Neovisni novinarski portal
21.10.2021.
wheels on fire
Osobni asistenti – premala plaća, prevelika odgovornost

Osobni asistenti – premala plaća, prevelika odgovornost

Početkom kolovoza ove godine na fejsu mi je stigla poruka od čitateljice mojih kolumni koja me zamolila da malo istražim kako se obrazuju osobni asistenti u nastavi. E PA JA SAM SI DAO TRUDA I VREMENA POKUŠATI TO ISTRAŽITI, no nisam otkrio previše. Zgrozila me činjenica da je tako ozbiljna stvar zapravo prepuštena slučaju…

Iako sam dosta puta i pisao o ovoj temi u sklopu ove kolumne, očito je potrebno  još, jer dosta stvari nije zakonski ni približno i dalje sređeno.

Primjerice, dosta osoba koje se odluče na posao asistenta u nastavi , razmišljaju o njemu kao o opciji dok ne nađu nešto drugo. No, je li  se tu itko sjeti osoba s invaliditetom, kojih se većina teže u toj dobi  otvaraju prema nepoznatim osobama, i onda kada se i ostvari komunikacija, i prilagode se jedni na druge, asistent nađe nešto drugo i ode.

I onda opet sve ispočetka, novi asistent, prilagodba i sl.

E ZATO se treba mijenjati zakonska regulativa, i zaštititi OSI, MAKAR DA DOBIJE NEKU MOGUĆNOST – VRIJEME PRILAGODBE NA NOVU SITUACIJU! Tko je na to mislio, očito nitko. OSI nemaju sve isti zdravstveni problem, i nekima zbog svog problema teže padaju promjene takve vrste što može dovesti do raznih kontraefekta koji mogu biti i pogubni za zdravlje OSI.

Sad će se vjerojatno naći oni pametni pa će reći:  Što cjepidlačite, do prije par godina, nije ni postajala mogućnost za imati asistenta… Istina, to stoji, ali kad se već  nešto ovakvo  omogućava, onda se treba  omogućiti na pravi način, a ne tako da ti to donese  više štete, nego koristi.

Drugi veliki problem je plaća koja iznosi 2500 kn za niže razrede, do 3000 kn za više razrede, i manje. Smiješna svota zar ne, za odgovornost koja je prevelika , a s druge strane i jako opasna ponekad. Toliko se novca iz  proračuna daje na takve gluposti, ali ne, asistenti će raditi praktički za badava, i eto to je jedan od razloga zašto je svim asistentima to opcija dok ne „nađu nešto drugo“

Treći problem je opasnost koju predstavlja ovaj posao za osobu koja ga radi, naime  asistenti dobivaju učenike s različitim problemima, a oni s najtežim su najčešće najproblematičniji. Treba uvesti adekvatnu dodatnu edukaciju za one koji  rade s najtežim oblicima poremećaja jer ima toliko slučajeva gdje je asistent napadnut od strane učenika jer ga je u tom trenu nešto uznemirilo i sl. O tome se ne priča iz straha jer je čitav projekt osobnog asistenta i tako na „klimavim nogama“ , i lakše je, ako bi se to pročulo , ukinuti takvu mogućnost, nego uložiti u dodatno usavršavanje asistenata – onih koji žele, i dati „normalnu plaču“.

Sramotno.

Četvrti problem je podcjenjivanje ovakvih poslova  čitave naše okoline, naime sam primjer  sam imao u kući jednog osobnog asistenta u nastavi dok smo ispijali popodnevnu kavicu te  pričali o poslovima  – tu su se njegova vlastita djeca, ubacila u priču –   koja su već dovoljno odrasla, na vrlo su degutantan način popljuvala taj posao rekavši da on zapravo ne radi, ništa nego samo sjedi.

Ako je takvo mišljenje ukućana osobnog asistenta, zamislite kako onda ostala okolina razmišlja.

Iskreno ne želim o tome ni razmišljati…

Pod hitno je potrebno mijenjati sve navedeno glede ovog, ako mislimo da ovaj projekt, i dalje opstane.

Ovdje su u fokusu bili asistenti u nastavi jer smo još praktički na  početku  školske godine, ali ovo sve navedeno zapravo vrijedi za sve vrste asistenata osoba s invaliditetom, biti bilo kakav asistent OSI je zapravo “ ponižavanje“ sebe, a s druge strane i same osobe kojoj je potrebna takva pomoć,  jer se to u našoj državi trenutno očito nimalo ne cijeni.

Što je zbilja poražavajuće…

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI