Kao što znate, problem asistenata je opet postao vruća tema ovih zadnjih nekoliko tjedana, a sve zahvaljujući napadu osobne asistentice na gospođu Vesnu Škulić. Namjerno kažem opet, jer kod nas se o važnim temama raspravlja tek kad se dogodi neko zlo ili prigodno, prilikom nekog događaja, npr. početka nove školske godine, kad se svi odjednom sjete asistenata u nastavi. Mislim da je svima odavno jasno da je projekt asistenata od početka krivo postavljen.
Zapravo, usluga asistenta nije zamišljena kao ozbiljna usluga nego više pilot projekt, i to je nažalost do dana današnjeg i ostala. Prva pogreška odmah u startu bio je potez države da jednu tako bitnu uslugu prebaci na leđa udruga koje uglavnom nemaju kapaciteta za takve usluge. I to samo zato što država jednostavno nije voljna baviti se osobama s invaliditetom, naprotiv, puno je lakše voditi se onom: „Brigo moja pređi na drugoga“.
Isto tako, nikome nije palo na pamet da svi oni koji će koristiti uslugu asistenta možda nisu članovi udruga. Jedno od rješenja je svakako Registar koji mnogi zazivaju, a koji bi bio dobra podloga i zakonski okvir jer bi se onda napokon znalo koliko je asistenata.
Osim bolje kontrole samih asistenta i boljih uvjeta rada za iste, potreban je i registar osoba s invaliditetom koje koriste uslugu asistenta. Trebali bi imati informacije o tome kakve točno usluge trebaju osobe s invaliditetom od svojih asistenata, koliko često i koliko dugo koriste usluge i kako su zadovoljni njima. Mislim da bi sve to bilo vrlo korisno kako bi osobe dobile što bolju skrb.
Nadalje, nadam se da će zakonski okvir uzeti u obzir važnost edukacije i obrazovanja budućih i postojećih asistenata, jer, koliko god se briga o osobama činila naizgled jednostavna zaista nije isto brinete li o osobi u kolicima, gluhoj i slijepoj osobi ili možda o osobi s intelektualnim teškoćama. Različiti invaliditeti zahtijevaju različiti pristup.
Ono što me brine jest što će biti kad se stvari slegnu i slučaj gospođe Škulić padne u zaborav? Kada ćemo dočekati toliko nužne promjene u osobnoj asistenciji? I kakve će one biti? Opravdano strahujem, kao i svi na koje se ovo odnosi, da na kraju ne dobijemo nekakva polovična rješenja s mnogo rupa i nedostataka zbog kojih će netko izvisiti. Nije se prvi put desilo da nisu uzete u obzir primjedbe i prijedlozi osoba s invaliditetom o zakonima koji se tiču njihova života., nego su vladajući napravili kako njima odgovara. Vrijeme je da stvorimo zakonski okvir odnosno temelje za kvalitetnu skrb za osobe s invaliditetom, kakvu i zaslužuju.
Temelje nemamo, a hoćemo li ih imati ovisi o drugima odnosno o našim političarima. Drage moje osobe s invaliditetom ne dopustite da ovo prođe mimo vas, ne zaboravite da vam taj zakon treba poboljšati život i da je vaša aktivnost ključna kako bi se izborili za ono što želite. Stoga je nužno da se ova saga o asistentima koja traje predugo, konačno privede kraju kako bi se mogli posvetiti ostalim bitnim pitanjima i problemima.
