U Zagrebu je, ispred iranskog veleposlanstva, u petak ujutro održan prosvjed solidarnosti sa ženama u Iranu, pod motom “Ne mogu nas sve pobiti”. Iranka Samaneh Fatemeh Riehani, sudionica zagrebačkog prosvjeda, simbolično je odrezala kosu, iako strahuje za svoju obitelj u Iranu gdje joj i danas žive majka i šest sestara. U Zagreb je stigla s djecom, bježeći pred brutalnošću iranskog režima i zbog nepodnošljivog položaja žena u toj zemlji. Zaposlena je kao frizerka, djeca joj pohađaju zagrebačke škole, ona i djeca su danas na sigurnom, ali je zabrinuta za obitelj u Iranu s kojom ne uspijeva kontaktirati otkako je u Iranu isključen Internet.
Prosvjednu akciju, javlja N1, organizirale su aktivistkinje ženskih organizacija i inicijativa kako bi se na taj način pridružile svim onim iranskim i drugim gradovima širom svijeta koji već danima iskazuju protest zbog smrti mlade Iranke, 22-godišnje Mahse Amini, koja je umrla 16. rujna u bolnici u Teheranu, tri dana nakon što je privela “policija za moral” i prisilno odvela u centar za reedukaciju jer nije poštivala zakon o nošenju hidžaba. Njezina je smrt, kako tvrde svjedoci, posljedica brutalnog policijskog premlaćivanja, a dovedena je u bolnicu kada je već bila u komi.
Iz Zagreba je otišla “glavna poruka- žene, sloboda i život”, što je i inače slogan s prosvjeda žena u Iranu. Na ovaj način hrvatske žene, žene u Zagrebu iskazuju svoju solidarnost i šalju poruku Irankama da nisu same, kako je to za N1 izjavila jedna od organizatorica okupljanja pred iranskim veleposlanstvom u Zagrebu, Rada Borić.
Prosvjedi se održavaju svaku večer od 16. rujna, od dana kada je preminula pretučena djevojka, jedna od brojnih žrtava okrutnog iranskog režima. Policija i dalje primjenjuje silu nad prosvjednicima u čemu je nije nimalo omeo apel međunarodne zajednice da to ne čini. No, policija ne odstupa od sile, tvrdeći da je riječ o pobunjenicima koji “nanose štetu sigurnosti i javnoj imovini”.
Činom prkosa , ritualnim spaljivanjem marama i simboličnim rezanjem kose, Iranke izražavaju svoj protest protiv strogih pravila odijevanja i tzv. policije za moral koja ih privodi pod izlikom da nepropisno nose hidžab, a zapravo želi ugušiti svaki glas protiv autoritarnog, nehumanog režima koji se iživljava na iranskim ženama. Teheranski prosvjed proširio se poput plimnog vala diljem svijeta, pa se danas organiziraju skupovi potpore Irankama od New Yorka do Zagreba, Istanbula ili Bruxellesa.
No, nije problem samo hidžab, kako su i na zagrebačkom prosvjedu isticali sudionici iz Irana. Problem su i sportaši koji ne mogu sudjelovati na međunarodnim natjecanjima, kulturni radnici kojima su onemogućena gostovanja i susreti s kolegama iz demokratskih zemalja, itd. Ukratko, problem je režim kao takav, surova tiranija koja se zaklanja iza fanatične vjere i tradicije koja ni na koji način ne korespondira s današnjim vremenom. Stoga je prosvjed, sasvim razumljivo, iz zahtjeva za ukidanjem obaveznog nošenja marame prerastao u zahtjev za rušenjem islamističkog režima na čelu s 83-godišnjim ajatolahom Alijem Hameneijem koji je na čelu Irana od 1989.
Nije ovo prvi put da se u Iranu prosvjeduje i da se policija okrutno obračunava s prosvjednicima. No, mnogi misle da bi ovo mogli biti prosvjedi koji će dokrajčiti režim koji je došao na vlast 1979. u Islamskoj revoluciji. Prosvjedi su se trenutno proširili na 80 gradova širom Irana, ženama, koje su prve izašle na ulice, pridružili su se i muškarci, a nastave li se prosvjedi širiti i dalje vjeruje se da bi mogli nadmašiti one iz 2019. kojima je cilj bio rušenje Homeinijevog režima. No, prosvjedi su ugušeni u krvi, a procjenjuje se da je ubijeno čak 1500 prosvjednika. Možda će se ovog puta glas pobunjenih dalje čuti i glasnije odjeknuti, možda napokon dođe kraj režimu koji se masovnim ubojstvima nezadovoljnih ljudi održava na vlasti.
