambijskoj policiji kojim ovu državu, a u njoj se transrodnost strogo kažnjava, obavještava da je jedan uhićeni hrvatski državljanin transrodan? Ovo je izravni poziv na linč. Ne znam pripada li Pernar nekoj religijskoj zajednici, ali znam da se u raspravama često poziva na Bibliju i biblijsku sliku svijeta, tako da i njegov nasilnički angažman možemo smjestiti u domenu religijsko-antropološkog nasilja. Država treba reagirati na svaki oblik nasilja, ona i postoji da bi građane zaštitila od nasilnika.
Budući da nas ovo što se naziva državom izlaže nasilnicima, budući da političkim nasilnicima koji vode državu, i to metodom nesputane korupcije, kao alternativa, na desnici, stoje religijsko-antropološki nasilnici, država zapravo ne postoji i, kada je riječ o desnoj alternativi, ne može i neće postojati. Desnica se bori za državu kao instrument nasilja. Nada da će jednom nastati država usmjerena je prema ljevici, a ljevica, na razini strukture, spava i ne budi se. Istina je da pojedinci s ljevice bude nadu, ali ti pojedinci ne bude ljevicu kao političku snagu, kao političku strukturu. Ljevica sniva.
Marko Vučetić (foto TRIS/G. Šimac)
