U Hrvatskoj je, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, početkom ožujka ove godine evidentirano ukupno 612.212 osoba s invaliditetom. Većina osoba s invaliditetom, jasno je, ne može obavljati uobičajene svakodnevne životne radnje samostalno, već treba neku vrstu pomoći. No mnogi nisu u prilici imati takvu pomoć: žive sami, ili nemaju novca za platiti osobu koja bi im pomagala, ili u obitelji nemaju onih koji su u stanju pružiti im potrebnu podršku.
Tu se pokazuje kako su u takvim slučajevima osobe koje se nazivaju osobnim asistentima najbolje i jedino moguće rješenje kako bi osobe s invaliditetom mogle imati ‘normalan’ život.
Usluga osobne asistencije, kako se to definira, uključuje uslugu osobnog asistenta za osobe s tjelesnim, mentalnim i intelektualnim oštećenjima, videćeg pratitelja za slijepe osobe i komunikacijskog posrednika za gluhe i gluhoslijepe osobe.
Pravedna i socijalno osjetljiva država je jedina koja može i mora osigurati dostojne uvjete živote svakom građaninu, a posebice onima najranjivijima u društvu. Ipak, od više od 600 tisuća osoba s invaliditetom (dakako među njima je, srećom, veliki broj onih kojima takva intenzivna pomoć i asistencija nije potrebna), prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike s početka svibnja, uslugu osobnog asistenta koristi svega 2312 korisnika, dok uslugu pružaju 2292 zaposlena osobna asistenta.
Trenutno korisnici usluge osobnog asistenta uslugu primaju četiri sata dnevno, dok uslugu na puno radno vrijeme od osam sati koristi – 264 korisnika koji imaju najtežu vrstu i stupanj invaliditeta, žive sami i nemaju mogućnost pomoći od članova obitelji.
Svega 264 osobe.
Donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji 2023. procjenjuje se da će plaće asistenata porasti za 50 posto i da će uslugu moći koristiti oko 15.000 osoba s invaliditetom kojima će zakonske novine poboljšati uključenost u društvo i omogućiti što samostalniji život.
No, u Hrvatskoj smo se naslušali neostvarenih obećanja političara, tako da se stalno upozorava na potrebu povećanja broja osobnih asistenata. Inicijativa osobni asistenti zajedno i Regionalni industrijski sindikat uz podršku Centra za mirovne studije su nedavno ispred Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike upozorili kako osobni asistenti zaslužuju bolje uvjete rada.
Crtanje nacrta Zakona
Povod njihovom zajedničkom istupu bile su najave iz Ministarstva o skoroj objavi Nacrta Zakona o osobnoj asistenciji i upućivanje na Vladu krajem ove godine, a do kraja godine navodno i u proceduru usvajanja u Sabor. Sabor trenutačno ne radi, a jer su svi zastupnici na dugotrajnom godišnjem odmoru, pa tako još imaju vremena nacrtati Zakon.
Zakonom bi se trebala definirati usluga osobne asistencije, sadržaj i način pružanja usluge, utvrditi tko mogu biti korisnici usluge, ustanoviti postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije, uvjeti za pružatelje usluga, ugovaranje usluga, imenovanje, sastav i zadaća Komisije za procjenu potreba za uslugom osobne asistencije, evidencije, nadzor, financiranje usluge, naknadu štete, prekršajne i kaznene odredbe, te druga pitanja značajna za pružanje usluge osobne asistencije.
Iznova i tko zna po koji put se htjelo skrenuti pažnju javnosti na težak položaj osobnih asistenata te korisnika osobne asistencije, upozoriti na važnost unaprjeđenja kvalitete usluge te na nužnost poboljšanja radnih uvjeta i materijalnih prava osobnih asistenata, a jer takvo što uglavnom nije u fokusu pažnje niti politike, a niti građana koji nemaju problema s invalidnošću, a onda na kraju ni medija koji takve teme uglavnom ne obrađuju jer im nisu atraktivne i marketinški zanimljive.
-Usluga osobne asistencije od životne je važnosti osobama s invaliditetom. Oni koji je pružaju, osobni asistenti i asistentice, su istinski esencijalni radnici. Njihov posao je izuzetno važan, njegova vrijednost je neprocjenjiva za osobe s invaliditetom, ali i za društvo općenito – jer oni omogućuju da jedna ranjiva skupina društva bude ravnopravna, kako to i zaslužuje biti. No, uvjeti u kojima godinama rade, i način na koji su zanemarivani od sustava, zorno pokazuje da se njihov rad ne cijeni ni približno koliko bi trebao. Osobni asistenti od 2006. godine rade za plaću od 4000 kuna, zaposleni su mahom na određeno, poslovi koje rade su fizički i psihički izuzetno zahtjevni, ne mogu planirati budućnost s ovim poslom i odlaze kada im se pruži prilika – Nikola Ptić, tajnik Regionalnog industrijskog sindikata.
Nikola Ptić
Ptić ističe kako je novi zakon nešto što svi dionici sustava priželjkuju i pozdravljaju, ali i da je važno da se ne propusti prilika da se osim generalnog uređenja sustava unaprijede i radni uvjeti i položaj osobnih asistenata.
-Korisnici, osobe s invaliditetom, koji su razlog postojanja usluge, moraju biti u središtu svi razgovora i svih rješenja problema u sustavu, ali odmah uz njih stoje i osobni asistenti, radnici u sustavu, bez čijeg rada nema ni usluge, a bez poboljšanja njihovih uvjeta rada nema ni podizanja kvalitete usluge. Velika većina korisnika to jako dobro zna, jer su sa svojim asistentima iz dana u dan, i jasno im je da njihova prava na kvalitetnu uslugu i dostojanstven rad nisu u sukobu, nego su komplementarna, te da je zato važno da Ministarstvo ne dopusti da se plaće i uvjeti rada asistenata određuju arbitrarno, od poslodavca do poslodavca, prema tržišnim kriterijima, jer radi se o javnoj socijalnoj usluzi i oni koji je pružaju moraju biti tretirani kao esencijalni radnici a njihova prava jednaka pravima radnika u javnom sustavu socijalne skrbi. – smatra Nikola Ptić.
Satnica: 21,74 kune
Melani Boris, korisnica osobne asistencije i članica Inicijative mladih s invaliditetom, kazala je da je najava donošenja Zakona o osobnoj asistenciji potaknula mlade osobe s invaliditetom da pokrenu svoju inicijativu.
-Nekoliko nas mladih s invaliditetom odvažilo se ukazati na bolje rješenje podrške osobama s invaliditetom u RH. Invaliditet nas je ograničio za neke stvari, ali unatoč tome ne želimo biti socijalni slučajevi niti tražimo popuštanje. Želimo jednaka očekivanja. Želimo stabilan sustav podrške prema unaprijed utvrđenim individualnim potrebama svake osobe kako bismo imali kvalitetan i neovisan život, bili aktivni i dali svoj doprinos zajednici u kojoj živimo. Prestari smo za čekanje, a premladi za život kao u staračkom domu! Od zakona očekujemo da se zanimanje “osobni asistent” profesionalizira i bude kao takvo prepoznato u sustavu. Problem s kojim se posljednjih godina suočavaju osobe s invaliditetom je teškoća pronalaska asistenata jer nitko ne pristaje raditi za minimalac tako odgovoran posao, i još i na ugovor na određeno. Za naše asistente zahtijevamo plaću dostojnu čovjeka u 21. stoljeću, a nama potreban fond sati asistencije. Neprihvatljivo je da osobni asistenti imaju satnicu 21,74 kn! U tih sat vremena primjerice korisniku pomaži oko osobne higijene i u kućanstvu, a i da odu negdje. Dok je s druge strane neprihvatljivo da sve svoje potrebe korisnici moraju u većini slučajeva isplanirati u 4h dnevno! Želimo individualan pristup svakoj osobi s invaliditetom u određivanju potrebne satnice asistencije, a što bi u konačnici trebalo rezultirati da pojedine skupine OSI imaju više asistenata. Nije isto osobi koja živi sama ili s obitelji, studira ili radi te je zato potrebno sagledati sve aspekte svakodnevnog života. Asistenti su nama doslovne naše ruke i noge, te nam omogućuju samo djelić samostalnog i neovisnog života zbog ograničenja rada poslije 22h ili neradnim danima. Zahtijevamo pravo na asistenciju i tada, ali opet na fer način prema osobnom asistentu uz uvećanu satnicu za rad noću, nedjeljom i praznikom – smatra Melani Boris.
Melani Boris (foto mobilnost.hr)
Hrvoje Ćurlin, osobni asistent i koordinator Inicijative Osobni asistenti zajedno, iznio je prijedloge inicijative za zakon o osobnoj asistenciji.
-S obzirom da zanimanje osobnog asistenta osobama s invaliditetom trenutno nije uopće prepoznato kao takvo, želimo da se zanimanje uvrsti u nacionalnu klasifikaciju zanimanja, te da se također definira i standard zanimanja koji bi bio prva stepenica prema daljnjem poboljšanju radnih uvjeta OA a potom i same usluge. Nadolazećim Zakonom o osobnoj asistenciji treba biti jasno i detaljno definiran opseg poslova koje osobni asistenti obavljaju, kao i način kako se kontrolira i sprečava da se asistente iskorištava da rade poslove koji nisu u njihovom opisu posla. Nastavno na to, tražimo da država osigura besplatnu i svima dostupnu profesionalnu edukaciju i stručno usavršavanje. Naš je drugi prijedlog povećanje radnih prava i njihova zaštita što uključuje povećanje neto plaće s trenutnih 2000 kn za pola, odnosno 4000 kn za puno radno vrijeme na minimalno 6000 kn za puno radno vrijeme uz sve prateće dodatke za staž, otežane uvjete rada i slično po uzoru na npr. zaposlenike u ustanovama socijalne skrbi. Uz to smatramo da osobnim asistentima treba biti omogućeno da rade puno radno vrijeme uz uvjet da ako kombiniraju dva ili više korisnika, da im vrijeme koje provedu u putovanju između korisnika te administrativnim poslovima ulazi u redovno radno vrijeme. Također, i da standardni oblik zaposlenja bude ugovor na neodređeno. Tražimo da se posebna pozornost posveti zaštiti na radu, tj. da bi osobni asistenti morali raditi u sigurnim radnim uvjetima, zaštićeni od pretjeranih i štetnih fizičkih napora, kao i od psihičkih ugroza poput prekomjernog stresa, mobbinga, maltretiranja od strane korisnika, obitelji korisnika ili poslodavca – nastavio je Ćurlin.
‘Prvi kvartal 2023.’
Hrvoje Ćurlin smatra kako materijalna prava i uvjeti rada osobnih asistenata trebaju biti osigurani kolektivnim ugovorom, kako bi se izbjeglo jednostrano smanjivanje prava od strane poslodavaca te kako bi kroz socijalni dijalog s poslodavcima i ministarstvom bilo omogućeno kontinuirano poboljšavanje plaća i uvjeta rada osobnih asistenata, te je pozvao ministarstvo da na korist svih dionika usluge osobne asistencije što prije adresira ove goruće probleme i omogući kvalitetno provođenje usluge.
-Pravo na rad, pravednu plaću, socijalnu sigurnost, zdravstvenu skrb i adekvatan standard života dio ekonomskih i socijalnih ljudskih prava te su sastojci za dostojanstven život kao i na sudjelovanja u našem društvu i koje nam garantira naš Ustav. Međutim, ta prava nisu svima u istoj mjeri dostupna, a nekima, kao što su to osobe sa invaliditetom, bez dodatne podrške sustava poput primjerice osobne asistencije ona su gotovo neostvariva. Kako bi uključivo društvo postalo realnost, država mora osigurati kvalitetnu i održivu osobnu asistenciju zbog čega oni koje je pružaju odnosno osobni asistenti trebaju biti adekvatno plaćeni te im trebaju biti osigurani stabilan radni odnos i adekvatni radni uvjeti – ustvrdila je Sandra Kasunić iz Centra za mirovne studije.
Sandra Kasunić
Na koncu, Nikola Ptić je naveo kako se nadaju da će ministarstvo uvažiti njihove prijedloge i otvoriti dijalog s inicijativom i sindikatom, te pozvao sve osobne asistente da se pridruže borbi za bolja radna mjesta.
-Ono što je najvažnije jest da se što više osobnih asistenata i asistentica priključi inicijativi Osobni asistenti zajedno i Regionalnom industrijskom sindikatu, jer naša je snaga je u tome da smo zajedno, da smo brojni i glasni, tako možemo promijeniti stvari i izboriti se dostojanstvena radna mjesta! Pogledajte našu Facebook stranicu Osobni asistenti zajedno i javite nam se! – poručio je Ptić.
Predstavnici inicijative i sindikata uručili su nadležnima u Ministarstvu svoje prijedloge za Zakon o osobnoj asistenciji.
Ministarstvo je nakon iznesenih zahtjeva osobnih asistenata poručilo kako će svi zainteresirani moći tijekom javnog savjetovanja iznijeti svoje prijedloge na Nacrt prijedloga zakona o osobnoj asistenciji, koji bi treba biti donesen u prvom kvartalu 2023. godine.
Hoće li se to tako i dogoditi, ne zna se.
–Prestari smo za čekanje, a premladi za život kao u staračkom domu! – poruka Melani Boris bi trebala biti jasna svima u Vladi, ministarstvima i saborskim zastupnicima.
llustracija…
