Neovisni novinarski portal
2.2.2023.
Megafon / projekti
Foto: TRIS/A.Tešić

TRIS-ova javna tribina:
Otvorena pitanja o aktivizmu u politici i paradoksima birokratiziranog aktivizma

Foto: TRIS/A.Tešić

Je li aktivizam poziv ili posao; u kojoj mjeri donatorski novac utječe na aktivistički sadržaj; jesu li zbog  birokratiziranosti u procesu dobivanja i pravdanja sredstava neki aktivisti odustali od aktivizma i je li aktivističke ciljeve moguće ostvariti bez direktnog političkog angažmana? Ključna su to pitanja na koja smo tražili odgovore na drugoj u ciklusu od šest javnih tribina koje udruga TRIS, nakladnik novinarskog portala TRIS, organizira u okviru projekta Megafon, sufinanciranog iz Europskog socijalnog fonda, projekta kojeg od početka lanjskog prosinca do kraja ovogodišnjeg studenog provodi u partnerstvu sa Ekološkom udrugom Krka Knin.

Za Dušicu Radojčić, dugogodišnju bivšu predsjednicu pulske udruge Zelena Istra, aktivizam je prije svega poziv koji je u njezinu slučaju prije dvadesetak godina, kada je na negodovanje bližnjih odlučila ostaviti dotadašnji posao u uspješnom dizajnerskom studiju, postao i posao.

-Volonterskim radom u aktivizmu se ne može daleko stići i ne možete se aktivizmom ozbiljno baviti ako nemate neke projekte iz kojih možete financirati  te aktivnosti. Imam iza sebe dvadesetak godina aktivističkog iskustva i ostavila sam posao koji sam imala zbog toga da bih se mogla baviti radom u organizaciji za zaštitu okoliša koji se onda nazvao i aktivizmom – ustvrdila je Dušica Radojčić koja se na javnu tribinu u šibenskom Press centru Hrvatskog novinarskog društva, naslovljenu ‘Abeceda aktivizma’, uključila iz Pule putem video-konferencijske aplikacije.

Kako bi bilo poželjno da osim što je poziv aktivizam bude i posao jer to garantira veći učinak, bolju pripremljenost i snažnije utjecanje na javne politike, smatra i Maja Šintić, aktivistkinja Šibenske udruge mladih – Š.U.M. kojoj je aktivizam uz njen redoviti posao pedagoginje samo poziv. Na pitanje moderatora, pisca i kolumnista Emira Imamovića Pirkea koji i sam ima desetogodišnjeg aktivističkog iskustva kroz organizaciju Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ), koliko donatorska projektna sredstva utječu na obujam, žestinu i sadržaj aktivizma, odgovorila je ovako:

-Vrlo često se organizacije civilnog društva ne osnivaju zbog projektnih sredstava nego zbog entuzijazma nekolicine ljudi i neke zajedničke teme. Organizacije koje žele rasti nakon početnog volonterskog angažmana moraju se profesionalizirati. Da biste konkurirali na natječajima koje provodi Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva morate se profesionalizirati i biti ozbiljna organizacija koja ima i strateški i operativni plan odnosno čiji članovi znaju koje su vrijednosti organizacije i koji je smjer razvoja. Dio projekata koje odrađuju organizacije civilnog društva može se kritizirati u smislu da su neke projekte isplanirali po natječaju a ne zato jer su utvrdili da je nešto utemeljeno na stvarnoj potrebi zajednice. Ipak, smatram da velika većina ozbiljnih organizacija drži do svog aktivizma i do onih vrijednosti koje zastupaju i zagovaraju – rekla je šibenska aktivistkinja.

Foto: TRIS/M.Maričić

Na tribini je sudjelovao i Jurica Pavičić, pisac i kolumnist koji u svojim novinskim tekstovima često osvještava o javnom prostoru a koji je prije desetak godina bio aktivist za obranu splitske park-šume Marjan od nasrtaja kapitala i graditeljskih ambicija tada politički moćnog Željka Keruma.

-U Inicijativi za Marjan svi smo radili volonterski. Našli smo se na tom jednom problemu i nismo imali nikakav budžet. Ja sam tada prvi puta zapravo shvatio zašto je potreban profesionalni civilni sektor. Sjećam se da je iz Zagreba tada doletio Teodor Celakoski iz organizacije Pravo na grad i dao nam konkretne upute, pomogao nam. Prvi put sam tada vidio kako to izgleda kada netko ima deset godina iskustva u aktivizmu. Sa donatorima i fondovima za aktivističke projekte nemam osobnog iskustva ali imam sa nekim drugim natječajima i smatram da ako dobivate sredstva od nekoga i on ima neka očekivanja da se počnete prilagođavati tom izvoru financiranja i horizontu njegovih očekivanja, počnete misliti mozgom onoga koji vam daje novac – iznio je Jurica Pavičić.

Kao volonterska organizacija počela je i udruga Zelena Istra ali se, kako je ispričala njezina dugogodišnja predsjednica, profesionalizirala jer je angažman koji se od njih tražio bivao sve veći.

-To nismo mogli raditi nakon nekog drugog posla jer je angažman bio cjelodnevni. Odvažili smo se i od male volonterske organizacije napravili smo profesionalnu. Kasnije se, kroz godine rada i uz pomoć projektnog financiranja aktivističkih aktivnosti, dogodilo da smo u našoj lokalnoj zajednici prepoznati kao temeljna podrška svim građanskim inicijativama. Kada građani u bilo kojem dijelu Istre imaju problem koji zahtijeva organiziranje zajednice u obrani nekog svog prava iz domene prava na zdrav život, obavezno se obrate nama i mi im pomognemo – ispričala je Radojčić.

Foto: TRIS/M.Maričić

Moderatora Imamovića zanimalo je i utječe li na neke ogromna birokratiziranost u procesu dobivanja sredstava i njihovom pravdanju da se ostave aktivizma jer su sve svoje osobne resurse iscrpili kako bi došli do novca, pretvorivši se na tom putu u ‘one koji spavaju u excel tablici.

-Da, to je mnoge dobre, žustre i jake aktiviste odbilo od profesionalizacije organizacija. Znam puno ljudi koji su rekli da to nije njihov put, koji se nisu mogli do te mjere birokratizirati kako bi ostvarili svoje ciljeve. Puno veći problem je da organizacije na lokalnoj razini nisu u stanju biti do te mjere profesionalne i privući toliko sredstava da mogu natječajem zaposliti administratore koji će se profesionalno baviti poslom administracije. Druga strana rada u organizacijama civilnog društva  jest da je to najčešće projektni rad, da ste vezani ugovorom koji je nesiguran i da u trenutku kada organizacija ostane bez projektnih sredstava, vi ostajete bez posla. Vrlo često radite i prekovremeno i to vam nije plaćeno, a kada odete na bolovanje nema vas tko zamijeniti pa morate odraditi sve što niste odradili kada se vratite na posao. Imati profesionalnu organizaciju civilnog društva znači biti na tržištu odnosno projektno morate pronaći financije za ono što radite za javno dobro a pritom ćete imati iste uvjete rada kao da radite kod nekog privatnika – sažela je Maja Šintić paradokse birokratiziranog aktivizma u radu organizacija civilnog društva.

A kako se Zelena Istra nosila s agonijom papirologije koja prati svaki veći projekt? Dušica Radojčić kaže kako su se uvijek tješili da muka administracije bude naplaćena zadovoljstvom da mogu raditi oni što zapravo žele, ali i da ih je ljutilo i opterećivalo što je te administracije s vremenom sve više.

-Smatramo da je bavljenje aktivizmom nešto najbolje što se može dati društvu, posvetiti se borbi za javni interes i javno dobro, a prema nama se državna administracija često ponaša kao da smo lopovi, kontroliraju svaku kunu. Kada usporedimo svoj status sa statusom drugih koji koriste javna sredstva, otud i ljutnja, jer nas se kontrolira deset puta više, vraćaju nam se opsežni izvještaji zbog jednog zareza ili decimale dok u međuvremenu čitamo i slušamo o malverzacijama i krađama javnog novca. Ja ne znam da je netko u civilnom sektoru pronevjerio ili zloupotrijebio novac, a svi znaju da je to toliko kontrolirano da nema šanse da se tu bilo što skrije – navela je Radojčić.

Foto: TRIS/A.Tešić

Je li moguće aktivističke ciljeve ostvariti bez politike? Pitao je to Pirke Dušicu Radojčić koja je lani kroz platformu Možemo! ušla u pulsku političku arenu i postala predsjednica Gradskog vijeća, da bi se koalicija sa Nezavisnom listom Filipa Zoričiča raspala na odnosu prema javnom dobru.

– Niti jedna druga politička opcija nema iza sebe dokazanu borbu za javni interes. Kada se ukazala prilika da se okupimo kroz platformu Možemo! ja satu tu priliku prigrlila jer mi se učinilo da politika može biti djelotvornije sredstvo za ostvarenje potpuno istih ciljeva. U našoj višegodišnjoj aktivističkoj borbi nismo postigli veliki učinak osim što se podigla građanska svijest o onom što bi trebalo biti javno dobro, javni prostor, pravo građana da se uključe u odlučivanje…Odluka da se uključim u politiku nije bila laka, a pokazalo se da je u politici i teže nego što sam mislila, ali ne mislim da je to bila pogrešna odluka – odgovorila je Dušica Radojčić te ustvrdila kako Možemo! nisu ušli u politiku da bi podijelili plijen niti ostvarili svoju vidljivost a da ih se u nedostatku drugih argumenata posprdno etiketira aktivistima koji nemaju što raditi u politici iako je nakon desetljeća seciranja lokalnih politika i rada gradskih uprava rijetko tko pripremljen poput njih.

Kako je jako dobro da se aktivisti počnu baviti politikom jer to građanima daje mogućnost kvalitetnijeg izbora i saznanje da imate političke kandidate koji su utemeljeni na nekim vrijednostima poput javnog dobra, javnog prostora i javnog interesa, smatra i Pavičić. Upozorava, međutim, da bi aktivisti trebali znati kako je ulazak u politiku karta u jednom smjeru a i da je baza njihovih istomišljenika u aktivističkoj borbi za javno dobro puno šira nego što će to biti u politici.

Šibenskoj aktivistkinji Maji Šintić, koja zasad nije iskazala političke ambicije, važnim se na TRIS-ovoj javnoj tribini o aktivizmu činilo primijetiti da je razina političke pismenosti u društvu niska i da je nužno političko opismenjavanje, kroz obrazovni sustav ali i snažniji rad civilnog sektora.

-Građane i građanske treba osnažiti da shvate da je gradski proračun njihov proračun, da su javne ustanove njihove ustanove i da ako lokalna vlast nema povratnu informaciju da je dio građana nezadovoljan ili da želi nešto drugačije da se ništa neće promijeniti. Ali ako svi budemo imali ideju o tome da je naša ideja važna i da se treba čuti i o njoj raspraviti, onda možda imamo šansu dobiti bolje lokalne javne politike i da građani budu na koncu zadovoljni – rekla je Šintić i zaključila kako se svi moramo preispitati na koji način mi participiramo u donošenju odluka, kada smo sudjelovali u nekoj javnoj raspravi i koliko smo se oko bilo kojeg društvenog problema sami angažirali.

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda
Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI