Neovisni novinarski portal
21.10.2021.
PRAVDOSUĐE
( Lustrirani ) Čedo Prodanović na N1: Loša percepcija pravosuđa rezultat je njegovog lošeg rada…

( Lustrirani ) Čedo Prodanović na N1:
Loša percepcija pravosuđa rezultat je njegovog lošeg rada…

Čedo Prodanović, vjerojatno jedan od najuspješnijih hrvatskih odvjetnika, gostujući na N1 televiziji, komentirao je (ne)izbor predsjednika Vrhovnog suda, stanje u pravosuđu, i neke od bizarnijih presuda, poput one kojom je silovatelju malodobne pokćerke smanjena kazna s 14 na 11 godina zatvora samo zato što ima braniteljski status, i to mu je na sudu bila olakotna okolnost. Osvrnuo se i na “slučaj Njonjo” u kojem ne vidi ugrozu štićene osobe, nego tek vrijednosni sud, radi kojega je Jandroković mogao podići privatnu tužbu, a ne- policiju.

Branitelj- silovatelj

U kojem zakonu to stoji da se braniteljima kod počinjenja ( teškog ) kaznenog djela status iz domovinskog rata uzima kao olakotna okolnost u presuđivanju njihova krimena? Može li i mom ocu, koji je skrivio prometnu nesreću biti olakšavajuća okolnost to što je branitelj, pitala je voditeljica Nataša Šarić Božić.

-To ne piše ni u jednom zakonu, ne postoji katalog olakotnih okolnosti, ali u zakonu su normirani neki elementi olakotnih okolnosti. Postoje okolnosti koje se tretiraju olakotnima, pa i braniteljski status. Može li se uspostaviti olakotna okolnost branitelj-silovatelj? Ja mislim da se ni branitelji ne bi složili da se njihovom kolegi iz rata tolerira počinjenje najstrašnijeg djela-  odgovara Prodanović, ocjenjujući da je sasvim neprimjereno u ovako teškom slučaju potezati braniteljski status. I inače, Prodanović smatra da ta braniteljska privilegiranost u društvu, na svim razinama, kod zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja, evo sad i na sudu, predugo traje.

“Slučaj Njonjo”

A kad je riječ o “slučaju Njonjo”, odnosno prijavi predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića policiji da ga je anonimna osoba nazvala na mobitel i posprdno nazvala Njonjom, što se, kako izgleda , već uvriježilo u dijelu javnosti, ugledni odvjetnik ističe da je veliko pitanje predstavlja li nazivanje nekoga njonjom ugrozu.  Osobno misli da bi se to moglo podvesti pod vrijednosni sud, a u tom slučaju Jandroković može podnijeti privatnu tužbu. Svakako, potpuno neprijemjerenim smatra da se u tu situaicju uključuje država poput “starijeg brata”.

Vjeruje da je Jandroković obavijestio policiju o pozivu i da se na to pokrenuo represivni aparat, a policija je imala niz drugih mogućnosti prije negoli krene u represivniju intervenciju.  Svakako, kaže Prodanović, ovo nije bila ugroza štićene osobe, nije se trebala aktivirati država jer šef Sabora nije bio ni ugrožen. Prema tome, zloupotrijebljena je policija da bi se zaštitilo duševno stanje predsjednika Sabora, što je zapravo zloupotreba moći,  a sve zbog uvrede, ocijenio je. Prodanović također smatra da političari moraju imati viši prag tolerancije na uvrede, jer njihove pozicije impliciraju rizik od javne kritike i vrijeđanja, a ne treba na svaki mig reagirati kao uvrijeđena mlada.

Očigledno je, konstatirano je u razgovoru, da nismo svi pred zakonom jednaki, no koliko realno stanje u pravosuđu može promijeniti predsjednik Vrhovnog suda?

Reforma ili revolucija

Prodanović smatra da je riječ o simboličkoj figuri, koja ulijeva određeno povjerenje u pravosuđe, ali ako bi na toj poziciji bio Marin Mrčela za koga su glasovale kolege suci, ne bi trebalo očekivati nikakve revolucionarne promjene, jer ih  pravosuđe, kako misli Mrčela, ne treba.

-I ja smatram da ne treba Martin Luther da bi se provele reforme pravosuđa, ali je pitanje hoćemo li ostati na lošim utabanim stazama ili ćemo ipak nešto mijenjati. Predsjednik suda svakako- veli Prodanović– može unijeti određene promjene i donijeti novu energiju u jednu uspavanu sredinu, može poduzeti mjere kontrole nižih sudova, inicirati propise, raditi na edukaciji, pokrenuti mehanizme koji su se u pravosuđu uspavali. Za razliku od sudaca i političara ( posebno na vlasti ) odvjetnik ističe da je loša percepcija pravosuđa rezultat njegovog lošeg rada i to javnost zna kroz vlastita iskustva ili zahvaljujući medijima koji ih informiraju o brojnim bizarnim slučajevima.

Lustracija

No, kad već spominjemo odvjetnika Prodanovića, svakako treba posebno istaknuti neke njegove opservacije koje je iznio u tjedniku Nacional o lustraciji u pravosuđu koja je provedena s dolaskom HDZ-a na vlast početkom 90-ih, a koju je izravno osjetio na vlastitoj koži. HDZ i njegovi apologeti u pravosuđu godinama su negirali notornu činjenicu da je hrvatsko pravosuđe nakon prvih demokratskih izbora “pometeno” čeličnom metlom, no, sada, pred iskazom svjedoka ( žrtve ) vremena mogu samo pognuti glave.

Kandidat predsjednika Republike za šefa Vrhovnog suda, Radovan Dobronić,upitan je na saborskom Odboru za pravosuđe, upravo na tragu režimskog stava o lustraciji, smatra li da je loše stanje u hrvatskom pravosuđu posljedica činjenice da u Hrvatskoj nije provedena lustracija. Nacionalnov novinar, pak, pitao je Prodanovića nije li nad njim, kao nekadašnjim tužiteljem, što bi bio ekvivalent današnjem državnom odvjetniku, ipak bila provedena lustracija.

Prodanović je na to kazao:

-Iako u Hrvatskoj lustracije u formalnom smislu nije bilo, ona je de facto bila provedena. Nije donesen zakon o lustraciji kao u drugim istočnim, bivšim socijalističkim zemljama, ali da se ona dogodila, osjetio sam i na vlastitom primjeru. Postoji jedno istraživanje profesora Alana Uzelca s Pravnog fakulteta u Zagrebu, prema kojem je nakon prvih demokratskih izbora iz pravosuđa otišlo ili otjerano više od tisuću sudaca i tužitelja. To je pogubno za svaku zemlju jer toliki kapacitet sudaca ne postoji, a posljedice toga osjećamo i danas. Riječ je o klasičnoj zamjeni teza. Dakle, lustracija je provedena u Hrvatskoj i to najviše baš u pravosuđu– konstatira odvjetnik dodajući kako je osjetio to na vlastitoj koži.

-Život mi se u 24 sata promijenio. Bio sam u totalnom šoku. Morao sam u teškim vremenima otići u odvjetništvo kao obilježeni čovjek izbačen iz društva, a da u tom trenutku nisam shvatio sve razmjere te situacije. Neki nekadašnji poznanici, a i poneki prijatelj koji to u stvari nije bio, od mene su okretali glavu pa kad sam cestom prolazio od Frankopanske do Trga bana Jelačića, trebalo mi je samo pet minuta. Prije toga trebalo mi je za istu razdaljinu sat vremena. Prolaznici bi me zaustavljali svakih desetak metara da me nešto pitaju. S druge strane, nakon moje smjene prilazili su mi ljudi od kojih to nisam očekivao i davali mi podršku. Morao sam se u hodu presložiti i boriti za golu egzistenciju. Tada sam shvatio da postoji život i negdje drugdje, a ne samo u tužilaštvu.

Toliko o lustraciji, vječitoj temi zadrte desnice koja očigledno žali što lustracija nije provedena do posljednje zatečene osobe na nekoj odgovornoj dužnosti, potpuno neovisno o kompetencijama, stručnosti i kvaliteti rada. To ionako kod njih nije na cijeni…

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI