Potaknut nedavnim iskustvom čitateljice pišem današnju kolumnu i ovim putem molim nadležna tijela da isprave ovu sramotu, ako se ne misle „još dublje zakopati“.
Često slušamo kako živimo u lijepoj državi, kako sustav brine o najranjivijima i kako osobe s invaliditetom imaju svoja prava. Na papiru to možda i zvuči dobro. U stvarnosti, priča je često sasvim drugačija.
Osobe koje koriste invalidska kolica imaju pravo na nova kolica svakih pet godina. To nije nikakav luksuz niti hir. Kolica su naše noge, naša sloboda kretanja, naš način da živimo, radimo, školujemo se i sudjelujemo u društvu.
Nedavno sam tražila rezervne dijelove za svoja kolica. Dijelovi su odobreni, što bi čovjek pomislio da je dobra vijest. Međutim, tada sam dobila informaciju koja me ostavila bez riječi – ako ove godine iskoristim pravo na rezervne dijelove, iduće godine neću imati pravo na nova kolica.
Kako je moguće da osoba mora birati između popravka postojećih kolica i dobivanja novih kada za to dođe vrijeme? Zar nije logično da se kolica održavaju kako bi bila sigurna za korištenje dok ne dođe vrijeme za zamjenu?
Moje sjedalo je toliko istrošeno da sam ga već dva puta šivala samo kako bih se imala u čemu voziti. Ne govorimo o estetskom problemu. Govorimo o osnovnom sredstvu koje mi omogućava kretanje i samostalnost.
Pitam se koliko ljudi zna da se osobe s invaliditetom često nalaze pred ovakvim izborima. Koliko ih zna da se ponekad borimo za najosnovnije stvari, ne zato što tražimo nešto više, nego zato što želimo ono što nam omogućava dostojanstven život.
Možda je vrijeme da se o tome više govori. Ne zbog mene osobno, nego zbog svih onih koji svakodnevno ovise o invalidskim kolicima. Jer kolica nisu luksuz. Ona su potreba. A pravo na kretanje ne bi smjelo ovisiti o tome jeste li ove godine zamijenili jedan istrošeni dio.
Dok god osobe s invaliditetom moraju krpati sjedala, birati između popravka i zamjene te strahovati hoće li ostati bez osnovnog pomagala, imamo još puno posla ako želimo biti društvo koje brine o svojim građanima.
Ilustracija
