Pavle Kalinić, pročelnik zagrebačkog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, jedan iz Bandićeve pročelničke ergele koji je već spakirao svoje stvari jer nova vlast u Zagrebu njegov ured ne treba, gostovao je danas u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2. Ako se za nekog može doista reći da je kontroverzan, ali ne koristeći se tim atributom kao frazom, onda je to Pavle Kalinić. A pokazao je to i kod Aleksandra Stankovića u Nu2…
S novom vlašću ne želi surađivati, kako je izjavio, ali i dalje misli da je ured, kojemu je 13 godina bio na čelu , itekako, i ne samo Zagrebu, potreban. Novi gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegovi suradnici, ne dijele Kalinićevo mišljenje, pa je u rekonstrukciji Bandićevih multipliciranih ureda i ovaj za “hitne situacije”, ukinut kao jedan od desetak nepotrebnih.
O Uredu
Kako je u uvodnom prilogu navela Maja Sever, HRT je od Službe za odnose s javnošću Grada Zagreba nekoliko puta tražio očitovanje o tome što će biti s Kalinićevim uredom, ali odgovor nisu dobili, osim , veli Sever, ako i taj ured nije ukinut… Kako bilo, Pavle Kalinić odlazi iz gradske uprave, neće biti dio nove administracije, koja se, rekao je, baš kao i ona Tuđmanova 90-ih ili Račanova 2000-tih, ponaša kao da s njom počinje povijest.
Ali, o njemu neće odlučivati drugi, kao i uvijek sam će odlučiti što će, bez obzira tko bio na vlasti, odluka je, kaže, uvijek njegova. S novom vlašću ne želi raditi i odlučio je poći svojim putem. A kuda, gdje, to nije precizirao, no u više navrata je kazao kako je uvijek bio vezan za pisanje, pa u tom poslu vidi i neku svoju novu budućnost, iako svjestan da je ipak u 60-toj. Ima na stolu nekoliko opcija, a izabrat će onu koja mu se čini najzanimljivija.
Ured, čiji je dugogodišnji pročelnik, smatra itekako potrebnim, a u potresu se vidjelo, veli Kalinić, što on može, i takav bi ured trebao ne samo Zagrebu, nego i Splitu, Osijeku i Rijeci, i trebao je biti okosnica, prenosi HRT, za Republiku Hrvatsku. Ali, bože moj, kako su lako ukinuli vojni rok, tako mogu i njegov ured, kaže…
Kalinić nije krio da je budžet kojim je ured raspolagao velik, zadnji je iznosio 139 milijuna kuna, od čega samo za vatrogasnu postrojbu ide 98 milijuna, a 14 za Vatrogasnu zajednicu Grada Zagreba.
O Bandiću
Posebno je zanimljiv njegov odnos prema pokojnom gradonačelniku Milanu Bandiću, iza kojeg se danas otvara cijeli niz koruptivnih afera, pa na pitanje misli li i dalje da Bandić zaslužuje spomenik u Zagrebu, Kalinić ne odgovara izravno. Kaže tek kako je Bandić šest puta dobio izbore, i čak i ako se pokaže da je sve što se sada piše o njemu točno, a nikad se ne pokaže da je baš sve do kraja točno, ta činjenica šest dobivenih izbornih ciklusa u Zagrebu, ostaje.
– Mislim da je neetički i nemoralno raspravljati o nekome tko ne može odgovoriti- napomenuo je Kalinić, pokušavajući i posthumno zaštititi prijatelja i bivšeg šefa. Kod pokojnog gradonačelnika mu se sviđalo što je pomagao ljudima, sirotinji, za koju je imao osjećaj. Kalinić je, piše HRT, kao prijelomni trenutak u Bandićevom životu naveo onaj kad je izašao iz zatvora drugi put, i to je, smatra, bio početak njegovog kraja. No, Kalinić se svojih frendova nikad nije odricao, poručio je.
Ispričao je i kako je 1989. bio jedan od pokretača časopisa Fokus, koji je u međuvremenu propao, a financijski ih je tada podržao pokojni Slavko Goldstein koji im je dao novac za jedan broj časopisa. Bilo je, rekao je, i drugih poduzetnika koji su im novčano pomagali, ali je njihov uvjet bio da to ostane tajna.
Kalinić i dalje tvrdi da nije član Bandićeve 365 Stranke rada i solidarnosti, ali ni drugih, mada je sudjelovao u osnivanju više njih, a Bandićeva je bila zapravo jedna od frakcija SDP-a, nastala nakon razlaza Milanovića i Bandića, ali nikad ta stranka nije bila u stanju napraviti nešto ozbiljnije, oslanjala se na Bandićevo ime, on je bio brend, a ne stranka.
Prisjetio se i svoje bake, za koju je bio jako vezan, a koja mu je, kaže, dobro govorila da ne ide u politiku, ali ni u rat.
– Svi ljudi imaju svoj put. Baka je, naravno, bila u pravu, ali isto su mi tako rekli kad sam u rat otišao- kazao je Kalinić, koji je, kako je naveo, doživio da ga isti čovjek hapsi u Jugoslaviji i uhićuje u Hrvatskoj.
O hapšenjima (uhićenjima)
Prvi put je uhapšen zbog “Kosovo Republik” kada je dobio ozbiljne batine od policije u Zagrebu.
U rat je otišao s 32 godine, fasciniran onim busanjem u prsa ” mi Hrvati”, a kad je krenula mobilizacija, pokazalo se da od tog busanja u hrvatska prsa i nema bogzna što. Bio je ranjen i to u neprijateljskoj pozadini, a uvjeren da su rane fatalne, pokušao se čak ubiti, ali ga je u tome spriječio kolega koji danas više nije živ. Zadobivene ozljede su bile strašne, pa je prošao niz operacija u Zadru, Zagrebu i naposljetku Dallasu, i kako je rekao, “skrpan” je jako dobro.
Neki za njega misle da je defetist, jer tvrdi da Hrvatska nema budućnosti, da je to nerealizirana država u kojoj je sve pošlo ukrivo.
– Meni osobno smeta što Hrvatska nije većinski vlasnik Plive, Teve, Ericssona ili bilo čega. Zašto su nestala brodogradilišta? Nisu sva trebala nestati, možda su se mogla neka spasiti. Zbog čega naša poljoprivreda propada? Kroz ove puste strane trgovačke lance prodaje se tuđa roba, a hrvatska roba se ne prodaje. Ne prazni se nama Slavonija slučajno, nego zato što ljudi nemaju od čega živjeti. Tragedija je da ljudi odlaze iz Hrvatske– objasnio je svoj defetizam Kalinić. Nažalost, ne vidi političku garnituru koja bi bila u stanju to promijeniti, razočaran je Plenkovićem, a što se tiče nove garniture u Zagrebu, nema apsolutno njšta protiv njih, misli da su manje-više pošteni, ali nažalost već su počeli raditi greške poput one s imenovanjima…
O krupnom kapitalu, Titu, Plenkoviću…
Kalinić ne vjeruje ni u parlamentarnu demokraciju, vrlo je skeptičan u pogledu mogućih promjena u takvom sustavu, i kako veli, iza svega stoji krupni kapitral koji ima svoju logiku i koji drma svijetom.
-Krupnom kapitalu treba priča da se kao nešto mijenja. Što se mijenja? Ne mijenja se apsolutno ništa- uvjeren je, a to je elaborirao na primjeru SAD-a i dolaska Obame svojedobno na čelo Amerike od čega su mnogi imali ogromna očekivanja, a promijenilo se, tvrdi, nije ništa. I SSSR se raspao pod pritiskom krupnog kapitala, zbog praznih polica u samoposlugama, kaže, a u Putinu vidi bolju opciju za Ruse od Jeljcina.
No, iako ne vjeruje u parlamentarnu demokraciju, ipak se 2000-te okušao na parlamentarnim izborima, kako ističe, samo zato što je tada bila zadnja šansa da se Hrvatska obračuna s kriminalom. Ali, to se nažalost nije dogodilo.
Tita smatra jednim od najznačajnijih državnika 20. stoljeća, ma što tko mislio o njemu, a Bandić je, tvrdi, bio najtužniji čovjek na svijetu kad je zbog pragmatičnih razloga, da bi sačuvao vlast, Tita predao Hasanbegoviću i pristao preimenovati Trg Maršala Tita. Nikad mu to nije leglo i, vjeruje Kalinić, to mu je bitno smanjilo ugled u Zagrebu.
Razočaran je premijerom Plenkovićem i nezadovoljan HDZ-ovom vlašću zbog obnove Zagreba nakon potresa gdje sve zapravo presporo ide. Kad je nakon potresa preko radija pozvao građane da ostanu vani, jer nakon prvog, slijedi u pravilu serija manjih potresa, iz MUP-a je, ispričao je, stigao nalog da ga se uhiti, jer širi paniku. Spasilo ga je što se u međuvremenu doista dogodio potres. Umalo je skor njegovih hapšenja / uhićenja bio 9 prema 4 za jugoslavensku policiju…
