Neovisni novinarski portal
13.8.2022.
In memoriam
Umro je Vlado Matijanić, čovjek i novinar od formata…

Umro je Vlado Matijanić, čovjek i novinar od formata…

-UMRO je novinar za kojeg s ponosom možemo napisati da je bio novinar Indexa, Vladimir Matijanić- objavio je u petak predvečer njegov Index i šokirao brojne kolege novinare i širu hrvatsku javnost. Jer, kako kažu u Indexu, bio je to čovjek koji im je” toliko puta dizao živce s previše kvalitete, previše pameti, previše integriteta”. Matijanić je radio za Feral tribune, bio je i novinar Slobodne Dalmacije i naposljetku portala Index.hr. Svi koji su s njim radili znaju koliko je bio posvećen istini i pravdi, koliko je živio za svoj novinarski posao. Hrvatsko novinarstvo njegovim je odlaskom pretrpjelo težak udarac.

Na Facebooku se od Vlade dirljivom objavom oprostio njegov prijatelj Dragan Markovina. Oprosti Dragane što te nismo pitali, ali činilo nam se da su tvoje riječi jedini in memoriam kakav je Vlado Matijanić zaslužio na ovako preranom odlasku, s tek 50 godina… i zato ga prenosimo u cijelosti.

E jebi ga Vlado.

Matijanić je bio jedini čovjek koji je imao slonovsko pamćenje jednako Predragovom, urođen smisao za humor, splitsko grintanje na kompletan svijet koji ga je okruživao bilo mu je prirođeno, ma koliko bi se sad naljutio da pročita ovo što sam napisao. Bio je istovremeno strastveni, autentični istraživački novinar koji nikad nije prežalio gašenje Feral Tribune-a, netko kome su posljednjih godina u Slobodnoj stalno odbijali sjajne priče o moćnicima, bio je na koncu i doslovno dijete Hajduka jer bez baluna njegov otac ne bi nikad došao u Split i upoznao njegovu mamu, unatoč tome što je doživio prosvjetljenje po pljusku ‘93. protiv Cibalije ili Inkera, kročivši na Poljud samo još jednom nakon toga. Jedini je čovjek koji se usudio otići u zapaljenu dvoranu na Gripama, da bi ga tamo Luka Podrug pljunuo. Bio je također netko tko nije padao na nacionalizam i slične jeftine sentimente, neumorni hodač po Splitu koji je zadržao naviku iz osamdesetih da se u Splitu ne kupa i da treba potegnut do Duća ili neke slične destinacije da bi se okupao u moru. Autor je jedine knjige o Željku Kerumu, napisane u vrijeme njegove najveće slave, u izdanju Goldsteinovog Novog libera, koja je danas temeljito zaboravljena.

No, prije i poslije svega navedenog bio je drug, s kojim se nikad nisam posvađao, uvijek sam ga mogao nazvati i s kojim sam u jednom periodu svakodnevno do besvijesti šetao gore-dole po ovom prelijepom gradu kojeg je uvijek s cinizmom promatrao. Imali smo i subotnju zabavu na temu tko će prije uočiti na kojem se mjestu u intervjuu u subotnjem Jutarnjem sugovornik obratio Silobrčiću prezimenom.

I na koncu bio je čovjek koji je odsjedio sa mnom dva sata u Žbirca po najgorem jugu u veljači 2015. kad sam se opraštao od Splita i kretao prema Zagrebu, nakon što sam ostao bez posla na faksu. Nema zapravo veće bliskosti od one da možeš dva sata s nekim skladno šutjeti.

Jebi ga Vlado, prerano, puno prerano– napisao je Dragan Markovina opraštajući se od prijatelja. Dijelimo tugu s njim, zbilja je prerano, nepravedno…

 

Tags:

VEZANE VIJESTI