Prošla je još jedna godišnjica, 26-ta, od mučkog ubojstva devetoro civila, starijih mještana Varivoda, pobijenih doslovce na kućnom pragu, u dvorištu, na postelji, pred vratima…Sudionici komemoracije uvijek isti, mahom državni i lokalni dužnosnici, predstavnici Srpskog narodnog vijeća i ljudskopravaških organizacija, članovi obitelji i malobrojni mještani. Isti su i govori, isto cvijeće, i svijeće gore istim tihim plamom, samo je svake godine među okupljenima sve manje domicilnog stanovništva koje se u ovaj kraj ne vraća, a i mnogi od onih koji su se davnih godina vratili, završili su svoj put. Ista je situacija i sa sankcioniranjem zločina nad civilima u Varivodama, ubijenim dva mjeseca nakon Oluje. Za bešćutnu likvidaciju, nitko nije odgovarao…
Među okupljenima u Varivodama, 26 godina nakon zločina, bili su potpredsjednik Vlade Boris Milošević, šibensko-kninski župan Marko Jelić, predstavnici Srpskog narodnog vijeća, organizacija za zaštitu ljudskih i manjinskih prava, članovi obitelji ubijenih, i ono nešto malo preostalih mještana. Poklonili su se u spomen na devetoro mučki likvidiranih civila koji su ostali u svojim kućama i tijekom Oluje, uvjereni da im se nikakvo zlo neće dogoditi, jer ga nisu ni činili. Životom su to platili Mirko Pokrajac ( 84 ), Marija ( 69 ), Milka ( 67 ), Marko ( 82 ), Jovan ( 75 ) Radivoj ( 69 ), Špiro ( 55 ) i Jovan Berić ( 56 ) te Dušan Dukić ( 59 ).
Navodno je istog dana ubijen i još jedan mještanin Varivoda, Uglješa Ilijašević ( 54 ), ali je njegovo tijelo pronađeno naknadno u jednoj cisterni za vodu, pa se njegovo ime ne nalazi na zajedničkom spomeniku.
U obližnjim Gošićima ubijeno je još sedam starijih civila: Marija ( 81 ), Kosovka ( 77 ) , Milka ( 75 ) i Grozdana Borak ( 75 ), Savo ( 70 ), Vasilj ( 69 ) i Dušan Borak ( 56 ). Svi su, baš kao i u Varivodama, ubijeni iz neposredne blizine, pucnjima iz vatrenog oružja, iako se tada više nikakve ratne akcije nisu vodile niti su se ovi civili našli usred paljbe. Pobijeni su na svom kućnom pragu, bez otpora, uvjereni da su nakon Oluje i oni na sigurnom…
Privremeno su bili sahranjeni u masovnoj grobnici na kninskom groblju pod oznakom “nepoznat”, no, tijela su ekshumirana 2001. , posmrtni ostaci identificirani od članova njihovih obitelji 2002., te su sahranjeni u njihovim selima. Općina Kistanje i SNV podigli su im spomenik u Varivodama, pred kojim se redovito 28. rujna održava komemoracija žrtvama. No, spomenik je ne jednom oskrnavljen.
-Tražimo da se za svaki ratni zločin mora biti kažnjen, neovisno od nacionalnosti počinitelja. Tražimo da svaka žrtva dobije empatiju i status kakav zaslužuje u društvu, neovisno od nacionalnosti- kazao je na komemoraicji Milošević.
Čelnik SDSS-a Milorad Pupovac naglasio je da Hrvatska u slučaju ovih žrtava nije slijedila svoj zakon, već je slijedila međunarodni zakon, a šibensko-kninki župan Marko Jelić iskazao je nezadovoljstvo činjenicom da ni 26 godina poslije zločina počinitelji nisu ni utvrđeni ni kažnjeni.
– Svaki zločin ima ime i prezime, kao što ga ima žrtva, tako ga ima i počinitelj. Mislim da hrvatski organi zaštite pravnog poretka trebaju djelovati jer kako vrijeme prolazi tako nestaju i počinitelji, pa prijeti opasnost da zločini ostanu nekažnjeni- rekao je Jelić u Varivodama. Selu u kojem je ubijeno devetoro nedužnih civila srpske nacionalnosti, a procjenjuje se da je tijekom Oluje i nakon nje, ubijeno ukupno oko 600 srpskih civila.
