Dalibor Juras medicinski je tehničar zaposlen na odjelu intenzivne njege u Općoj bolnici Karlovac. Kad napusti bolnički odjel Dalibor ulazi u svijet magičnih kvadrata.
Prije našeg susreta o Daliboru smo znali samo da je umjetnik. Magistrirao je na akademiji primijenjenih umjetnosti, smjer slikarstvo, osnivač je Radikalne frakcije eksperimentalnog crtanja. Dobio je 2017. nagradu za uspješnost od Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Slika murale što je vidljivo na svakom koraku njegovog Karlovca.
Posjetili smo Dalibora u njegovom domu, pored rijeke Kupe. Radio je noćnu smjenu na intenzivnom odjelu, iscrpljen je i treba mu vremena i koncentracije za razgovor. U početku pričamo o svemu, o životu u Karlovcu, njegovom zahtjevnom poslu u bolnici, polako se upoznajemo i udaljavamo od ponekad sumorne zbilje, ulazimo u neku drugu stvarnost koja će postati dvodimenzionalna, eksperimentalna, beskonačna.
Slikate murale?
-Ma da, već dugo, imaš na KA portalu intervju sa mnom.
Eto, toliko nam je Dalibor rekao o muralima…
Čujem da istražujete magične kvadrate, spajate umjetnost i drevnu matematiku?
-Moje slike i grafike zapravo su rezultati matematičkih izračuna.
Na spomen magičnih kvadrata, Dalibor se oslobodio. Napokon smo postavili pravo pitanje jer, kako saznajemo, Dalibora magični kvadrati „nose“ tridesetak godina. Razgovor postaje dinamičan, uvodi nas u svoj svijet eksperimenta. Zajedno sjedamo za kompjuter, pokazuje nam kako izgleda jedna od bezbroj formula za izračun magičnih kvadrata.
-Polazim od drevne matematičke igre magičnih kvadrata koja se sastoji od skupa prirodnih brojeva koje slažem u kvadratne tablice tako da vodoravno, okomito i dijagonalno daju isti zbroj, magičnu sumu. Pravocrtnim linijama spajam brojeve, tako dobivam linijski crtež, odnosno vizualnu shemu matematičkog reda, pojedinog magičnog kvadrata. Takav crtež mi predstavlja osnovu za izvođenje likovne kompozicije- objašnjava.
Zajedno zbrajamo magični kvadrat ne bismo li lakše shvatili proces koji vodi ovog umjetnika do krajnjeg rezultata – kompozicije geometrijskih oblika. Jedna slika crno-zlatne boje nalazi se ispred nas, na zidu radne sobe.
– Crni pigment izrađujem sam, kao što i kontrolirano „uzgajam“ rđu koju bi lakše mogao dobiti negdje pored mora…
Dalibor je u stalnom procesu otkrivanja novih rješenja koja često spajaju nespojivo – tehnologiju i manualni rad, sintetske i organske materijale, klasičnu mehaniku i programiranje. Njegove slike su dvodimenzionalne, duboke, geometrijski oblici prelaze u kristale, eksplozije, astralna tijela. Svojim slikama – magičnim kvadratima daje imena po sazviježđu. Projektirao je i stroj koji mu pomaže u procesu stvaranja.
-Napravio sam vlastiti stroj, u radnom prostoru je… ali o tome ćemo drugi put, to je posebna priča.
Mogu li ja imati svoj magični kvadrat ako ti dam neke svoje brojeve, možda datum rođenja?
-Svaka osoba ima svoj magični kvadrat koji ima svoj ritam. Povezani su sa talismanskom magijom (po nekim vjerovanjima donose sreću ili plodnost), ali tu stajem, ne bavim se magijom, već isključivo izračunom i vizualizacijom. Magični kvadrati postoje u svijetu ideja, nisu izumljeni nego su pronađeni, postoje bez ljudi, neovisno o čovječanstvu – pojašnjava nam.
Dalibor je imao brojne izložbe svojih radova u Rijeci i Karlovcu, a želja mu je izlagati u Kini jer su magični kvadrati dio njihove kulture.
Magični kvadrati spajaju matematiku, umjetnost, magiju, filozofiju, astrologiju… otvaraju nam nove dimenzije.
Povijest magičnih kvadrata
“Imaju zanimljivu povijest, u našoj kulturi ih nema, pojavljuju se u drevnoj Kini, važni su u kineskoj numerologiji, koristili su se kao baza za proricanje budućnosti i horoskop. Proširili su se na Indiju, Azijske zemlje, u Europu stižu u obliku talismana. Benjamin Franklin računao je magične kvadrate.”
Kineska legenda
“Kineski car Yu šetajući se uz Žutu rijeku ugledao mističnu kornjaču koja je na leđima imala magični kvadrat. Smatralo se da je kornjača spasila grad od poplava. Yuova mistična kornjača na svom je oklopu imala zagonetno raspoređene točke unutar kvadrata. Proučavajući kornjaču car je otkrio da je zbroj točaka u bilo kojem retku, stupcu i dijagonali uvijek jednak i iznosi 15. Broj 15 je označavao broj dana u svakom od 24 perioda kineske sunčane godine i tako je pomogao ljudima kontrolirati rijeku.”
