Za malu Hrvatsku i samo jedan Glavaš je previše. A koliko je medijski prisutan, koliko je politički tetošen, svoj svojoj blasfemičnosti i surovosti usprkos, proizvodi kancerogene efekte bar za petoricu približno zloćudnih poput njega. I tom je čovjeku, optuženiku za ratne zločine, kojemu se, nota bene, još sudi, predsjednik Republike Zoran Milanović vratio sve svojedobno oduzete vojne počasti, čin i odlikovanja. Zbog presumpcije nevinosti?! Glavaš je, netko bi rekao, potporom kandidatu Zoranu Milanoviću na predsjedničkim izborima, osigurao predsjedničke indulgencije. Kako god, poražavajuće je i nemoralno…
Kad je umro Zoran Erceg, veteran domovinskog rata, humanitarac i zakleti borac za pravdu i istinu, s užasavajuće bešćutnom nasladom, zajedno sa svoje gore listom, ex-sabornikom edukativnog HDZ-a, Stevom Culejom, Glavaš je vijest ispratio sramotnom objavom. Dostojnom njegove “veličine” : -U pakao poveli te vragovi- napisao je.
Sudska i(li) Božja kazna
Ne želeći zaostajati za svojim nekadašnjim stranačkim drugom i istomišljenikom, Culej je na to pridodao: “Glava, o mrtvima uvijek lijepo, ali ovaj kasni, trebao je i prije”.
Što to govori o državi u kojoj su ta dva opskurna lika godinama politički faktori iz prvog reda?Parlamentarci, lideri i prvotimci svojih stranaka, zaslužnici “za narod i državu”…
Najnovije iz Glavaševe bisernice političke i opće kulture komuniciranja je prijetnja koju je na Facebooku uputio jednom pratitelju jer je razmetljivo Mamić-Glavaševo prikazanje na društvenim mrežama, kojim se pohvalio svojevremeno utamničeni general osuđen za ratne zločine, komentirao opaskom: -Ratni osuđenik i onaj koji je uzimao tamo gdje ima i stavljao tamo gdje ima još više. Bog će vam suditi.
Glavaš je hitro uzvratio: Tutlek, daj mi svoju adresu da te upoznam, gnjido…
Pače, adresu anonimnog komentatora zatražio je i opetovano, kako bi ovaj shvatio da se s “generalom” nije šaliti…
Bjegunac od hrvatskih zakona i presuda domaćeg pravosuđa, baš kao i njegov prijatelj Zdravko Mamić osuđen za izvlačenje milijuna iz GNK Dinama, s kojim se rado fotografirao i domaću publiku tim uratkom počastio, fanove je nagradio lajkom. Kritičare- prijetnjom. Već spomenutom, koji se nada da će dvojac stići “božja pravda” najavio je “posjet” ove jeseni, samo neka mu dade adresu, i neće ga susret s velikim “ratnikom” mimoići.
Predsjedničke indulgencije
E, takvom čovjeku, iza kojeg su opskurni slučajevi znakovitog imena “Garaža” i “Selotejp”, predsjednik Republike , godinu dana nakon što je stigao na Pantovčak, daje “odriješenje”.
Zoran Milanović koncem svibnja ove godine vratio je generalu Branimiru Glavašu njegova ratna odlikovanja, svih sedam, zajedno s činom general-bojnika koje mu je 2010. oduzeo tadašnji šef države, Ivo Josipović.
Milanović se pozvao na članak 98. Ustava RH i članak 2. i 36. Zakona o odlikovanjima i priznanjima RH. Glavaš je odluku dočekao s oduševljenjem : – Hvala Bogu- napisao je na Facebooku- da imamo predsjednika koji poštuje Ustav, zakone RH i sudske prakse, a ne kao ona “kokoš” koja je, nakon što je izgubila predsjedničke izbore, pokazala “srednji prst” cijeloj naciji”.
Da, za mentalnu higijenu ovog naroda, doista je od presudne važnosti mišljenje “moralne uspravnice” poput Branimira Glavaša. Šteta bi bila da smo ostali prikraćeni za tu ingenioznu misao. A aktualnom predsjedniku na čast je i slavu da uživa podršku takvog “velikana hrvatske nacionalne misli i (ne)djela”…
Predsjednik Milanović odluku je donio ( 21. svibnja 2021. ) na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske i to na temelju dviju sudskih odluka, koje predstavljaju preokret u slučajevima “selotejp” i “garaža”, u kojima se Glavaša tereti za počinjenje ratnih zločina.
Radi se o odluci Ustavnog suda od 12. siječnja 2015. godine kojom je ukinuta pravomoćna presuda Glavašu i ostalim okrivljenicima i o odluci Vrhovnog suda od 7. lipnja 2016. kojom je ukinuta prvostupanjska presuda u istom slučaju, a postupak vraćen na početak.
Kokoš i(li) pijetao
Kako je nakon Milanovićevog poteza izjavio Glavašev odvjetnik i sin Filip Glavaš, oni su zahtjev za povratom odličja podnijeli još 2019. u mandatu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, no, ona je zahtjev ignorirala. Glavaš, ističe Filip, nije više u statusu osuđenika nego optuženika, pa za oduzimanje čina i odličja više nema valjanih zakonskih razloga. Za Glavaševe je, razumije se, ovakav potez šefa države “jedino razumno i logično rješenje”u situaciji kada osječki “ratni gospodar života i smrti” više nije u statusu osuđenika, no za obitelji žrtava i sve pravdoljubive građane ovaj je Milanovićev čin u najmanju ruku moralno šokantan.
Uostalom, Glavaš voljom Ustavnog i Vrhovnog suda nije trenutno osuđenik, iako je neko vrijeme izdržavao kaznu u mostarskom zatvoru, kamo je pobjegao pred hrvatskim pravosuđem, ali je optuženik kojega čeka novi postupak u kojem treba dokazati nešto što jednom nije uspio, da nije počinio ratne zločine. Kako netko s tako teškom stigmom može nositi generalski čin i odličja za “zasluge u ratu” oko vrata?
Zašto je Milanović tako ekspeditivno dao oprost Glavašu? Bilo bi bizarno da je to učinio samo zato da mu vrati “dug”za podršku u kampanji i eventualno lobiranje kod tvrde desnice za glasove u tom dijelu biračkog tijela. Ali bizarno je i ovako, jer ma kakav epilog sudskog postupka bio, još žive svjedoci Glavaševih ratnih (ne)djela. Bilo bi dobro da je sud rekao svoj konačni pravorijek prije negoli je predsjednik države posegnuo za “indulgencijama” nekomu poput Branimira Glavaša.
Premalo pobijenih ?!
Čovjeku koji i danas prijeti svakome tko se makar samo i očeše o njega. Koji je nedavno, u jednoj raspravi na Facebooku, upitan koliko je ljudi pobio, hladno odgovorio- “premalo”. Bio je to dio polemike koja se razvila nakon što je Glavaš žestoko napao Zorana Šprajca zbog priloga u RTL Direktu ( od 5. srpnja 2021. ) u kojem ga se naziva ratnim zločincem. Glavaš je na to reagirao tražeći ispravak ali i ispriku urednika Šprajca, koji mu je želju i uslišio, ali uz obrazloženje u kojem je suđenje Glavašu okarakterizirao kao prvorazredan apsurd hrvatskog pravosuđa. A jedan od apsurda je svakako, kako je u “demantiju” naveo Šprajc, da se u ponovljenom postupku Branimiru Glavašu treba utvrditi jesu li žrtve mučene, ubijene i bačene u Dravu tijekom međunarodnog sukoba ili tijekom nemeđunarodnog sukoba…
Glavaš je Šprajcu priprijetio tužbom za klevetu, a pod njegovom objavom rasplamsala se rasprava u kojoj se, eto, netko, sjetio pitati generala Glavaša koliko je ljudi pobio. A ovaj mrtvo hladno odgovorio- premalo. Glavaševi fanovi, predvođeni svojim generalom, pozivali su na obračun sa Šprajcom, na njegov progon, pa čak i likvidaciju, a Glavaš je, kako i priliči osobi optuženoj za ratne zločine, takve komentare lajkao. Poslije se pravdao da je samo “na provokaciju, odgovorio provokacijom”. No, komu bi, osim Glavašu i sličnim glavašima, pale na pamet takve “provokacije”…
To je način razmišljanja, mentalni sklop, zloćudna, opaka narav koju je Branimir Glavaš sklon bez ograda reklamirati na društvenim mrežama kad god. Pa je tako i svom recentnom kritičaru koji je s gađenjem komentirao fotografiju “dva ratna druga, dva domoljubna bjegunca pred zakonom”, Glavaša i Mamića, otvoreno zaprijetio samo zbog opaske- “Bog će vam suditi”. Glavaš je na to požurio dati mu do znanja da će on biti njegov Bog koji će mu suditi. Samo neka mu dade adresu.
I takav čovjek danas, zahvaljujući hrvatskom predsjedniku Republike, ponosno nosi svoj generalski čin i kiti se domoljubnim odličjima za “ratne zasluge”. Perverzno i morbidno. Ali, to je Hrvatska…