Neovisni novinarski portal
6.12.2021.
HRVATSKA / POLITIKA / PRAVA ZA LJUDE / radništvo
Međunarodni Praznik rada: Pandemijski Prvi maj potplaćenim radnicima umjesto besplatnog graha donio samo političke poruke sindikalista…

Međunarodni Praznik rada:
Pandemijski Prvi maj potplaćenim radnicima umjesto besplatnog graha donio samo političke poruke sindikalista…

Međunarodni praznik rada, ili kako ga još uvijek mnogi kod nas kolokvijalno zovu, Prvi maj, nije nikakav socijalistički praznik koji pripada jugoslavenskoj prošlosti, mada je tamo spremljen proglašavanjem hrvatske neovisnosti, kao i brojni datumi iz hrvatske antifašističke borbe. Neopravdano, kratkovidno i primitivno. Dio je to obračuna novog s bivšim režimom, kojega su nerijetko najgorljivije predvodili oni koji su svoje političke karijere izgradili baš u tom režimu kojega već tri desetljeća sustavno pokušavaju izbrisati ili revidirati…

Njima nije pomogla ni činjenica da 1. svibanj pripada međunarodnom kalendaru praznika koji obilježavamo u spomen na radnički štrajk 1. svibnja 1886., u Chicagu, koji je bio poprište velikih sindikalnih demonstracija motiviranih zahtjevom za osmosatno radno vrijeme. Nisu to bile mirne, nego krvave demonstracije radnika u kojima je ubijeno šestero demonstranata, a velik broj ih je ranjen i pritvoren.

Taj datum, 1. maj., odlukom Druge Internacionale iz 1889. obilježava se kao Praznik rada, i u brojnim je zemljama državni praznik. U samostalnoj Hrvatskoj proslava 1. maja svela se na besplatan grah i sindikalno okupljanje čime se, u osnovi nastojao minorizirati izvorni  smisao i relevantnost praznika rada.

Pravo na rad je temeljno ljudsko pravo iz kojeg izviru sva druga, pa i pravo na slobodu, jer uistinu slobodan može biti samo čovjek koji ima pravo na rad i mogućnost da od svoga rada živi. U slobodnim društvima, organiziranim da bi služila čovjeku i njegovim interesima i potrebama, cijena rada ne bi smjela biti ispod razine koja čovjeku jamči zadovoljavanje njegovih osnovnih potreba.

Ustav Republike Hrvatske jamči svima pravo na rad i slobodu rada prema članku 55., koji kaže: “Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.”

Opća deklaracija o ljudskim pravima, usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948., u članku 23. navodi:
– Svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti
– Svatko bez ikakve diskriminacije ima pravo na jednaku naknadu za jednak rad.
– Svatko tko radi ima pravo na pravednu i primjerenu naknadu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava život dostojan čovjeka i koja se prema potrebi dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite. 4. Svatko ima pravo osnivati i pristupati sindikatima kako bi zaštitio svoje interese.

No, to su deklaracije, život je nešto drugo, puno suroviji, nepravedniji i prema čovjeku bešćutniji. Koje to potrebe može zadovoljiti radnik sa zajamčenom minimalnom plaćom od 3.400 kuna mjesečno, i koliko zapravo košta njegov rad? Je li to humana, a pogotovo je li to realna i poštena cijena rada?

Sindikalne središnjice i ove su godine Međunarodni praznik rada obilježile bez prvomajske povorke, tek ponoćnim performansom nazvanim “Zadnji vlak za bolje normalno”, održanim na zagrebačkom Glavnom kolodvoru.

-Oporavak od krize ne smije značiti povratak na “staro normalno”, niti “novo normalno” prekarnih poslova i jeftine radne snage, već priliku za izgraditi “bolje normalno” s kvalitetnijim i sigurnijim radnim mjestima, boljom plaćom, s više socijalne pravednosti, zaokretom od usluga prema industriji te bržom digitalnom i zelenom tranzicijom- poručili su iz sindikata.

-Performans koji je izveden dočarava sliku većine radnika koji se svakodnevno bore s dilemom – vrijedi li boriti se za ostanak u Hrvatskoj i uhvatiti zadnji vlak za bolje normalno ili odustati i uhvatiti vlak za odlazak iz Hrvatske. Tu dilemu nemaju hrvatski političari, a nema je ni većina poslodavaca kojima je jedini interes brzi profit pod cijenu zadržavanja niske cijene rada. Istovremeno ti isti poslodavci govore da moraju uvoziti radnike jer, pazite, Hrvati ne žele raditi za minimalac“, izjavio je predsjednik SSSH Mladen Novosel, naglašavajući da takozvani “moderan” Zakon o radu kojega zagovara Vlada, hrvatsko gospodarstvo neće učiniti ništa održivijim, niti će stvoriti kvalitetna radna mjesta.

-Rad na određeno neće omogućiti lakše otpuštanje radnika, a rad od kuće neće potaknuti demografsku obnovu, kao što govori ministar rada Aladrović– ustvrdio je Novosel.

-Sektorsko kolektivno pregovaranje, kvalitetan socijalni dijalog i slobodno sindikalno organiziranje jedina je garancija zadovoljnog radnika i zadovoljnog poslodavca-  tvrdi predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever.

-U posljednjih 10 godina, oko 10 posto Hrvata iselilo je iz Hrvatske jer u Hrvatskoj nemaju sigurne poslove i dovoljna primanja od kojih mogu živjeti- kaže Sever. Poseban problem je, smatra, što se veliki dio odseljenih radnika nadomješta stranom uvoznom radnom snagom koja iz očaja prihvaća tako niska primanja jer je kod njih još gore i time se cementira niska cijena rada. Sever je radnicima poručio da, unatoč otkazivanju tradicionalne povorke zbog koronakrize, nisu sami i da sve sindikalne središnjice imaju jedinstven stav – neće dopustiti pogodovanje poslodavcima.

-Jasno smo čuli radničke poruke i tijekom konzultacija o Zakonu o radu jasno smo izrekli svoje stavove – dosta je daljnje fleksibilizacije i obespravljenja radnika. Budu li poslodavci i dalje inzistirali na tome, uvijek imamo mehanizama i načina da i u ovim uvjetima pokrenemo ljude- poručio je Sever.

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić u prigodi Praznika rada ističe:

Europa se zahvaljujući pandemiji mijenja – uvode se pravila za minimalnu plaću, jačaju se mjere za zapošljavanje, uvodi se cijeli korpus socijalnih prava, napušta se sumanuta politika štednje koja je dovela do iseljavanja u Hrvatskoj- naglasio je Ribić, uz napomenu da izlazak iz krize mora biti temeljen na promjeni porezne politike u smjeru veće društvene jednakosti i pravde te većeg dostojanstva radnika, kako bismo zaustavili iseljavanje.

Iz Vlade poručuju kako se ozbiljno razmišlja o ukidanju dobne granice ( 65 ) za odlazak u mirovinu.  Dakle, tko hoće moći će raditi i nakon 65-te godine života. No, hoće li ijedna vlada ukinuti besramnu potplaćenost radnika čija je cijena rada sve niža, nesigurnost na poslu sve veća,  čak petina radnika radi na određeno vrijeme ( mahom na tri mjeseca ), a sada bi poslodavci još htjeli da, pod krinkom pandemije, rade od kuće i kada nam covid više ne bude prijetnja?!

Svima vam želimo sretan Praznik rada!

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI