Neovisni novinarski portal
24.6.2021.
(NE)RED / POLITIKA / PRAVDOSUĐE
Kad je država poligon za prizemno vježbanje taština: Za Plenkovića i Milanovića “rat” nema alternativu…

Kad je država poligon za prizemno vježbanje taština:
Za Plenkovića i Milanovića “rat” nema alternativu…

Je li šef Hrvatskog sabora, Gordan Jandroković nešto krivo shvatio kad je odlučio javnost preko društvenih mreža počastiti svojom mlađahnom fotografijom u kupaćim gaćama, ili se malo zanio, pa uvjeren u svoju apolonsku građu i privlačnost, kao šlagvort za javno razgolićavanje iskoristio jednu doskočicu predsjednika Republike kako Njonjo nema mišića? E, pa ako baš hoćete, evo, gledajte, pa sami prosudite što imam, a što nemam, poručio je “goli Gordan”, podvaljujući fotografiju staru gotovo 30 godina. I s njom, nehotice postigao solidan učinak, jer je njegov bikini doista skrenuo pažnju javnosti s izbora predsjednika(ce) Vrhovnog suda koji kod premijera izaziva opsesivno-kompulzivni poremećaj…?

“Bikiniman”

“Bikiniman” nas post festum ovog nezrelog performancea uvjerava da je posrijedi autoironija kojom je htio, nakon besprozornog verbalnog divljaštva koje šteti društvu, relaksirati ( napete ) odnose. U čemu je tu autoironija? Zar se zbilja tako relaksiraju salve uvreda koje se razmjenjuju već mjesecima između Banskih Dvora i Pantovčaka, a među koje je nepozvan uletio i naš “bikiniman” kako bi pojačao vlastiti osjećaj važnosti? Pa ako je to recept, samo naprijed, gospodo, skidajte se do kraja! Svi. Ionako nas predugo obmanjujete. Pa da vidimo tko što ima i kako s tim atributima može biti od javne koristi…

Možda za početak da nam premijer Andrej Plenković objasni je li Zlata Đurđević nepodobna za čelnicu VS-a po “ideološko-političkim” ili stručnim kriterijima. I otkud je baš on, čije su stručne kvalifikacije daleko ispod onih profesorice Đurđević, kompetentan za evaluaciju njezinog programa, umjesto da to prepusti struci za čiji se primat u pravosuđu tako gorljivo zalaže?

Sama ideja da od pet kandidata koji su se prijavili na natječaj za šefa Vrhovnog suda, izvuče iz “maca” samo Zlatu Đurđević i javno secira njezin program čijom je razinom, navodno, zapanjen, ima samo jedan cilj- konačnu diskvalifikaciju i diskreditaciju kandidatkinje. Politički je već diskvalificirana tezom da je odbijajući se prijaviti na prvi javni poziv postupila nezakonito ( ako se nije kandidirala, kako je uopće u nečem mogla pogriješiti? ), a netko tko ne poštuje zakone ne može pretendirati na najvišu poziciju u sudbenoj vlasti. Kako se ta diskvalifikacija baš i nije “primila”, Plenković poseže i za onom važnijom i težom- stručnom. Pritom, perfidno optužuje prof. Đurđević da želi vratiti politički utjecaj na pravosuđe, navodnim zagovaranjem izbora sudaca u parlamentu.

Diskvalifikacija mišljenja

Zaludu Zlata Đurđević objašnjava kako je samo konstatirala da nije dobro da suci biraju sami sebe i odgovaraju sami sebi, da nema objektivnog mehanizma kontrole te da bi trebalo vidjeti i druge modele kakve imaju neke od zemalja u EU, pa i onaj po kojem ih potvrđuje parlament.

Za Plenkovića je to povratak politike u pravosuđe, no, bilo bi dobro da nam kaže kako je to ikad politika izašla iz pravosuđa.

Kako to u praksi izgleda i kako taj model, kada suci odlučuju sami o sebi, funkcionira, najupečatljivije govori zadarski sud koji je leglo nepotizma i klijentelizma, neka vrst privatnog obiteljskog biznisa koji se prenosi s koljena na koljeno. A kada je na to javno upozorio bivši predsjednik suda, računajući da će javno ukazivanje na problem pomoći da se situacija brže riješi, postigao je samo to da se Sud riješio njega! Dakle, ako će suci sami birati druge suce, onda će to na nekim sudovima, poput zadarskog, biti sinovi i kćeri već imenovanih sudaca, njihova braća i sestre, zetovi i nevjeste, rođaci i bliski prijatelji. Zar može gore?

Zlata Đurđević u svom programu kritizira postojeći sustav izbora sudaca od strane DSV-a i zaključuje da je demokratski legitimitet, uz iznimku predsjednika Vrhovnog suda, nestao. Ona navodi sustave izbora sudaca u drugim članicama EU, pri čemu ističe da je Hrvatska jedna od sedam država u kojoj se suci regrutiraju kroz poseban ispit za suce i koje predlaže i imenuje sudbeno ili neko drugo neovisno tijelo, dok u 21 državi EU sudska vlast predlaže suce, a imenuje ih izvršna vlast ( predsjednik, vlada, ministar pravosuđa ), a u dva pravna sustava to čini parlament. Profesorica Đurđević iznosi svoje mišljenje, po kojem izbor sudaca u parlamentu uz političku odgovornost može pomoći i otkrivanju svakog sukoba interesa i nepotizma, nasuprot zatvorenom i netransparentnom postupku izbora od DSV-a kao tijela bez političke, sudbene ili stegovne odgovornosti za izbor kandidata koji ispunjavaju zakonske, ali ne i kriterije izvrsnosti, a nerijetko su rodbinski ili interesno povezani.

Ali, što god Zlata Đurđević, ili ma koji drugi predsjednik ili član Vrhovnog suda mislio o optimalnom modelu izbora sudaca, zakone donosi Hrvatski sabor, pa nije jasno zašto bi samo mišljenje ovu kandidatkinju diskvalificiralo iz izbora.

Osveta

Vlada je toliko fokusirana na izbor predsjednika Vrhovnog suda, iako nije akter u postupku njegovog izbora, da se doista treba upitati zašto je Plenkoviću toliko važno iz kruga kandidata izbaciti Zlatu Đurđević. Sasvim sigurno razlog nije njezin program, kojega sada Vlada minuciozno analizira izdvajajući “relevantne dijelove programa Zlate Đurđević o izboru sudaca” kao točke nepremostivog prijepora. Prije svega, činjenica je da je već prilikom prvog javnog poziva, na koji se prof. Đurđević nije javila, premijer sasvim decidirano kazao da HDZ neće za nju glasati.  No way, ponavljao je žučljivo i prije programa Zlate Đurđević. Štoviše, predsjednik Sabora je prijedlog šefa države, kao ustavnog predlagača predsjednika Vrhovnog suda, odbacio, bez konzultacije i bilo kakve rasprave u Saboru, jer nije poštovao proceduru propisanu Zakonom o sudovima.

Kad se Zlata Đurđević javila na drugi natječaj, Plenković je odmah dao do znanja da ona ne može biti kandidatkinja za tu poziciju jer ne poštuje pravni poredak države i da se time što se nije javila na prvi poziv ( ?! ) sama diskvalificirala. Zašto je sada, kad se prijavila na javni natječaj, poštujući proceduru, već sama ta činjenica, uz sve ostale kriterije koje nesporno ispunjava, nije kvalificirala kao relevantnog aktera u toj utakmici?

Seciranje njezinog programa od Vlade, iako ona nije akter u postupku izbora, imalo je samo jednu funkciju- njezinu konaču diskvalifikaciju i kao stručne osobe. Pritom, Vlada ne analizira programe ostalih kandidata i kandidatkinja, njih a priori uzima u obzir, bitno je jedino izbaciti iz izbora Zlatu Đurđević. Osim što Vlada nema baš nikakve ovlasti u izboru predsjednika VS-a, takav snažni angažman na isključivanju jedne kandidatkinje za koju i pravni stručnjaci imaju gotovo nepodijeljeno pozitivno mišljenje, ponajviše diskreditira samog premijera koji nastupa pristrano, ostrašćeno i osobno, a zaklanja se iza mišljenja Vlade. Ovo je isključivo Plenkovićeva osveta Milanoviću, a kolateralna žrtva toga “rata do istrebljenja” je prof. Đurđević samo zato što je pristala biti kandidatkinja predsjednika Republike.

Ako želi biti normalan, naspram predsjednika države za kojeg kaže da nije normalan ( “to nije normalno ponašanje” ), tada se ne može i ne smije ponašati kao osvetnik. Nažalost, premijer mišićima dokazuje premoć nad jezičavim predsjednikom koji ne drži do političkog bontona ni razine javne komunikacije, što je neka vrst njegove kompenzacije deficita ovlasti i političke relevantnosti.

Ustav

Ali, to ne znači da premijer smije uzimati ovlasti koje po Ustavu nema, prejudicirati izbor u kojem Vlada ne participira i sustavno, javno, inateći se sa svojim političkim oponentnom, forsirati odluku o nečem o čemu ne odlučuje.  Zar time i sam ne dokazuje kakav je stvarni utjecaj politike na pravosuđe?

Kako Plenković može uporno ponavljati da Zlata Đurđević neće biti izabrana za predsjednicu VS-a, iako sam HDZ nema potrebnu većinu u parlamentu? Zar se nitko od koalicijskih partnera ne može predomisliti, odlučiti iskočiti iz prepariranog, uvjetovanog “mišljenja” ? Nije li to, uostalom, ponižavajuće za partnere u vladajućoj koaliciji čija se potpora podrazumijeva kao u kamenu uklesana? I pritom se njiho  glas ne čuje… Naravno, Plenković ima mehanizme kojima će disciplinirati svoje saveznike, ali bilo bi pristojnije da ih bar nije uzimao zdravo za gotovo, da se ograničio na zastupnike HDZ-a, izražavajući vjeru da će u tome dobiti i podršku koalicijskih partnera. No, nije to taj profil političara.

– Bit će kako ja kažem, pa makar po Ustavu o tome i ne odlučujem- to je srž Plenkovićevog odgovora na Milanovićev pokušaj da u nekoj od svojih minimalnih ovlasti bude relevantan.
Rat, dakle, ni za jednog od dva ključna čovjeka u državi, nema alternativu. Nije važno ako to vodi u ustavnu krizu, ali ni tko će pritom poginuti…

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI