Neovisni novinarski portal
24.7.2021.
(NE)RED / BANDIĆGRAD / POLITIKA
Nema otkaza za stranačke zaslužnike, ni za Bandićeve poslušnike…

Nema otkaza za stranačke zaslužnike, ni za Bandićeve poslušnike…

Otkako je postalo jasno svakom razumnom da je platforma Možemo! osvojila Zagreb, i da će se u glavnom gradu sutra upravljati na jedan drugačiji i, kako najavljuju čelnici lijevo-zelene koalicije, transparentniji način, u čemu će se nova vlast, pobijedi li Tomislav Tomašević, oslanjati na kvalitetne i sposobne, a ne više stranački, rodijački i kumski usidrene kadrove, svakodnevno sa naslovnica odzvanja : Čistke, čistke…Ali, ako će stara Bandićeva struktura ostati na svojim pozicijama, i s novom se duplirati, tko će  i zašto sve to plaćati? Građani, naravno!

Istini za volju, Tomašević je, nakon prvog izbornog kruga u kojem je dobio preko 45 posto glasova birača, kazao da očekuje od pročelnika i direktora gradskih tvrtki i ustanova da stave mandate na raspolaganje. A uvidom u njihov rad i ostavštinu, njihove kompetencije i rezultate, odlučit će se tko ostaje, a tko odlazi. Ali, ne ide to tako…

Skrb za “svoje ljude”

U HDZ-ovskoj političkoj filozofiji koja je implementirana u svako tijelo vlasti ove zemlje, jedna od ključnih premisa je skrb za “svoje ljude”, uz čiju su “stručnu pomoć” političke gazde gradile svoje modele upravljanja i disponiranja javnim novcem, u dobroj mjeri za osobne probitke. Zato, svi ti, nosivi stupovi bivše vlasti, sada vade ugovore, kunu se na zakone, novoj gradskoj vlasti prijete golemim odštetnim zahtjevima usudi li ih se smijeniti prije isteka ugovora, rugaju se naivnosti “zelenih aktivista” i podsmjehuju uz poruke: Bolje im je da pročitaju zakone, pa onda javno istupaju!

Ako je tako, čemu izbori, tek za promjenu fasade, a kuća iznutra ostaje nepromijenjena?! Što tako vezanih ruku mogu mijenjati novoizabrani, ako ne mogu angažirati ljude s kojima će raditi drugačije, poštenije, transparentnije, i provoditi politiku i projekte koje su biračima obećali ? Što je, uostalom, smisao promjene vlasti ako oni koji su dobili povjerenje građana na izborima nemaju pravo i mogućnost na ključne pozicije postaviti stručnjake kojima vjeruju, i s kojima misle da mogu ostvariti svoje programske ciljeve?

Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu udijelio je, piše tportal,  javne packe vodećim ljudima platforme Možemo! zbog nepoznavanja ključnih propisa iz područja lokalne samouprave (Zakona o postupku primopredaje vlasti, Zakon o službenicima i namještenicima) kojima se zabranjuju kadrovske promjene, osim na dužnostima za koje se, sukladno zakonu, podnosi mandat na raspolaganje, a to je obaveza imenovanih na dužnosti nakon provedenog javnog natječaja.

Pirova pobjeda…

Pa se tako Tomaševićeva možebitna pobjeda u drugom krugu pretvara u Pirovu, jer, što znači trijumf na izborima uz paraliziran sustav gradske uprave kojom i dalje caruju Bandićevi plaćenici, čija je lojalnost “gazdi” honorirana primanjima većim od ministarskih? Zar to ne dovodi u pitanje smisao i razloge kandidature platforme Možemo! na izborima? Nisu li od prvog dana deklarirali kao svoj strateški cilj promjenu, primarno modela upravljanja Zagrebom? Ne dobro plaćene sinekure, ne privilegije, ne pozicije i moć, ne podjelu plijena, nego promjene! Prije svih dokidanje nakaradnog, klijentelističkog modela upravljanja Gradom!

U tom je smislu Tomašević najavio i reorganizaciju uprave i novu sistematizaciju, jer, Zagrebu ne treba 27 ureda, niti 27 pročelnika s plaćama od 18-21 tisuću kuna, bit će ih dovoljno i 15, ne treba mu sva ta uhljebnička bulumenta koju je zbrinuo Bandić tijekom 20 godina svoje vladavine. Ali, Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj ( područnoj ) samoupravi propisao je pravila igre, i u njegovoj vulgarnoj interpretaciji tko je već zaposlen teško da može dobiti otkaz , a da to ne završi na sudu i okonča se, u pravilu na štetu lokalne jedinice. Naravno, osim u iznimnim situacijama počinjenja kaznenog djela i sl. Ako zaposlenik ispunjava uvjete za radno mjesto na kojem je zatečen, ako je branitelj, ili je navršio 60 godina, može biti i najnesposobniji na svijetu, ali ga s tog mjesta neće nitko maknuti.

Bude li Tomašević gradonačelnik, za njega će jedina olakotna okolnost biti što je Gradska skupština već u njegovim rukama ( Možemo! i SDP imaju većinu ), pa će i njegova najavljena reorganizacija gradske uprave proći bez sabotiranja i nepotrebnog kompliciranja oponenata.
Ali, preustrojiti se može tek drugi, treći ešalon.

Onaj prvi, pročelnički, naoružan četverogodišnjim ugovorima, od kojih su nekima tek počeli teći, a samo nekima istječu do kraja godine, bit će teško razdužiti. Osim u slučaju pojedinaca koji su najavili sami dati otkaze. Neki su od njih 20 godina bili na raspolaganju Bandiću, odani do kraja, bez suvišnih pitanja, i sada bi trebali biti glavni oslonac nove uprave koja zastupa dijametralno drugačije politike i modele upravljanja.

Dupliranje uprava

Neki će čekati evaluaciju njihova rada, ali, kako ističu iz platforme Možemo!, ništa se neće dogoditi preko noći. Bude li Tomašević novi zagrebački gradonačelnik, kažu, mogu jamčiti da će na sve važne pozicije postaviti stručne i kompetentne ljude, a ne stranačke podobnike. Nikome, tvrde, ništa nisu obećali, jer je to suštinski suprotno politici koju zastupaju.

Problem kadrovskog naslijeđa problem je svake nove nomenklature u Hrvatskoj. Na svim razinama vlasti, u svim gradovima i općinama, ministarstvima, državnim institucijama, tvrtkama i ustanovama. Kad se promijeni vlast, s njom ne odlaze njezini glavni igrači, ključni operativci, osim ukoliko nisu zreli za mirovinu ili su dobili neku drugu, dobro plaćenu ponudu. Tek kad im isteknu ugovori, naslijeđeni pročelnici mogu se zamijeniti novim, po izboru nove vlasti, ali, ukoliko nemaju bolju priliku, oni redom ostaju na proračunskoj plaći. pa se broj zaposlenih sa svakom novom vladajućom garniturom multiplicira.

Jer, ono što je jučer radila jedna postava u upravi, sada rade gotovo dvije: stara koja se minimalno pomakla na niže, obično uz istu plaću, i nova. Otud u Hrvatskoj enorman broj zaposlenih u državnoj i javnoj upravi- preko 255 tisuća, odnosno lokalnoj i regionalnoj ( prema podacima iz 2019. ) samoupravi gotovo 20 tisuća. Samo ilustracije radi, broj zaposlenih u zadnjih 18 godina povećao se u lokalnoj i regionalnoj samoupravi više od dva i po puta, a sam Zagreb broj službenika i namještenika povećao je za preko 21 posto.

Dokle će to tako? 

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI