Neovisni novinarski portal
4.12.2021.
haerte
Ilustracija: Zgrada HRT-a i križ (foto Tris/G. Šimac)

“HRT svima, a ne samo njima”

Ilustracija: Zgrada HRT-a i križ (foto Tris/G. Šimac)

“HRT svima, a ne samo njima” naziv je akcije na društvenim mrežama koju su zajednički pokrenuli Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske i u kojoj bivši i sadašnji novinari i novinarke HRT odgovaraju zašto su otišli s javnog medijskog servisa te se navode primjeri cenzure i pritisaka na novinare.

“Borba za neovisan javni servis borba je za demokraciju i slobodno novinarstvo. HRT proživljava krizu najveću dosad. Bivši ravnatelj je u pritvoru, a novi se bira u problematičnom postupku, po problematičnom zakonu. Pitali smo kolegice i kolege koji su godinama radili na HRT-u zašto su otišli. A mnogi su otišli i napravili sjajne karijere u drugim medijima ili na drugim poslovima”, poruka je iz HND-a i SNH-a koji pozivajući kolegice i kolege novinare na HRT-u da dignu svoj glas jer šutnja u ovoj situaciji nije zlato. U nastavku donosimo primjere i svjedočanstva o cenzuri i pritiscima te dio odgovora novinara i urednika, od kojih su neki anonimni:

“U hrvatskim medijima ne postoji cenzura, pravosuđe im nije prijetnja.”

Obuljen Koržinek, N1, 15. siječnja 2019.

Predsjednik HND-a dobio od HRT-a tužbu od 250 000 kuna zbog povrede ugleda i časti nakon što je javno govorio o postojanju cenzure na HRT-u.  Nepravomoćnom presudom općinskog suda u Zagrebu potvrđeno da je predsjednik HND-a s pravom govorio o cenzuri.

“Nemoj da se vide Zovko i Romac”

Predstavnici HND-a cenzurirani u središnjem dnevniku u izvještaju sa sjednice saborskog odbora za medije koja je sazvana na zahtjev HND-a i to na temu cenzure na HRT-u.

Tena Perišin: Daleko je BBC

HRT je još uvijek dio mene. Pamtim velike stvari koje smo napravili ili barem pokušali napraviti da bismo stvorili javni servis. A onda je bilo i sve manje tih pokušaja. I dan danas vjerujem u javni radiotelevizijski servis, ali mi je to jako teško (na primjeru) objasniti mojim studentima, što to jest i što bi trebalo biti. Jer daleko su Danska, Švedska ili uvijek vječni primjer BBC-ja.

Ilija Jandrić: Blokirali nam Facebook i Twitter

S HRT-a sam otišao prije 10 godina zbog bolje poslovne ponude, ali i lošeg upravljanja javnim servisom i uplitanja politike u uređivačku politiku. Dovoljan je podatak da nam je tadašnji v. d. glavnog ravnatelja na poslu blokirao pristup Facebooku i Twitteru.

Ranko Stojanac: Dobri po duši

Nađe se tamo zaista sjajnih ljudi, talentiranih, a dobrih po duši…

Petra Mlacic: Trebali bi biti najbolji

HRT bi trebao biti najbolja televizija koju imamo u državi, ali to nažalost stvarno nije

Tomislav Kalousek: U toj kući baš ništa ne funkcionira kako treba

Radio sam na HRT-u, točnije HTV-u, otprilike devet godina. Sve vrijeme u Informativnom programu, redakciji unutrašnje politike. Otišao sam iz niza razloga. Prvi bi bio što sam prestao vjerovati u novinarstvo kao takvo, drugi što sam prestao vjerovati u televizijsko novinarstvo, a treći što sam prestao vjerovati u televizijsko novinarstvo u okviru HRT-a. Na HRT-u jednostavno nema prostora ni interesa da se bilo koja priča dublje istraži, niti to ikog zanima, čak štoviše, to nitko i ne želi. U informativnom smo se bavili u principu samo prenošenjem izjava političara, a mene nije zanimalo da dočekam smrt radeći to. Izboriti se za prostor za bolje novinarstvo je bilo nemoguće jer je HRT eksperiment socijalnog darvinizma, u kojem se smjenjuju klanovi na upravljačkim funkcijama, a za posao ostaje jako malo prostora. Nije riječ o klanovima “lijevih i desnih”, nego o ljudima ovisnima o moći koji sklapaju nove koalicije iz dana u dan, samo da ostanu na upravljačkim pozicijama. Nisam više želio biti dio toga. To su generalni razlozi, a ima i specifičnih. Negdje 2013. poslan sam na sjednicu Povjerenstva za odlučivanja o sukobu interesa čija je tema bio tadašnji ravnatelj Goran Radman. Ukratko, Povjerenstvo je zaključilo da je ravnatelj prekršio zakon po tri ili četiri osnove. O tome sam sastavio kratki izvještaj za podnevni dnevnik, a za središnji sam radio dužu verziju koja je predviđala da se i sam ravnatelj izjasni. Radman mi se zahvalio što sam ga kontaktirao, pristojno smo pričali desetak minuta, pred svjedocima, i rekao da neće komentirati, a ja sam prilog napravio po pravilima struke, u zadnjem off-u sam spomenuo da čovjek nema komentara. Sljedeći dan je očito ocijenio da mu nije bila dobra procjena i tražio je da se u Dnevniku pusti njegova izjava u trajanju od jedne minute i da mu se ne postavljaju pitanja. To su urednici odbili pa je onda uz puno natezanja izjava puštena, ali je Dnevnik izašao bez potpisanih urednika. Programsko vijeće je tražilo očitovanje od kuće i na kraju je smišljena varijanta da se izmisli da mu ja nisam dao priliku dan ranije da se brani, što bi onda opravdalo njegov potez. Zbog toga sam tužio njega privatno i HRT. Posljedica je bila da jedini u redakciji nisam dobio povišicu (uz dvije kolegice koje su bile na porodiljnom). S obzirom na to nezadovoljstvo svojim statusom, odlučio sam sreću potražiti izvan okvira HRT-a. Čak nisu pristali ni na sporazumni raskid ugovora. No, i da nije bilo tog slučaja, siguran sam da bi otišao s televizije. Jednostavno, u toj kući baš ništa ne funkcionira kako treba, ta tvrtka ne može zadovoljiti potrebe niti jednog čovjeka koji se želi pošteno baviti poslom. Kratkovremeno, može poslužiti mlađem novinaru da stekne iskustvo, ali za sve ostalo – izbjegavati. Ne preporučujem.

Nevena Rendelli Vejzović: Bilo mi je dosta

Otišla sam s HRT-a prije dvije godine kad sam se umorila od stalnih borbi sa sustavom koji jednostavno ne funkcionira, od najslabije plaćenih pa do najviše plaćenih radnih mjesta. Još gore od nepravednih plaća bilo mi je teško gledati kako se najnesposobniji uspinju po ljestvici moći i uništavaju sve dobro što ostali naprave. Nisam nikad požalila jer na tržištu vrijede obrnuta pravila – koliko i kako radiš, toliko vrijediš. Ono za čim ću uvijek žaliti je program koji HRT zaslužuje. A mogli smo ga imati.

Anonimno: Pun Dnevnik Andreja Plenkovića

Dana 2. kolovoza 2019. premijer Andrej Plenković u Dnevniku je što slikom što tonom bio u više od 50 posto Dnevnika koji je trajao 37 minuta. Nakon što se pojavio u pet priloga, uslijedio je intervju s premijerom u trajanju od 16 minuta. I nije bilo ni prvi ni posljednji put.

Anonimno: Držači mikrofona

Uz uputu da ne pita ništa, nego da samo držim mikrofon, novinarka odlazi na snimanje važne državne dužnosnice. Nakon vožnje od stotinjak kilometara i sati čekanja, HRT-ova zaposlenica poslužila je kao – držač mikrofona.

Anonimno: Moji izvori iz HDZ-a kažu…

Urednica IMS-a kaže izvršnom uredniku HTV4 : “Mi se ne bavimo HDZ-om, bavimo se SDP-om”. I još doda: “Moji izvori iz HDZ-a su mi rekli da su u krivu politički analitičari koji kažu da su slučajevi Darka Milinovića i Ivana Penave teme o unutarstrančkim sukobima u HDZ-u.”

Anonimno: Previše pitaš!

Glavni ravnatelj HRT-a od novinara traži da iznese obranu prije namjeravanog otkazivanja ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika nakon što se MUP požalio HRT-u da taj novinar postavlja previše pitanja o izbjeglicama i migrantima.

Anonimno: Zbog tebe su zvali s Pantovčaka

Drugom prilikom mi je preko nadređen urednice poručeno da pazim što komentiram na Twitteru vezano uz predsjednicu Republike jer su, rekla je, zvali s Pantovčaka. Kada sam rekao da mi sve pritužbe upute pismeno na e-mail, ova se tema više nije spominjala.

Anonimno: Pratimo ministre i ne pitamo ništa

Radim u jednom od HRT-ovih dopisništava. Naš posao je takav da nas više nije moguće ni cenzurirati. Uglavnom “punimo” dnevne informativne emisije, bilo čim. Ako nas se javi građanin sa stvarnom temom i problemom, jedva da to još imamo gdje objaviti. Rad za problematsku emisiju “Labirint” smatra se gubitkom vremena, jer istodobno “ne punimo” dnevne emisije. Kad dođe neki ministar, sada HDZ-ov, a ranije SDP-om, cijelo vrijeme za njim hodamo. Ne postavljamo nikakva pitanja, samo držimo mikrofon. To se zove “praćenje ministra”. “Tema iz turizma” svodi se na to da nabrajamo noćenja gostiju, i uzimamo izjave stranaca u kojima govore da su zadovoljni na odmoru. Za taj posao više uopće nisu potrebni ni novinari, ni obrazovanje.

Anonimno: Napreduju isključivo podobni i poslušni

Na HTV-u sam proveo 23 godine. Promijenio sam tri odjela, u zadnjem sam ostao 13 godina. Od prvog dana sam bio tehničar. odradio sam prekvalifikaciju u informatičara na svoj trošak te, igrom slučaja, prešao u odjel u kojem sam proveo najviše vremena. Vjerojatno svojim trudom i zalaganjem, posao i dužnosti su rasle iz poslova tehničara prema složenijim i odgovornijim poslovima. Plaća je porasla samo zato jer se promijenio naziv radnog mjesta. Nikada nisam dobio povišicu, nikada nisam dobio napredovanje, osim u obujmu i odgovornosti posla. Jer sam za to bio dobar. Ostali koji su napredovali, bili su uglavnom podobni i poslušni. Nije bilo bitno znanje ili stručna sprema. Bitno je da si bio dobar “pravim” ljudima. Nažalost, i danas je tako.

Anonimno: Odgovor na pitanje novinara HRT-a, HRT nije objavio

Prvi posjet Berlinu u mandatu premijera Andreja Plenkovića. Zbog ograničenog broja pitanja novinari domaćih medijskih kuća dogovaraju se što će pitati na konferenciji za medije. Zajednički je zaključak da bi pitanja u interesu javnosti bila ona o dinamici euroatlantskih integracija jugoistočne Europe te o tome tko će graditi optičku mrežu za širokopojasni internet u RH – konzorcij hrvatskih tvrtki ili privatni investitor (T-com)? Pitanje je bilo aktualno jer je Most nezavisnih lista (u tom trenutku HDZ-ov koalicijski partner) bio protiv prodaje strateških komunikacijskih interesa. Novinari procjenjuju da postoji javni interes doznati je li se o tome razgovaralo. HTV-ov novinar na konferenciji za medije koju je HTV4 prenosio uživo postavlja to pitanje, njemačka kancelarka Angela Merkel i premijer Plenković odgovaraju. Prema svjedočenju samog novinara, pet minuta nakon press-konferencije nazvala ga je nadređena urednica i, kako tvrdi, uz upit tko mu je “naručio to pitanje” počela vikati na njega. Odgovorio joj je da je riječ o dogovoru svih hrvatskih novinara koji prate susret, na što je ona ocijenila da mu je pitanje glupo. Kako novinar dalje navodi, vrlo neugodan razgovor trajao je još neko vrijeme. Nedugo potom zove ga drugi nadređeni urednik, koji sada od njega traži da vlastito pitanje o širokopojasnom internetu te odgovore kancelarke Merkel i premijera Plenkovića izostavi iz izvještaja za središnji Dnevnik. Ostali mediji su njegovo pitanje i odgovore na njega objavili. Nakon ovog slučaja spomenuti novinar, inače član redakcije Vanjske politike, dvije godine nije išao na teren.

Izvor: HND i portalnovosti.com

Ilustracija: Zgrada HRT-a i križ (foto Tris/G. Šimac)


VEZANE VIJESTI