Neovisni novinarski portal
5.12.2021.
ekoslov / more ribe ljudi
Marina Mašanović za kormilom

Svjetski dan ribarstva:
Ne slave ga ni ribe ni škampi, a Marina Mašanović želi zaštititi i njih i ribare

Marina Mašanović za kormilom

Svjetski dan ribarstva se tu i tamo po svijetu obilježava 21. studenoga. Nisu baš primjećene neke ribarske proslave na taj dan, makar ne u Hrvatskoj, a zasigurno ga ne slave ni ribe ni škampi. No to je prilika da ekološke organizacije, poput WWF Adrie, podsjete na neke bitne činjenice i događaje oko ribarstva i njegove održivosti, te, dakako, održanja života pod morem prije nego li ga čovjek svojim prekomjernim utjecajem, zagađenjem i prelovom ne učini beživotnim.

WWF tako donosi priču o Marini Mašanović, znanstvenici koja je svoj istraživački rad posvetila razumijevanju i rješavanju problema prekomjernog izlova škampa u Jadranu. Slična vizija i cilj uspostave održivog ribolova bili su ključni za početak zajedničkog putovanja Marine i WWF Adrije koji ju podržava od 2019. godine. Ovom pričom WWF i Cogito projekt najavljuju i svoj dokumentarni film u kojem je Marina jedna od protagonistica, a koji uskoro izlazi i za hrvatsku publiku.

-Osim što njezino ime dolazi od latinske riječi za more, Marina Mašanović potječe iz obitelji ribara. Odrasla je u Baškoj Vodi te je već odmalena znala je kako je more njezin poziv. Za vrijeme prve godine studija Morskog ribarstva na Sveučilišnom odjelu za studije mora pri Sveučilištu u Splitu, počinje s ocem, dugogodišnjim škamparom, odlaziti na more i bilježiti promjene koje joj otkrivaju zabrinjavajuće stanje populacije škampa na  području Bračkog i Hvarskog kanala. – ističe Pinija Poljaković iz WWF Adrie.

Marina Mašanović za kormilom

Marina je, naime, kroz svoj istraživački rad otkrila da ulov škampa u Bračkom kanalu opada iz godine u godinu. Dakako, isto su otkrili i ribari, otkrivajući kako su im mreže sve praznije, a i lokalno stanovništvo, budući da je škampi sve manje bilo na ribarnicama, veći primjerci škampi su bili nevidljivi, a rijetki su završavali uglavnom u restoranima. Na žalost, isto Štoviše, kažu u WWF-u, stopa ulova bila je toliko niska da je zbog nedostatka uzoraka bilo teško ispuniti uvjete za dobru statističku analizu za znanstveni rad. Inače, ističu, Loša situacija natjerala je njezinog oca da nakon gotovo 30 godina napustiti zanimanje ribara. Preostali resursi nisu bili dovoljni za opstanak poslovanja.

 

-Kako bi saznala više, povezala se s Gordanom Peranićem, ribarom iz područja Velebitskog kanala te otkrila da je ulov škampa na tom području stabilan posljednjih pet godina. Mnogi iscrpni razgovori s ribarima ukazali su na mogućnost da su razlozi tako velikog pada ulova zapravo ljudski pritisak. U području Bračkog i Hvarskog kanala škampi se love koćama, dok je dio Velebitskog kanala zatvoren za koćarski ribolov od 1997. godine. Zabrana koćarenja u Velebitskom kanalu i lov vršama kao selektivnim alatom kojim se love isključivo odrasle jedinke, a nedorasle vraćaju u more, omogućila je oporavak vrste na tom području. Na taj način lovi se manje škampa, no većih su dužina, prilov (neželjeni ulov) i ugroza drugih vrsta je svedena na minimum, a zarada je veća. – napominje Pinija Poljaković. 

Marina Mašanović

Kako je Marina više vremena provodila s ribarima i počela razumijevati širu problematiku ribarstva u Jadranu, počela je razmišljati o mogućnostima revitalizacije populacije škampa u cijelom Jadranu. Lov vršama treba učiniti konkurentnim te na taj način motivirati ribare na prelazak na selektivne i održive metode ribarenja. Na taj način ribari bi mogli povećati svoj profit, mora bi ostala produktivna, a mnogi ne bi trebali napuštati svoj posao zbog sve manje resursa, razmišljala je Marina.

Marinina je stoga vizija i želja uspostava pilot-projekta u Velebitskom kanalu koji će uključivati ribare u donošenje planova zajedničkog upravljanja. Cilj ovog pilot-projekta je povećati vrijednost škampa koji se lovi selektivnim alatima. Ukoliko pilot-projekt bude uspješan, služit će kao izuzetan primjer održivog upravljanja morskim resursima.

-Marinin rad pokazuje kako Hrvatska krije veliki potencijal u tom sektoru te da može postati primjer mnogim državama. Jadransko more dio je većeg sustava te je važno održati njegovu produktivnost. O moru ovisimo svi i ključno mu je vratiti život. – zaključuje Pinija Poljaković, uz napomenu kako je Marina je dobitnica rektorove nagrade za izvrsnost u 2012./2013, te je doktorandica na interdisciplinarnom studiju Oceanologije pri Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Marina Mašanović s kolegom

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI