Hrvatskoj u sljedećoj godini najvjerojatnije slijede parlamentarni izbori. HDZ će promijeniti izborni zakon, a on će biti takav da će pogodovati ovoj stranci koja je ušla u četvrto desetljeće sustavne devastacije ove nesretne države. Hrvatskim građanima oduzeto je dostojanstvo i prosudbena moć, zato nam nema pomoći. Da imamo dostojanstva, makar u tragovima, ova korumpirana Vlada pala bi čim je prvi njezin član optužen zbog korupcije, a mi više ni ne znamo tko je taj bio, kao što ne znamo ni tko je trenutno posljednji u ovom beskonačnom nizu korupcije. Ionako će vrlo brzo taj posljednji postati pretposljednji.
Domoljublje bez dostojanstva
Korupcija obilježava ovu Vladu u tolikoj mjeri da nas više uopće ne čudi što je Plenković HDZ-ovca osuđenog zbog zloupotrebe ovlasti imenovao predsjednikom Uprave Hrvatskih šuma. Plenković i korupcija su jedno te isto, baš kao što su HDZ i korupcija jedno te isto. No što su građani u ovakvoj državi? Ljudi bez dostojanstva koji korupciju ili izravno podržavaju ili je šutnjom i vlastitom neaktivnošću pretvaraju u vlastitu sudbinu. Od ovoga gore ne može biti, politike korupcije najgore su politike. No nama se uporno ponavlja teza koja, kada u nju povjerujemo postajemo građani bez dostojanstva, Plenkovićevu verziju u osnovi uvijek iste HDZ-ove politike korupcije vidi kao najbolje od onoga što imamo, ali i kao najbolje od onoga što zaslužujemo. Mi, dakle, ne zaslužujemo ništa bolje od korupcije jer, ponavljam, nemamo dostojanstva.
Ova država je nastala u primitivnoj ekstazi plemena okupljenog oko žrtvovane životinje – vola na ražnju, dok svoj vrhunac doživljava u žrtvovanju građana kojima je primitivno domoljublje oduzelo dostojanstvo. Devedesetih godina prošlog stoljeća domoljublju smo, uz pečene volove na ražnju, dali trajnu žrtvenu dimenziju, zbog toga je naše domoljublje opasno, sadističko, nehumano i pljačkaško. Domoljubi su proveli privatizacijsku pljačku, ti isti domoljubi su proveli i pljačku u Ini. Građani bez dostojanstva su sve dosadašnje pljačke zaboravili, baš kao što će zaboraviti i sve buduće pljačke. Zaboravit će ih zbog dobro usvojene prve lekcije domoljublja – ono žrtvuje, pljačka i oduzima dostojanstvo.
Kalendar hrvatskog domoljublja
To što HDZ, u svim anketama ali i po rezultatima održanih izbora, uživa najveću potporu birača, uopće ne čudi. Hrvatski birači se vode domoljubnim razlozima, zato i nemaju dostojanstva. Ovakav tip pljačkaškog domoljublja oduzima dostojanstvo, baš kao što rezultira i, manje više, stalnom podrškom politikama korupcije koje u ovoj državi provodi jedino i isključivo HDZ, a nas se uporno uvjerava kako su ove politike za nas najbolje jer su svi ostali, zbog izostanka pljačkaškog domoljublja, manje sposobni. Politike svih tih ostalih, na svu sreću, boluju od nedostatka domoljublja – pljačkaškog, bestijalnog i sadističkog. Takvo domoljublje, ponavljam, oduzima dostojanstvo i samo ljudi bez dostojanstva mogu glasati za HDZ, podržavati politike korupcije koje ova stranka provodi te, u konačnici, živjeti u državi korupcije i sadističkog iživljavanja nad građanima. Hrvatska upravo to jest – država sadističkog iživljavanja nad građanima kojima je oduzeto elementarno dostojanstvo.
Kada već raspravljamo o novom izbornom zakonu, ja bih, u duhu A. Comtea, predložio da se u Hrvatskoj uvede i novi kalendar. Comte se zalagao za kalendar humaniteta, jer je smatrao da se čovječanstvo mora odužiti onima koji su naš svijet stvorili. Tako se i mi moramo odužiti onima koji su stvorili naš, tipično hrvatski svijet, odnosno svijet države u kojoj živimo, poslušno i bez dostojanstva. Zato predlažem da uvedemo kalendar hrvatskog domoljublja.
Društvo skandala…
To bi, razumije se, bio kalendar koji, prije svega, ističe ulogu Franje Tuđmana, ipak je ova država njemu žrtvovana. Svi koji štuju Tuđmana, štuju kult žrtvovanja države i sadističkog iživljavanja nad građanima. Jedno desetljeće, u ovom kalendaru, bismo posvetili Andreju Plenkoviću i, naravno, Ivi Sanaderu. Jedna godina bi mogla nositi ime Božidara Kalmete, mjesec bi pripao Josipi Rimac, tjedan Lovri Kuščeviću, a dan Nediljku Dujiću. Navedene možemo proglasiti i zaštitnicima. Kalmeta bi mogao biti zaštitnik tunela i plemenitih soboslikara, Kuščević geometara i prostornih planera, Nediljko Dujić šuma i poštenih naknada, dok bi Plenković bio ono što uistinu jest – zaštitnik korupcije.
Hrvatskoj, ponavljam, slijede izbori, prije toga će se promijeniti izborni zakon, a nakon izbora dolazi pravi udar recesije. U kampanji će se istaknuti kako su nas Plenković i HDZ spasili od recesije, a nakon izbora, kada nas recesija uništi, bit ćemo krotki i zahvalni što smo izabrali HDZ i Plenkovića jer su oni najbolji za nas i jer nas jedino oni mogu voditi u teškim vremenima recesije. Nema težih vremena od onih vremena u kojima žive građani bez dostojanstva. Takvi građani imaju kalendar posvećen Tuđmanu, a život besmislu. Ti građani smo, razumije se, mi. Jedini program do kojega držimo je program domoljublja, a naše domoljublje je sadističko, pljačkaško, nedostojanstveno i jadno. Kakvo nam je domoljublje, takva nam je i država. Koliko smo jadni pokazuje i to što nas više ništa ne može ni skandalizirati. Mi smo društvo skandala koje, zbog gubitka dostojanstva, skandale više i ne primjećuje.
Marko Vučetić (foto: Tris/G. ŠImac)
