Zoran Milanović potpuno je ukrao Dan županije šibensko-kninskom županu Marku Jeliću i žiteljima njegove županije. To ti je kad zoveš vodeće ljude iz državnog vrha da te “počaste” svojim dolaskom na lokalne fešte, vjerujući da je, kad se odazovu, to i neko priznanje tvojoj zajednici, a onda tvoja proslava postane tek kulisa za predstavu državnih dužnosnika, kojima je, za ono što su htjeli javno poručiti, tako svejedno gdje su i kojim povodom. Jedva da će itko i upamtiti gdje je i zašto tog dana Milanović bio, ostaju samo njegovi “biseri” na koje urednici nestrpljivo čekaju, a povod, hm, hm, što je ono bilo u Šibeniku kad su se pofajtali Zekanović i Milanović…
Predsjednik Republike Zoran Milanović, za one kojima je promaklo, bio je gost šibensko-kninskog župana Marka Jelića u prigodi Dana županije, 17. svibnja. Bio je na svečanoj sjednici Županijske skupštine održane prigodno u Šibenskom kazalištu, i nakon nje stao pred mikrofone, ne zato da bi komentirao eventualne pomake u županiji koja spada u red nasiromašnijih i odljevom stanovništva najpogođenijih županija. Jok!
Zekanovićev igrokaz
Gdje god se zatekne šef države komentira samo svoje ljute političke protivnike, dominantno premijera Plenkovića i ministra obrane Banožića. Nije drugačije bilo ni u Šibeniku. Doduše, malo mu je red stvari poremetio bivši “suverenist” Hrvoje Zekanović, koji se u trenutku Milanovićevog izlaska na pozornicu ustao i demonstrativno napustio Kazalište. I time oteo dio pažnje šefu države, što je i bio cilj njegovog malog dramskog igrokaza.
Novinari su ga odmah zaskočili pitanjima što je to značilo, zašto je napustio svečanu sjednicu, to je time htio poručiti. Pa ništa posebno, htio je tek skrenuti pozornost na sebe i dobiti medijsku pažnju za poruke koje je htio poslati.
A ni te poruke nisu ni nove ni originalne.
– Milanović je nesuvisao i reći ću čak da – trabunja. Ne želim trošiti svoje vrijeme i ne želim da me inficira svojim govorom. Ja ću njega slušati kad mi se ispriča. Naime, on je mene i predsjednika Vlade optužio da imamo neke dealove i pozvao je DORH da nešto napravi po tom pitanju- izjavio je Zekanović te pozvao glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj Šipek da postupi po njegovoj prijavi i krene u postupak, pa – “ili ćemo Andrej Plenković i ja u zatvor ili će Milanović u ludnicu, ili, ajde da mu u kršćanskom duhu dam i treću mogućnost, da se ispriča – rekao je Zekanović, uzgred dodajući da mu ne pada na pamet s Milanovićem sjediti na ručku u nekom šibenskom restoranu. “On neka samo povećava obujam svoje glave, a ja idem kući pohati piletinu”, tobože nehajno je poručio nezavisni saborski zastupnik Zekanović.
Osim što je time dobio medijsku, silom prilika nakratko je imao i Milanovićevu pažnju. Iako je i šef države hinio kao da Zekanovića nije ni vidio u Kazalištu, ( “Što je bio tu?, Je li se skinuo gol? ) ali imao je za njega poruku.
-On je dvorska luda, to radi za novac. A mogao bi biti popularniji među ženama, to mu je očito bitno. Ne znam zašto privlači pažnju. Pitajte ga što on meni zamjera? Borbu za prava Hrvata u BiH? Što on meni zamjera, to pitajte tog zekana i dajte mu vreću šargarepe- ne baš duhovito replicirao mu je Milanović.
Banožić i DORH
No, to je bio tek prvi čin predstave. U drugom se obrušio na ministra obrane Marija Banožića zbog njegovog najnovijeg skandala kojeg je izazvao pokušajem ( prljavog ) diskreditiranja ( obavještajnim podacima ) umirovljenog brigadira, pilota Ivana Selaka koji nije bio pozvan na obilježavanje 30. godišnjice preleta dvaju MIG-ova iz JNA na hrvatsku stranu. Bio je pozvan samo pilot Ivica Ivandić, s kojim je upravo Selak izveo podvig i preletio MIG-ovima iz Srbije u Hrvatsku. Ali, ministru obrane nije bilo dovoljno samo izostaviti s proslave Selaka, zbog njegovih kritika na račun MORH-a i osobito nekompetentnog ministra, nego ga je i optužio za raketiranje Vinkovaca na početku rata.
Komentirajući najnoviji ministrov ispad, Milanović je na Banožićev račun ispalio cijeli verbalni šaržer, štoviše pozvao DORH da utamniči ministra Banožića.
-To je bijednik i lopov, i to što govorim je dokazano. Ja nisam isplazio iz neke lokve kao Banožić jučer. Ja vas sada pitam je li to kleveta? On kleveće čovjeka koji je riskirao svoj život 1992. godine, kada je Hrvatsku preletio s MIG-om, a samo nekoliko ljudi se to usudilo napraviti – rekao je Milanović. Osvrnuo se i na žalosnu činjenicu da je predsjednik Vlade zbog uvreda na račun njegovog ministra zvao glavnu državnu odvjetnicu i požalio se na dva aršina, dvostruke kriterije DORH-a, jedan prema predsjedniku, a drugi prema premijeru i njegovoj vladi.
– Plenković je jučer zvao državnu odvjetnicu, to je moja pretpostavka, i onda kada je shvatio što je napravio se prepao da to ne izađe van, pa je to podijelio s javnošću. Čovjek je zvao državnu odvjetnicu, što je protuustavno ponašanje, pa to je za opoziv, za izgon iz političkog života – oštro ga je napao Milanović, čudeći se zašto je zvao državnu odvjetnicu kad njegova ( Milanovićeva ) riječ nema nikakvu težinu.
“Ustavni udar”
Imao je što za reći i o odluci Ustavnog suda o referendumima MOST-a koji su “pokopani” kao – neustavni. Milanovića je to nagnalo da predloži čak i ukidanje Ustavnog suda.
– Četristo tisuća građana, pri zdravoj svijesti potpisalo je inicijativu. Oni su rekli da je to bez veze, i doviđenja, nikom ništa. To je ustavni udar. Nikada se u Hrvatskoj ovako nešto nije dogodilo, i ovo baca potpuno novo svijetlo na ponašanje svih nas koji moramo štititi ustav. Ja razmatram svoje opcije, jer očito na njihov moral i poštenje ne mogu računati- izjavio je, a potom se dohvatio i predsjednika US-a, Miroslava Šeparovića.
– Šef tajne službe je postao predsjednik Ustavnog suda, u kojoj to normalnoj zemlji ima osim u Rusiji. Njega nikada nitko nije birao, osim što ga je Tuđman vjerojatno stavio nekada na neku listu. Zastupao je najbogatije kuće u državi, a kako, znanjem? Koji strani jezik govori taj čovjek, ima 70 godina, pa ne zna ni hrvatski- nizao je uvrede Milanović, najavljujući da će pokrenuti inicijativu za referendum o ukidanju Ustavnog suda.
Sve to mogao je predsjednik Republike priopćiti novinarima i s Pantovčaka, usmeno ili pisanim priopćenjem, mogao je otkud god. Ali, doći u neki grad, neku županiju, zbog proslave lokalne obljetnice, a onda kamere i mikrofone iskoristiti za svoje osobne ratove i borbene poruke, u najmanju je ruku nepristojno. Kako rekosmo, nakon Milanovićevog boravka u Šibeniku većina građana znat će kakve je poruke i kome šef države poslao danas, ali neće imati pojma odakle su upućene i kojom prigodom.
Nije to nešto sudbonosno, ali spada u neki politički bon-ton kojega su potpuno dokinuli političari i mediji, zajedno.
