– Posadimo zajedno 100 hrastova! Pridruži nam se u akciji “Zasadi stablo ne budi panj” i budi ekolog bar na jedan dan. Akciju pošumljavanja podržava Turistička zajednica grada Šibenika, a odvijat će se uz stazu oko jezera Velike Soline (Velikog Blata), nekoć jedne od solana srednjovjekovnog Šibenika, a danas područja prirodne i kulturne važnosti.
Uz sadnju, plan je i postojeća zarasla stabla crnike uz stazu osloboditi od sitnog raslinja i omogućiti im da se lakše razviju u stablo. Nešto alata je osigurano, ali poželjno je da svak ponese što ima. – pozivaju iz Planinarsko ekološke udruge Stribor iz Šibenika.
Sadnja je planirana za subotu i nedjelju (27. i 28. studenoga) s početkom u 10 sati, a vrijeme okupljanja je, kažu, na proširenju ispred makadama, kod ulaza za Velike Soline iz smjera grada. Za one koji tamo dosad bili, evo informacije da se tamo stiže cestom od Šibenika, od kružnog toka u ulici Velimira Škorpika prema Zablaću, odnosno hotelskom naselju Solaris.
Mjesto okupljanja je označeno strelicom
Inače, zablaćko jezero Velike Soline, odnosno prostor oko njega, desetljećima je zapušten, premda je omiljena rekreacijska zona za mnoge Šibenčane. Na žalost, mnoge ekološki onesviještene osobe bez srama i savjesti tamo odlažu otpad, a dugo vremena su to činile i uprave nekadašnje ugasle šibenske Tvornice elektroda i ferolegura, koje su uz obale odlagale zeleno-crni otpad preostao iz visokih peći. Posljednjih godina vrijedni građani u nekoliko navrata čiste to područje od smeća, dok ga neki drugi, na nesreću, i dalje dovoze.
Valja napomenuti i kako su zablaćka jezera bile solane kojima Šibenik ima zahvaliti svoj rast i razvoj u srednjem vijeku, te bilo primjereno tu povijesnu činjenicu naglasiti, no zasad nisu ostvarene zamisli o uređenju svojevrsnog tematskog oarka posvećenog povijesti proizvodnje soli u Šibeniku.
U međuvremenu, dok se to ne dogodi, evo nekoliko podataka o hrastu koji će biti sađen oko jezera, kako su ih priredili u POU Stribor:
Hrast crnika, česvina ili česmina (Quercus ilex)
S obzirom na svoj geografski položaj i prevladavajući klimatski tip, mediteranska Hrvatska bi trebala biti obrasla šumama hrasta crnike, međutim tisućljetno djelovanje čovjeka utjecalo je na promjenu krajobrazne strukture. Drvo je bilo glavni izvor energije, kao ogrjevno drvo, a koristilo se u većoj mjeri i u druge svrhe. Dio svojih potreba za drvom zadovoljavala je s područja Dalmacije i Mletačka republika, a kao velika pomorska sila, uvelike ga je koristila i u brodogradnji, kako za izradu kvalitetnih brodova, tako i za ogrijev. Velike količine ogrijevnog drva bile su nužne i za održavanje venecijanske industrije, koja se temeljila na proizvodnji stakla, svile i na metalurgiji.
S obzirom da su sve do 20. st. kozarstvo i ovčarstvo osiguravali egzistenciju seljacima, intenzivno bršćenje od strane koza i ovaca spriječavalo je obnovu šume hrasta crnike. Sve to, zajedno s ostalim utjecajima, dovelo je do nestanka šuma i erozijskih procesa koji su vodili do dugoročnog osiromašivanja tla. S planom povećanja vegetacijskog pokrova i stvaranja uvjeta za obnovu mediteranske šume, od 18. stoljeća započeli su prvi radovi na pošumljavanju našeg krša. Za pošumljavanje se odabralo nekoliko vrsta koje su svojim obilježjima odgovarale zadanoj svrsi, no, s vremenom je prevladao alepski bor. Alepski bor omogućuje povratak vegetacije hrasta crnike, ali da bi hrast crnika zamijenio šumu alepskog bora potebni su intezivni zahvati šumske njege. Kada bi se vegetaciji hrasta crnike omogućio kvalitetan rast, s vremenom bi stabla alepskog bora, koja žive 150 godina, počela nestajati, a na njihovo mjesto bi došao hrast crnika koji ima vitalnost, dugovječnost i otpornost na požare kakvu nema alepski bor.
Zablaće (foto: Grad Šibenik)
