Koliko je država uistinu milostiva prema svojim građanima kada intervenira u cijenu goriva, odnosno u trošarine i PDV, demistificirao je ekonomski stručnjak Hrvoje Serdarušić za N1. Naime, prije ovih intervencija, rekao je Serdarušić, država je od maloprodajne cijene goriva uzimala 60 posto, a sada će dobivati 50 posto, što, priznat ćete, nipošto nije malo! Nema toga što bi gramzljiva država učinila za narod, a da je na njezinu štetu. Na kraju balade, sve to narod plati, jer, po onoj čuvenoj sintagmi Miltona Friedmana- nema besplatnog ručka…
Upravo na tu se Friedmanovu sintagmu referirao i Serdarušić kada je objašnjavao niske cijene goriva u Mađarskoj, no, daleko od toga da Mađare to neće koštati. Svaku državnu intervenciju naposljetku plate građani.
Svaku intervenciju države, plate građani!
-Ne postoji besplatan ručak, netko to mora platiti. Njemačka, primjerice, provodi drugu vrstu politike. Tu je u pitanju infrastruktura javnog prijevoza. U Hrvatskoj se još uvijek mali broj ljudi vozi javnim prijevozom, u pravilu su više korišteni automobili. Zato ne znam da će se takva mjera moći poticati. U ekonomiji uvijek vrijedi mogućnost supstitucije. Nisam siguran da bi u Hrvatskoj to prošlo toliko lako kao drugdje…- rekao je Serdarušić.
Sve se na kraju mora platiti, pa i obuzdavanje cijena goriva, tvrdi ekonomski stručnjak.
–PDV i trošarine su najizdašniji porezni prihodi, a nedostajat će milijardu i pol kuna koje dolaze od toga. Možda će se i povećati dug ili raditi rebalans. Do 10 posto ušteda bi se moglo naći. Ne bi to bili toliko bolni rezovi- ocijenio je. Jer, i u ovoj energetskoj krizi, država zarađuje.
Prema podacima Europske komisije, prosječna konačna cijena litre eurosupera 95 u Hrvatskoj je 9. svibnja iznosila 1.706 eura, a cijena bez državnih poreza 0.906 eura, piše Inedex.hr. To znači da je od konačne cijene država u Hrvatskoj uzimala 46,89 posto.
Doduše, s obzirom da su trošarine fiksne, kako cijene goriva rastu to je udio trošarina u njima manji, ali je država sebe osigurala kroz PDV koji je uvijek 20 posto cijene ( po stopi od 25 posto ). Prema tome, i kad cijene naftnih derivata rastu, kad ih država svojom intervencijom obuzdava, i dalje zarađuje, pa teza o odricanju države radi brige o standardu građana, ne drži vodu.
“Besplatni” javni prijevoz Šibenčana
To je nešto što se dade usporediti s odlukom Grada Šibenika da svojim građanima osigura besplatan gradski prijevoz, čime se želi stimulirati građane ( poput onih u Njemačkoj i drugim razvijenim članicama EU ) da što manje koriste osobne automobile, a što više javni prijevoz, čime će se riješiti problemi parkiranja u gradu, prometna zagušenost, posebno u vrijeme turističke sezone, pa i zagađenost ispušnim plinovima. Mnogima nije bilo jasno kako je moguće financirati takvu, naoko utopističku mjeru, jer, za potpuno besplatan prijevoz Grad mora osigurati u proračunu dodatnih 6 milijuna kuna.
No, tu stupa na scenu Friedman Milton i njegova sintagma koja nam govori da “nema besplatnog ručka”. Pa, dakle, ni besplatnog prijavoza. Tako je Grad Šibenik ususret organiziranju budućeg besplatnog javnog prijevoza drastično povećao komunalnu naknadu. I iz tog prihoda će moći pokriti novi trošak Gradskog parkinga koji zasad preuzima javni gradski prijevoz. Novih 20 autobusa kupljeno je europskim novcem, kroz projekt “Integrirane mobilnosti”, a GP je upravo raspisao natječaj za čak 28 vozača autobusa.
Građani Šibenika će se možda u doglednoj budućnosti doista besplatno voziti gradom i u tome biti pioniri u Hrvatskoj, ali će zato plaćati vjerojatno i najveću komunalnu naknadu u Hrvatskoj! Uz to, pitanje je i hoće li takvu konkurenciju moći izdržati sadašnji autobusni prijevoznik, šibenski Autotransport ( sada dio Čazmatransa ) ? Ili će staviti “ključ u bravu”, a stotinjak zaposlenih poslati, uglavnom, na burzu?
Rekosmo, nema besplatnog ručka, bogme ni prijevoza. Baš kao ni jeftinog goriva u vrijeme velike energetske krize. Što god vam vlast “daruje”, nađe načina da vam to itekako naplati…
