Vlada je, kao i toliko puta dosad, odustala od svog prijedloga da se nedjeljom ne radi, osim u slučaju prijeke potrebe i naravi posla, a sve u ime navodne katoličke tradicije da je nedjelja dan rezerviran za obitelj. Nije to trebala ni biti restriktivna vladina mjera sračunata na skrb o radnicima i njihovu zaštitu od besprizornog eksploatiranja u interesu profita ( osobito u sektoru trgovine ), nego tek ustupak Crkvi koja gubi pastvu na nedjeljnim misama. Kakav “priziv savjesti” i to za radnike, ništa od toga neće biti, ali tko bude radio nedjeljom bar bi morao, po novim izmjenama zakona, biti plaćen po satu rada 50 posto više! Pa i to je nešto, s obzirom da je trenutno u prosjeku rad nedjeljom plaćen 30-37 posto više nego ostalim radnim danima…
Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić priopćio je, nakon sjednice Vlade, da je iz predloženih izmjena Zakona o radu izbačen sporni dio koji se odnosio na mogući tzv. priziv saviesti. Dakle, radnici i dalje, čak ni u ime vjere i posvećenosti obitelji, neće moći birati, još manje se pozivati pritom na “priziv savjesti” kad je riječ o radu nedjeljom. O tome će odlučiti poslodavac, koji ima pravo samostalno odabrati kojih 16 nedjelja u godini će raditi, a na radniku je jedino odlučiti hoće li kod takvog poslodavca ostati ili neće. Najčešće ni to nije izbor radnika, jer treba preživjeti, prehraniti obitelj, pa je rad imperativ, a ne izbor…
Zašto je Vlada odustala i kako će to Plenković objasniti Kaptolu?
Ministar Piletić tvrdi da se odustalo jer je “i u javnosti i među našim socijalnim partnerima izazvalo najveće polemike nešto što nikad nismo u zakon ni stavili, a što se u medijima prozvalo prizivom savjesti. Te tri stavke smo izbacili iz konačnog prijedloga nacrta izmjene i dopune Zakona o radu”, i to, kako reče Piletić, posebno nakon niza konzultacija koje su obavili s mikro i malim poduzetnicima. Odlučeno je da se stvar prolongira za godinu dana, kada će se napokon ići u izradu novog Zakona o radu. Tako sad tvrdi ministar, a hoće li ZOR-a biti i tad, veliko je pitanje, nažalost, s gotovo izvjesnim odgovorom. Teško da će ova Vlada tako skoro donijeti novi ZOR, a i kad konačno bude donesen, ne treba se nadati da će biti bolji od aktualnog. Bar ne za radnike…
Ništa, dakle, od “priziva savjesti”, kako se to medijski komuniciralo, doduše, ne baš bez razloga. Piletić ponavlja kako su bile u tom smislu predložene tri stavke: ako tjedni odmor ne može biti organiziran tijekom nedjelje, radnik može odbiti raditi nedjeljom uz dva izuzetka koja se odnose na prijeku potrebu i narav posla, odnosno organizaciju rada ( procesa proizvodnje ).
Inače, koliko nedjelja će godišnje biti radnih za trgovine, definirano je Zakonom o trgovini, izjavio je ministar Piletić, a za ostale djelatnosti to će pitanje biti regulirano Zakonom o radu, koji u nacrtu teksta , kako rekosmo, predlaže da se nedjeljom može raditi, ali se to od 1. siječnja 2023. mora 50 posto više platiti u odnosu na redovnu satnicu. To jest svojevrsni napredak, jer u aktualnom ZOR-u nedjeljni rad plaća se više, samo se ne navodi koliko je to “više”, pa tamo gdje nema kolektivnog ugovora, poslodavac se može s tom obavezom gadno narugati i radnika platiti i, figurativno rečeno, za kunu više! U Hrvatskoj je to sada praktično prosječno 37 posto više, odnosno u privatnom sektoru gdje uglavnom nema kolektivnih ugovora, prosječno oko 30 posto.
Vlada je, pak, najavljivala od početka iduće godine takve izmjene Zakona o trgovini po kojima bi u pravilu trgovine bile zatvorene nedjeljom, a trgovci bi imali pravo sami odabrati kojih 16 nedjelja tijekom godine će ipak raditi ( zbog turističke sezone, blagdana tijekom kojih se Hrvati tradicionalno prepuštaju nekontroliranom šopingu itd. )
Prvotno je Vlada, također, svojim prijedlogom zakonskih izmjena definirala da bi iznimno nedjeljom mogli raditi prodajni objekti koji se nalaze unutar ili su sastavni dio “željezničkih i autobusnih kolodvora, zračnih i trajektnih luka, luka unutarnje plovidbe brodova, zrakoplova i trajekata za prijevoz osoba i vozila, benzinskih postaja, bolnica, hotela, prostora kulturnih i vjerskih ustanova te drugih subjekata u kulturi, muzeja, centara za posjetitelje odnosno interpretacijskih centara, nautičkih marina, kampova, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, proglašenih zaštićenih područja prirode u skladu s posebnim propisima.” U iznimke od pravila ( neradne nedjelje ) spadao je i otkup primarnih poljoprivrednih proizvoda, prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na malo i prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na veliko, prigodna prodaja na sajmovima i javnim manifestacijama, prodaja putem automata i prodaja na daljinu. I distribucija tiska na kioscima, kao i prodaja pekarskih proizvoda, po prvotnom prijedlogu, nedjeljom bi bila dozvoljena, ali samo od 7 do 13 sati.
I kao uvijek, najveći među Plenkovićevim poltronima, ministar gospodarstva Davor Filipović, izvijestio je javnost kako čak dvije trećine građana, prema istraživanjima koja nije predočio ni precizirao tko ih je i kada proveo, podržava vladine prijedloge. Zašto je Vlada onda odustala od svojih prijedloga, navodno motiviranih, kako je govorio premijer, potrebom da radnici, posebno u trgovini, mogu “svetu nedjelju” provesti u krugu svoje obitelji, svojih najmilijih.
-Ovakvom regulacijom nedjelju činimo danom za obitelj, jačanje nukleusa hrvatskog društva, a istodobno sa 16 radnih nedjelja trgovine u sezoni i u velikim gradovima, imaju mogućnost rasporediti radno vrijeme- objasnio je premijer građanima. I potom odustao od prijedloga, na bar godinu dana. Unatoč, veli Filipović, premoćnoj potpori građana. Baš čudno…
