Neovisni novinarski portal
19.2.2025.
djeca / domoljupci / DOMOVINSKI RAT / nasilništvo
Silovatelji, nasilnici, perverzni “obiteljski ljudi” koji su prijetnja svima, nemaju pravo na oprost, ma koliko odličja iz Domovinskog rata imali!

Silovatelji, nasilnici, perverzni “obiteljski ljudi” koji su prijetnja svima, nemaju pravo na oprost, ma koliko odličja iz Domovinskog rata imali!

Puno je istine u tezi da je pravosuđe ogledalo društva. Skandalozne presude zapravo su odraz stanja svijesti u institucijama društva koje ga oblikuju, vodeći računa više o političkim preferencijama i interesima vlasti, negoli o pravno-etičkim načelima. Kod takvih prioriteta ne treba se čuditi da se monstrumu koji siluje kći s posebnim potrebama i napravi joj dijete,  presuda na Visokom kaznenom sudu, pod egidom olakotnih okolnosti, smanjuje s 20 na 16 godina zatvora. Jer, silovatelj se žalio na nepravomoćnu prvostupanjsku presudu kojom je za dva kaznena djela prema maloljetnoj 17-godišnjoj, bolesnoj kćeri, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. A sud je bio toliko empatičan prema ovom bešćutnom zlotvoru da mu je kaznu smanjio…

…te mu kao olakotno uzeo dob ( 61 godina ) i umirovljenički status koji mu donosi minimalnu mirovinu. Zanimljivo, ta dva olakotna faktora bila su za sud relevantnija od činjenice da se radi o višestruko osuđivanom obiteljskom nasilniku, što samo implicira da je nepopravljivi recidivist i kao takav prijetnja svom neposrednom, pa i širem okruženju.

Splitski monstrum

U ovom slučaju riječ je o muškarcu koji je osuđen jer je u dva navrata 2017. u obiteljskom stanu u Splitu nasilno spolno općio sa svojom maloljetnom 17-godišnjom kćeri koja je s njim živjela. Bila je lak plijen svome opakom skrbniku jer ne samo što mu je bila dostupna, nego je i s dijagnozom lakše mentalne retardacije bila dodatno osjetljiva i ranjiva. No, monstruoznom ocu to je samo olakšalo čin silovanja, nakon kojeg je kći ostala trudna, i rodila iz tog nasilnog odnosa djevojčicu.

Normalan, razuman čovjek  za takav zločinački čin ne bi mogao naći nijedne olakšavajuće okolnosti, jer ne radi se ovdje o neubrojivom počinitelju, nego naprosto o primitivnom silniku koji uživa u nasilju i ponižavanju žrtve, pa i kad je “njegova krv”. Tu oprosta ne može biti. Ponajmanje zbog godina i minimalne mirovine. Što to znači? Zar vas starost ( i to relativna ) treba ekskulpirati od kazne za zločin? Ili minimalna mirovina? I takva će mu u zatvoru biti dostatna. Zar je on štedio svoju žrtvu, vlastito dijele o kojem je trebao očinski skrbiti, pogotovo jer je bolesno, a on ga je okrutno povrijedio, fizički i mentalno?

U obrazloženju presude sud navodi  da je “kazna primjerena težini počinjenih djela, osobnosti optuženika te dostatna da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja. Strože kažnjavanje imalo bi”, smatra sud,” prenaglašeni retributivni karakter”. Zaboga!

B.T. je psihijatrijski vještačen pri čemu je zaključeno da ima poremećaj osobnosti i poremećaj prilagodbe, a liječen je i od PTSP-a. Koliko dugo, s  kakvim rezultatima? Ako je od ranije poznat kao obiteljski nasilnik koji je nanosio teške tjelesne ozljede žrtvi, tada mu dijete nije smjelo biti  povjereno na skrb. Ili je njegov PTSP bio samo alibi za invalidnost i nerad? Ne bi bio prvi koji se postraumatskim poremećajem branio od rada…

No, sud mu je sve to priznao pod olakotne okolnosti u počinjenju jednog od najgnjusnijih zločina, mada zdrav razum i pravednost njegov zločin nikakvim PTSP-om ne bi mogli opravdati. Da čovjek nešto takvo počini, doista mora biti potpuno neubrojiv i pod liječničkom kontrolom, ili naprosto zločinac. A B.T. nije bio neubrojiv, dakle, liječnici su smatrali da svojoj okolini i društvu nije prijetnja…

Zločin branitelja nije isti kao zločin nebranitelja ?! Po čemu?

Olakotne okolnosti često su na hrvatskim sudovima generirale doslovce perverzne, sramotne presude. Sjetimo se samo slučaja Horvatinčić, koji se ne uklapa sasvim u ovaj kontekst, ali za njega je pronađena kao olakotna okolnost- sinkopa! Ovdje se, pak, radilo o ne tako ostarjelom umirovljeniku, pa tek 61 godina mu je bila, a već i to mu je donijelo skidanje čak 4 zatvorske godine.

Drugdje, u novije vrijeme i najčešće, nasilnici i silovatelji mogu računati, gotovo u pravilu , s manjom kaznom ako su bili branitelji, sudionici Domovinskog rata. Činjenica učešća u ratu drastično im je ublažavala kazne, iako nije poznato da je provedeno istraživanje o povezanosti ratnog iskustva i ratnih trauma sa silovateljskim, nasilničkim porivima. Oni koji to čine, neovisno od rata razvili su predispozicije i sklonost nasilju. Takvi siluju i u ratu i u miru. Njihova je mentalna struktura zločinačka, njihov odnos prema ženama, makar i vlastitoj djeci, mizogin, bolestan i  predatorski. Oni nastupaju s pozicije jačeg prema svojim žrtvama i uzimaju što od njih žele oslanjajući se na fizičku silu kao svoju prednost. I sud im sve to neutralizira činjenicom sudjelovanja u Domovinskom ratu?!

Nedavno je, primjerice, bivšem HDZ-ovom načelniku općine Lasinje, Željku Prigorcu, Visoki kazneni sud, onaj isti koji je imao itekako sućuti prema  B.T.-u koji je silovanjem vlastitoj kćeri napravio dijete, potvrdio je krivnju za silovanje jedne mještanke, ali je i preinačio kaznu ŽS u Karlovcu s dvije na godinu i pol zatvora. Nije to Visoki kazneni sud učinio zbog kajanja gnjusnog silovatelja, jer taj nikad nije nedjelo ni priznao, nego mu je kao olakotnu okolnost uzeo sudjelovanje u Domovinskom ratu (!?)

Obiteljski čovjek i to mu je olakotno kao silovatelju!?

Nažalost, nije to jedini takav slučaj u Hrvatskoj. Prije godinu dana 48-godišnji silovatelj seksualno je zlostavljao svoju osmogodišnju pastorku i za to monstruozno kazneno djelo dobio je 14 godina zatvora, ali u žalbenom postupku kazna mu je smanjena na 11 godina, jer je, gle vraga, sudjelovao u Domovinskom ratu, pa mu je to uzeto kao olakotna okolnost. Iako je utvrđeno da je godinu dana kontinuirano zlostavljao malodobnu kćer svoje supruge. Visoki kazneni sud odrezao mu je gotovo maksimalnu kaznu zatvora ( 14 od mogućih 15 godina ), ali je nakon žalbe sudsko vijeće odlučilo olakšati mu manjom kaznom jer je bio branitelj!

Sličan je slučaj i sa nasilnikom iz Rijeke koji je silovao svoju susjedu, a onda se izvukao kaznom od 7 godina zatvora, jer je bio u Domovinskom ratu, nositelj je odličja, a i obiteljski čovjek, otac troje djece. Nevjerojatno je da mu se to uzima kao olakotna okolnost, iako bi činjenica da je otac troje djece zlostavljač i silovatelj, trebala biti otegotna okolnost jer govori ne samo o njegovoj nasilničkoj prirodi nego i krajnjoj opasnosti te neodgovornosti i nebrizi za posljedice koje će zbog njegovog ponašanja trpjeti njegova nedužna djeca.

Takvih je primjera je u Hrvatskoj i previše. Sudovi pokazuju nedopustivo puno empatije sa silovateljima, pedofilima, zlostavljačima, čime de facto neformalno osuđuju žrtve. Jer, ako za takav čin može biti valjanih olakotnih okolnosti, to znači da se njihovo nasilje pokušava opravdati nekim vanjskim ili unutarnjim faktorima koji su do tog čina doveli. Za žrtvu, međutim, nema olakšavajućih okolnosti, jer ona tu stigmu silovane osobe u jednom primitivnom, mačističkom društvu, ali i tu tešku traumu koju je pretrpjela, mora nositi do kraja života. I boriti se nerijetko s osudama svoje male, provincijalne sredine koja je često sklona vjerovati da je kriva i žrtva što je do tog čina došlo, jer je već nekako dala povoda nasilniku da se na njoj iživljava(?! )

Vojnička čast branitelja

Ovo je društvo sklono oprostiti, makar reduciranjem kazne, i višestrukim, osuđivanim silovateljima, ako imaju braniteljski status. Zar takva praksa ozbiljno ne diskreditira cijelu braniteljsku populaciju i izravno ugrožava njihov moralni kredibilitet i vojničku čast? Zašto na to pristaju, zašto ne iniciraju promjene zakona kojima bi se dokinulo nakaradno umanjivanje kazni zločincima na račun sudjelovanja u Domovinskom ratu? Onaj tko siluje, zlostavlja, fizički i psihički ugrožava ženu, često malodobnu djecu, za njega, u zdravim društvima, ne može biti oprosta.

To je, međutim, moguće u društvima poput hrvatskog, gdje se tolerira nasilje nad ženama, gdje se na sudu silovanje tretira kao specifično “ličko rukovanje”, gdje perverzni otac zlostavljač siluje kćer koja pritom zatrudni i rodi,  a potom taj isti zlotvor iz zatvora traži da mu se priznaju roditeljska prava. U društvu koje je, kako s pravom konstatira prof. Zlata Đurđević, predstojnica Katedre za kazneno pravo, ne samo patrijarhalno nego i mizogino, društvo koje mrzi žene i u kojem imovina vrijedi više od života žene. Jer, za imovinske prijevare se dobije i 20 godina zatvora, a za silovanje uvjetne kazne, odnosno prosječna zatvorska kazna od svega tri godine.

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI