Neovisni novinarski portal
18.10.2021.
BANDIĆGRAD / građani u politici / POLITIKA / zagrebalije
Možemo! i Tomašević moraju tek dokazati mogu li, ali ništa od toga ako zaborave što su obećali!

Možemo! i Tomašević moraju tek dokazati mogu li, ali ništa od toga ako zaborave što su obećali!

Tko zna bi li se Tomislav Tomašević kandidirao za zagrebačkog gradonačelnika da je mogao makar i zamisliti razmjere katastrofe koja ga čeka u gradskoj upravi, i gradskim tvrtkama, premreženim kriminalom i korupcijom, ili bi, i na sam prijedlog kolega da se kandidira, pobjegao glavom bez obzira. Ali, sad je tu i nema druge nego stisnuti zube i uhvatiti se posla. Samo, ne onako kako su to do jučer radili Milan Bandić i njegovi pajdaši, jer, ono na čemu je Tomašević dobio golemo povjerenje Zagrepčana dijametralno je suprotno tome, a  to je njegovo obećanje da će se promijeniti model upravljanja Gradom. Uz ostalo, to znači i da nema više imenovanja bez natječaja! Tko god mu je savjetovao da napravi taj odiozni potez, unatoč vatri koja prijeti progutati cijelu kuću, nije mu učinio uslugu…

Ono što se od Tomislava Tomaševića očekuje na poziciji gradonačelnika Zagreba su javni, transparentni, pošteni natječaji na kojima će se izabrati najbolji kandidati za gradske dužnosti, a ne postavljanja šefova uprava tvrtki u najužem gradonačelnikom krugu. Ono što se očekuje od Tomaševića, ono zbog čega mu se tako snažno vjerovalo, jest, primjerice odluka o poništavanju javnog natječaja za najam 151 vozila, pri čemu je vrijednost nabave 4,5 milijuna kuna, bez PDV-a. Za takvu odluku, sukladnu zatečenom stanju u Gradu, Tomašević će imati podršku građana, javnosti, birača koji su mu je dali „na riječ“.

Tomašević je upravo poništio postupak javne nabave za 151 vozilo jer je odlučeno da Gradu ne treba ni toliki broj vozila, a ni takav sastav voznog parka, da je nužno s javnim novcem postupati racionalnije i odgovornije. I naravno, zakonito.

Imenovanje novog šefa Zagrebačkog Holdinga ( Nikole Vukovića ) i člana Uprave bez natječaja, nesretan je početak najavljivanih „promjena“. Iako, i recentna uhićenja kriminalne ekipe iz GSKG-a ( Gradskog stambeno-komunalnog gospodarstva d.o.o. ) čiji je direktor Joško Jakelić ekspresno smijenjen zbog optužbi za primanje i davanje mita, namještanje poslova građevinskim tvrtkama, te završio u istražnom zatvoru kao i još nekoliko njegovih suradnika, sve to svjedoči o stanju potpunog bezakonja u Zagrebačkom Holdingu i Gradu čiji je zatečeni minus preko milijardu kuna. Činjenica da su se ti ljudi, kako ih se sumnjiči,  besramno zloupotrijebili položaj u obnovi, radi osobne koristi, kako kaže Tomašević , ravno je ratnom profiterstvu. I sve je to točno, sve to govori o razmjerima nereda i beskrupuloznosti Bandićevih direktora „izvan kontrole“. Ali, unatoč tome, od obećanih principa, koji su ih doveli na vlast, Tomašević i njegovi suradnici, ne smiju odustati. Jer se tako gubi povjerenje građana, daje streljivo oponentima i apriornim kritičarima koji će ga ispucavati na zagrebačkog gradonačelnika tijekom cijelog mandata i javnosti neće dopustiti da na to zaboravi ni za trenutak.

Ovih je dana politički analitičar prof. Žarko Puhovski za N1 komentirajući imenovanja u Holdingu, bez natječaja, konstatirao kako su se Tomašević i njegov „Možemo!-tim, pokazali neiskusnijima negoli se očekivalo, da nisu bili spremni na elementarne stvari, ali to samo po sebi i nije najveći grijeh. Problem je u tome što su propustili sporni potez komunicirati s javnošću. Ako su mislili da moraju, kako bi spriječili dodatne štete Gradu, posegnuti za „Bandićevim zakonima“ koji su još na snazi, a protivno njihovom  uvjerenju i obećanjima, trebali su izaći u javnost i temeljito obrazložiti zašto to namjeravaju učiniti. Ili su, jednostvno mogli sačekati dan-dva do Skupštine i obaviti postupak u skladu s najboljim demokratskim običajima. Jer, to je ono što se od njih očekuje.

Nitko im neće zamjeriti na neiskustvu, pa čak toliko ni na neznanju, koliko će im biti „smrtni grijeh“ svaki potez koji podsjeća na „stare navade“ 365-ekipe koje su se građani Zagreba jedva dočekali riješiti.  Sve im se može tolerirati, jer su u profesionalnoj politici novi,  ali nepoštene, nedemokratske i netransparentne procedure i postupci nikako! Zar da sada oni, koji su građane mjesecima uvjeravali kako su dijematralno suprotni Bandiću & com koriste iste metode, iste netransparentne postupke?! A ako su poslušali „loš savjet“ i učinili tu brzu izmjenu na čelu Holdinga, trebali su elaborirati razloge za taj prečac, i kako veli Puhovski, javno se građanima ispričati, uz obećanje da je to prvi i zadnji put.

Zamjera im se i kadrovski deficit, vanjska revizija ( što je sasvim oportuno), nepripremljenost za težinu zadatka kojeg su preuzeli, ali sve su to „dječje bolesti“ nove vlasti koje nisu ništa posebno. Ako doista misle, kako su najavljivali, na javnim natječajima birati one najbolje i najkvalitetnije, neovisno o stranačkoj pripadnosti, neće imati problema s kadrovima. Vanjska revizija će dobro doći jer će biti nepristrana i objektiva, za razliku od unutarnje impregnirane kojekakvim interesima i saučesnišvom u Bandićevim nezakonitim rabotama.

Stoga, najteži prekršaj koji mogu napraviti je nezakonitost, nepoštenje i netransparentnost. I to moraju imati na umu ako ne žele od „miljenika“ javnosti postati vreća za udaranje. A kad je o miljenicima već riječ, o čemu su često govorili i Škoro i Filipović i drugi Tomaševićevi oponenti i ljuti kritičari, koji su ih pod svaku cijenu htjeli uvaljati u blato, notorno je da su uživali golemu podršku svih onih koji su priželjkivali  nužne promjene. A oni su bili dašak, slutnja tih promjena. Imali su drugačiji pristup, drugačiju retoriku, drugačije prioritete, pokazivali su skromnost, nesklonost privilegijama i rastrošnosti, govorili o novom modelu upravljanja, a ne vladanja, za njima se nisu vukli nikakvi repovi, i jasno, postali su sinonim za nadu.

No, to je kapital koji znade biti težak teret, i ako iznevjere nade koje građani polažu u njih, mogli bi doživjeti veći potop na sljedećim izborima negoli se dade i zamisliti. Zato im se držati prvih misli, izvornih programskih odrednica, poštovati „zadanu riječ“, dijeliti s građanima i javnošću svoje probleme, dvojbe, kušnje, tražiti pomoć kad je trebaju, učiniti građane participantima ove vlasti, i tada možda zbilja dočekamo ono čemu smo se nadali i u što smo vjerovali.

Sve drugo vodi u brzi, totani poraz iz kojeg će se biti gotovo nemoguće vratiti živ. Može li “Možemo! morat će dokazati, na riječ im se više neće vjerovati. Sada govore samo njihovi potezi i naposljetku, njihovi učinci.

Možemo! slavi (foto Nina Đurđević)

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI