Neovisni novinarski portal
2.8.2021.
wheels on fire
Muke po osobnim asistentima

Muke po osobnim asistentima

Sigurno ste već primijetili da ništa što se odnosi na invaliditet ne može proći bez komplikacija i ne potrebne drame. I to nije ništa novo jer zapravo u našoj državi ne postoji nijedan zakon, pravo ili povlastica namijenjena osobama s invaliditetom, a da ih nije na neki način zakinula. Nešto slično se dogodilo s projektom tzv. Osobnog asistenta za osobe s invaliditetom.

Kažem projektom jer takva vrsta pomoći još nema zakonski okvir. Vodeći se onom poznatom „Brigo moja pređi na drugoga“ tadašnja Vlada i a one nakon nje su sve lijepo prepustile Udrugama, koje su kao što znate ne vladine organizacije čiji rad i trošenje novca nitko ne kontrolira. I tu je sve stalo jer se nitko ne želi baviti zakonskom regulativom, a to je nužno da bi sve to imalo smisla.

No, nije jedini problem što osobe s invaliditetom svoja prava moraju ostvarivati preko kojekakvih udruga. Puno veći je problem što je iako čak i uspiju ostvariti to pravo rad asistenta je za sada reguliran na četiri sata što jednostavno nije dovoljno. Zamislite sebe na mjestu osobe s invaliditetom, da ovisite o tuđoj pomoći i da sve svoje potrebe morate strpati u ta četiri sata. Drugim riječima osoba s invaliditetom mora imati unaprijed plan za svaki dan jer satnica ne dopušta nikakve ne predviđene situacije.

Nadalje, posao osobnog asistenta nije zanimanje za koje se ljudi otimaju i čekaju u redu na njega, što i ne čudi uz plaću od 2000 kuna i obavljanje posla koji ne ide u radni staž, kada se sve to uzme u obzir ne može se osuđivati ljude koji brzo odustanu od svega toga. Tu je i pitanje obrazovanja samih asistenta i njihova stručnost jer invaliditeti su različiti baš kao i potrebe korisnika.

Još kada se u cijelu tu priču uplete tzv. Barthelov indeks koji bi navodno po stupnju oštećenju trebao odrediti koliko je sati asistencije nekome dovoljno brzo postane jasno zbog čega su mnoge osobe s invaliditetom zakinute za ovo pravo, a potrebno im je. Mnoge osobe s invaliditetom su se preporodile zahvaljujući svojim osobnim asistentima, dobile osjećaj slobode i samostalnosti, barem na nekoliko sati i to je pozitivna strana svega ovoga.

Ono što je zabrinjavajuće jest usluga osobnih asistenata jer ona ima status projekta što znači neizvjesnost i mogućnost da to jednog dana nestane. Zbog toga je potrebno što hitnije asistenciju staviti u zakonske okvire jer asistenti nisu samo nužna pomoć nego produžena ruka za normalan život.

wheelchairvan1

Tags:

VEZANE VIJESTI