Na Svjetski dan slobode medija dodijeljene su nagrade Hrvatskog novinarskog društva za najbolje novinarske radove u 2021. godini. Prema glasovima kolega, novinar godine je kolumnist N1 Boris Dežulović. U devet kategorija bilo je čak 149 kandidatura za nagrade HND-a, nagradu za životno djelo Otokar Keršovani, nagradu Novinar godine, nagradu Marija Jurić Zagorka u kategorijama pisanog, radijskog, televizijskog i internetskog novinarstva, nagradu Jasna Babić za istraživačko novinarstvo, Žarko Kaić za snimateljski rad i Nikša Antonini za novinsku fotografiju. Za najprestižniju kategoriju Novinar( ka ) godine u finalu se našlo četvero kolega, Ilko Ćimić, Boris Dežulović, Jelena Jindra i Danka Derifaj, a nagrada je otišla u ruke Dežulovića.
–Boris Dežulović je u svojih 35 godina bavljenja novinarstvom uvijek imao svoj stav: jasan, dorečen, argumentiran. I angažiran. Upravo je taj pojam angažiranog novinarstva ovaj splitski novinar i pisac 2021. godine protegnuo do neslućenih granica. Njegova samo naoko obična kolumna na portalu N1 o devastaciji jedne ljupke dalmatinske uvale dobila je neočekivanu ekstenziju u obliku pokreta masovnog građanskog otpora otimačini zajedničkog dobra od beskrupuloznog moćnika, koji ima potporu najviših državnih dužnosnika. Riječ je bila o tajkunu Stipi Latkoviću, koji u uvali Vruja pokraj Brela bespravno gradi turistički resort. O predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću, koji je Latkovića kao financijera svoje kampanje prsimice branio. I o ljetnom Festivalu bespravne gradnje i devastacije prirode, koji je na noge protiv Latkovićeve samovolje digao cijelu Hrvatsku.
Koji mjesec kasnije komentarom “Jebo vas Vukovar” pokušao je učiniti nemoguće: grad pretvoren u mauzolej vratiti njegovim živim stanovnicima, a državu prestrojiti na kolosijek normalnosti. Odmah su se na noge digle braniteljske udruge, vladajući i desni oporbeni političari – a među njima i dobar dio onih koji te 1991. Vukovar, za razliku od Dežulovića, nisu ni vidjeli. I držali lekcije o domoljublju, govorili o izdaji i napadu na svetinju, zgražali se zbog “sramotne objave”. Na kraju, kad se hajka stišala, a ispod svega podvukla crta, s pravom se može reći da je Dežulovićev tekst označio početak depatetiziranog, desakraliziranog, iskrenog i na činjenicama utemeljenog javnog razgovora o Vukovaru, ratu i njegovim žrtvama. Ali, još i više, o kvazipatriotskom šljamu koji na toj žrtvi parazitira uzurpirajući svačije pravo da ovu zemlju naziva svojom.
Novinski pisac koji je u jednoj jedincatoj godini dospio biti zatornik i svega srpskog – početak 2021. bio je obilježen političko-medijskom harangom koja je povedena u Beogradu nakon objave njegove knjige “Jebo sad hiljadu dinara” – i svega hrvatskog, još jednom se dokazao kao čovjek kojemu gotovo ništa nije sveto. Ističemo gotovo, jer je jednu svetinju nepokolebljivo i srčano branio cijelu godinu – svoj zanat, naš zanat, novinarstvo”, navodi se u obrazloženju Dežulovićeve kandidature na stranicama Hrvatskog novinarskog društva.
