Da, da, ne može HVIDRA bez Josipa Đakića. Taj neuništivi virovitički “big boss”, unatoč svim aferama koje ga prate, svim kontroverzama, prijavama za kojekakve nezakonite radnje, nasilništvo i što sve ne, po peti je put izabran na čelnu poziciju Hrvatske udruge veterana i invalida domovinskog rata! Taj zbilja ima razloga zapjevati onu omiljenu Mamićevu “ne može nam nitko ništa, jači smo i od sudbine”…
Kako bilo, Josip Đakić je na redovnom Saboru HVIDRE potvrdio svoju neprikosnovenost među ratnim veteranima, mada su upravo neki od njih ( Udruga veterana 4. gardijske brigade) ljetos tražili njegovu suspenziju zbog teškog vrijeđanja vukovarskog branitelja koji je preživio srpske logore, Stipe Mlinarića Ćipe, saborskog zastupnika Domovinskog pokreta, kojega je neugodni HDZ-ov silnik Đakić optužio usred Sabora za denunciranje suboraca. Đakiću se, kao ni toliko puta prije toga, naravno, nije ništa dogodilo, a evo ga i s petim mandatom na čelu HVIDRE, baš kao najčasnijeg i najzaslužnijeg među veteranima domovinskog rata.
Obvezao se i u subotu na saboru udruge kako će i dalje skrbiti o zaštiti prava i socijalnog statusa članova, štiteći tako ponajviše sebe, da će zagovarati, kako piše Telegram.hr, zakonske izmjene koje su na tragu usklađivanja invalidnina sukladno rastu BDP-a, i za ukidanje 10 –postotnog umanjenja mirovina onima kojih ih ostvaruju po starom zakonu. HVIDRA će se, obećao je, i boriti i za organiziranje 26. svehrvatskog sportskog natjecanja invalida, za što moraju osigurati minimalno milijun kuna ( što je to za Đakića ?! ) , da se državno zemljišta u Makarskoj gdje su se igre u pravilu održavale, prenese u vlasništvo HVIDRE i uredi kao Centar za rehabilitaciju hrvatskih branitelja, za njihov odmor i duhovnu obnovu. Udruga će svojim članovima pomoći i da prikupe svu potrebnu dokumentaciju za energetsku obnovu svojih kuća preko Fonda za zaštitu okoliša. Obećao bi Đakić i puno više od toga, samo da mu stolac HVIDRE ne izmakne…
Skupila se tu sva sila uzvanika koji su došli pozdraviti veterane, među kojima i ministar zdravstva Vili Beroš, u funkciji izaslanika predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, dok je izaslanik potpredsjendika Vlade Tome Medveda bio državni tajnik Špiro Janović, general Tihomir Kundid skupu se obratio u svojstvu izaslanika ministra obrane Marija Banožića, a kao izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora pojavila se zastupnica Nada Murganić.
Vlada i Sabor potrudili su se veteranima i invalidima domovinskog rata, s Đakićem na čelu već 16 godina, time iskazati puno poštovanje i pokloniti se njihovom “liku i djelu” . Ali, je li Josip Đakić doista vrijedan takve pažnje i respekta? Njegovu stranačku ( HDZ ) ostrašćenost i uskogrudnost mogli smo vidjeti u vrijeme premijerskog mandata Zorana Milanovića i lijeve koalicije, kada je u ime HVIDRE izdao specijalni naputak kojim poziva sve veterane da sabotiraju zagrebačku vojnu paradu u povodu 20-te obljetnice Oluje, te da sudjeluju samo na kninskom obilježavanju VRO Oluja. Hrvatski ratni vojni invalidi predvođeni Josipom Đakićem namjerili su se tako bojkotirati Hrvatsku vojsku, ignorirati oružane snage vlastite države samo zato što je tog trenutka vlast bila u rukama lijeve političke opcije, za Đakića i slične – nenarodne.
Vječiti HDZ-ov saborski zastupnik i vječiti šef HVIDRE, nesuđeni “rudar” ( završio je srednju školu i stekao zvanje stručnog radnika rudarsko-naftne struke ), strastveni lovac, sa samo 55 godina života već je imao u džepu moćnu saborsku mirovinu. Od 2003. je u Saboru i na čelu HVIDRE, a kako stvari stoje, mogao bi to ostati – doživotno!
Odakle taj agresivni, neugodni čovjek crpi svoju moć, komu treba zahvaliti zataškavanje svih njegovih afera, fizičkih obračuna u koje je olako ulijetao, nezakonitih radnji za koje je prijavljivan, a bio je optuživan čak i za ratne zločine nad srpskim civilima u Grubišnom Polju, za koje je tvrdio da su lažne optužbe. Ni njegova ratna biografija nije tako čista kako bi se pretpostavilo s obzirom da je na vrhu HVIDRE nezamjenjiv. U njoj stoji da je bio pripadnik zapovjedništva Drugog zbornog područja OS RH već od kolovoza 1990., što naprosto nije moguće jer je ono ( Zapovjedništvo ) osnovano tek 1992. To što su mu “darovane” dvije godine u zapovjedništvu u kojem nije objektivno mogao biti jer ga nije ni bilo, objasnio je “naplatom” godina kada je kroz “paravojne formacije” radio za Hrvatsku, organizirao obranu, utirao put budućim kriznim stožerima…
Zbog nepripadajuće imovinske koristi koju je ostvario na račun pripadnosti postrojbi koje tada nije ni bilo, protv Đakića je svojevremeno prijavu podnio Vladimir Šišljagić, tada jedan od vodećih HDSSB-ovaca.
Izrazito prgave, nasilne naravi, 1998. je i pravomoćno osuđen na 3 mjeseca zatvora i godinu uvjetne kazne zbog nasrtaja na službenu osobu u obavljanju poslova sigurnosti. Protiv njega je bio podignut i optužni prijedlog 2003. kada je redaru u disco clubu u Pitomači uperio pištolj u glavu odbijajući platiti ulaz. Postupak je pokrenut, ali se redar “predomislio” i odustao od tužbe…
Navodno ga je jedan HDZ-ov zastupnik anonimno 2006. prijavio, tvrdeći da je na obilježavanju godišnjice HDZ-a pretukao Ivicu Mihelčića. No tadašnji šef policije u Virovitici, Ivica Kirin, pobrinuo se za prijavu, a pretučeni Mihelčić obolio je od amnezije…
Samo u razdoblju od 2001. do 2004. zaradio je i pet prekršajnih prijava, ali sve njih se moglo tek objesiti mačku o rep.
I danas je velepoštovani saborski zastupnik HDZ-a i šef HVIDRE. To sve govori o stranci i udruzi.
lustracija: Josip Đakić (Foto Sabor RH)
