Neovisni novinarski portal
25.9.2021.
narodno zdravlje / POLITIKA
Nataša Škaričić, Rada Borić i Ivana Kekin o zdravlju (foto TRIS/G. Šimac)

Mentalno zdravlje ‘zadnje na pameti’:
‘U Puli se na na prvi psihijatrijski pregled djeteta čeka – 367 dana’

Nataša Škaričić, Rada Borić i Ivana Kekin o zdravlju (foto TRIS/G. Šimac)

Mentalno zdravlje hrvatskih građana je hrvatskim vlastima zadnje na pameti. Bave se uglavnom samima sobom i prevencijom potencijalnih duševnih boli ministara i dužnosnika koji se nađu pod tzv. povećalom javnosti usred raznih afera. No među novijim političarkama i političarima, uglavnom onih koji su odnedavno ušli politiku jer nisu više mogli gledati prekriženih ruku što se dešava u državi, ima i onih koji redovito, jasno i upućeno govore i upozoravaju na eskalaciju mentalnih poremećaja i obiteljskog nasilja u doba pandemije koronavirusa.

Među takvima je i stranka Nova ljevica, čija čelnica Ivana Kekin već nekoliko puta istupa govoreći o važnosti suočavanja s problemima mentalnog zdravlja, a na Svjetski dan zdravlja je, zajedno sa kolegicama Radom Borić i Natašom Škaričič o tome ponovno progovorila pred javnošću na Markovom trgu u Zagrebu, nedaleko od sjedišta Vlade RH za koju tvrde kako u proteklih godinu dana nije donijela nikakvu dugoročnu strategiju suočavanja s tim problemom.

tris.com.hr-nlj5

Nataša Škaričić, Rada Borić i Ivana Kekin o zdravlju (foto TRIS/G. Šimac)

‘Čeka nas epidemija mentalnih poremećaja’

-Čeka nas epidemija mentalnih poremećaja koju treba prevenirati i sanirati. Posljedice još uvijek ne vidimo, ali Vlada nije poduzela ništa. Na nadolazeću pandemiju psihičkih poremećaja upozoravaju brojni svjetski i domaći stručnjaci iz područja mentalnog zdravlja, a također i brojne vrlo zabrinjavajuće studije koje pokazuju porast psihičkih teškoća od porasta stopa depresije i anksioznih poremećaja do pojave civilnog PTSP-a. Osobito su ugrožene pojedine skupine poput djece i mladih među kojima je zabeležen značajan broj suicidalnosti, samodestruktivnih ponašanja, depresije, anksioznostii potom pacijenata obolelih od COVID-a od kojih svaki peti razvije  psihički poremećaj, potom gerijatrijske populacije koja godinu dana živi uvjetima izolacije, potom populacija koja je usred ekonomskih posljedica pandemije izgubila pravo na rad i posljedično egzistencijalnu sigurnost, potom žrtve obiteljskog nasilja – stope kojeg su takođe r usljed pandemije eksplodirale,  potom zdravstveni radnici koji rade na COVID odjelima… I tako unedogled. Očito je da je potreba za skrbi u mentalnom zdravlju ogromna i da premašuje dosadašnje kapacitete našeg zdravstvenog sustava…  I prije aktualne ekspanzije zaštita mentalnog zdravlja u mreži javnog zdravstva često je bila disfunkcionalna i teško dostupna, osobito na području takozvane periferije… – ustvrdila je uz ostalo Ivana Kekin, inače psihijatrica po struci, zanimanju i dugogodišnjem radu.

mentalno-zdravlje-zadnje-na-pameti-u-puli-se-na-na-prvi-psihijatrijski-pregled-djeteta-ceka-367-dana

Ivana Kekin

Nova ljevica se na Svjetski dan zdravlja prisjeća kako je i što o zdravlju govorio Andrija Štampar koji je ustvrdio kako je  ono “stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti“. 

-Andrija Štampar je sredinom prošlog stoljeća razumio ono što vladajući ne razumiju ni dan danas. Kao što ne razumiju da je tragediju koja je završila smrću i 2-i-pol godišnjeg djeteta 4. travnja – prouzročila ova Vlada nebrigom za sustav socijalne skrbi. Tragedija se mogla spriječiti razumijevanjem što zdravlje jest i kako se o zdravlju građana država treba brinuti. Na sporost i neučinkovitost dosadašnjih reformi socijalne skrbi, niska izdvajanja proračunskih sredstava za sustav skrbi, nedostupnost socijalnih usluga (regionalna nejednakost u pružanju socijalnih usluga), te lošu međusektorsku suradnju upozoravala je Pučka pravobraniteljica Lora Vidović travnju 2019., povodom brutalnog slučaja nasilja nad djecom na Pagu, koji je izazvao brojne reakcije i kritike vezano uz djelovanje centara za socijalnu skrb. I što se promijenilo? – pita se potpredsjednica Nove ljevice i saborska zastupnica Rada Borić.

‘Radi se s dvostruko većim brojem korisnika nego što je dopušteno’

Kako kaže, umjesto cjelovite reforme sustava socijalne skrbi, sve dosadašnje reforme bile su parcijalne, donosile su strategije i provodile projekte – nakon svake promjene vlasti gubio se kontinuitet strateških dokumenata, usporavala se modernizacija sustava, česte izmjene i dopune propisa otežavale su rad stručnih radnika. Ističe i kako  pojedinim CZSS-ima stručni radnici rade s dvostruko većim brojem korisnika nego što je to propisano, a u usporedbi s EU standardima stanje je još gore, te je upitnojesu li u mogućnosti kvalitetno i pravodobno poduzeti radnje koje su u njihovu djelokrugu…

tris.com.hr-nlj10

Rada Borić

-Kada se sva kritika usmjerava na socijalne radnike, ne smijemo zaboraviti da od 2014. postoji Pravilnik o minimalnim uvjetima prostora, opreme i broja potrebnih stručnih i drugih radnika u centrima i podružnicama, prema kojemu nisu usklađeni opći akti centara pa sistematizacija radnih mjesta nije u skladu s Pravilnikom mjesta  – broj djelatnika je manji od broja sistematiziranih radnih mjesta. Umjesto da Ministarstvo žurno osigura sredstva kako bi se popunila sistematizirana mjesta, danas imamo nedostatak stručnih radnika, što utječe i na preopterećenost i pogoduje propustima u radu. Jedino sustav koji je dobro organiziran, s odgovarajućim kapacitetima i usmjeren prema korisniku može omogućiti adekvatnu zaštitu – zaključila je Rada Borić.

Nataša Škaričić, za koju hrvatska javnost dobro  zna usljed višedesetljetne novinarske karijere u kojoj je  često bespoštedno prozivala vladajuće i druge strukture za nepravilnosti u zdravstvenom sustavu, te otkrivala afere je u politiku također ušla zbog potrebe da se ‘stvari konačno počnu mijenjati’, pa je sada voditeljica Odbora za zdravstvo Nove ljevice .

Nataša Škaričić, koja o zdravstvu, posebno hrvatskom, piše i govori skoro tri desetljeća – ističe nesrazmjer između interesa za probleme zdravstva i spremnosti da se traže promjene.

mentalno-zdravlje-zadnje-na-pameti-u-puli-se-na-na-prvi-psihijatrijski-pregled-djeteta-ceka-367-dana

Nataša Škaričić

‘Zdravlje je uživanje svih ljudskih prava’

-U pandemijsko vrijeme definiciju zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije za hrvatske prilike treba preformulirati tako da glasi: Zdravlje nije samo stanje bez COVID-a, nego uživanje svih ljudskih prava, uključivši pravo na koherentne, znanstveno i moralno utemeljene i pravedno provedene epidemiološke mjere, pravo na suvislu i potpunu informaciju o svim elementima ove javnozdravstvene krize, uključivši informacije o cjepivima i njihovoj distribuciji, pravo na rad, pravo na državnu potporu i naknadu štete nastale epidemiološkim mjerama i nediskriminatorno pravo na sve oblike zdravstvene zaštite. Nedopustivo je da se usred ovakve krize dogodi da onkološkoj pacijentici jave da neće dobiti lijek zbog duga veledrogerijama. U kontekstu prava na sve oblike zdravstvene zaštite, prošlo je dovoljno vremena da nas zabrine što tragedija male Nikoll nijednom nije spomenuta u kontekstu mentalnog zdravlja. Traže se glave socijalnih radnika i roditelja čudovišta, ali se nigdje ne spominje da je obitelj nasilnika sasvim sigurno obitelj s neliječenim dugotrajnim mentalnim teškoćama. Po procjenama nekih socijalnih radnica, čak 80 posto korisnika nekog oblika socijalne zaštite ima neliječene mentalne teškoće, u rasponu od alkoholizma do shizofrenije.  Je li isključenje najosjetljivijih skupina iz zdravstvene      zaštite društveno prihvatljivi standard? Kakva je to socijalna skrb i socijalna država koja se svodi na izricanje mjera i izdavanje računa, bez kompetentnog pružanja pomoći u koje su uključene zdravstvene službe? – pita se Nataša Škaričić.

Kako ističe, slučaj Nikoll je nestvarno bolan i jeziv, ali nije neshvatljivo kako je do njega došlo.

‘Komora je paradržavno tijelo’

-Ne zna se broj šokantnih, tragičnih sudbina djevojčica i dječaka, koje prati medijska mantra  o “zakazivanju sustava” i ništa suvislije od toga.  Prava je vijest da to nije sustav i da nije zakazao. Svaki je dan takav. Na jedan slučaj koji dopre do medija, dolazi XY svakodnevnih manjih nepravdi koje ne vidimo, ali se dešavaju jer je država socijalne radnike pretvorila u neprijatelje svojih korisnika. U boljoj varijanti, ona ih je učinila strukturno neučinkovitim. Centar za socijalnu skrb Nova Gradiška tako ima jednog zaposlenog na oko 300 korisnika, jedna trećina poslova je birokratske naravi i nije u nadležnosti Centra, jedan do maksimalno dva psihologa pokriva područje s 50-60 tisuća stanovnika, jedan tim hitne pomoći je na raspolaganju u jednoj smjeni, u Općoj bolnici Nova Gradiška radi samo jedna klinička psihologinja i nema niti jednog dječjeg psihologa u sustavu javnog zdravstva – prvi je 60 km dalje u Slavonskom Brodu ili 40 km udaljenoj Požegi.  Što socijalni radnici poduzimaju u takvoj situaciji? Oni čekaju da se dogodi tragedija, pa da strukovna komora ovakve podatke iskoristi kao opravdanje za propuste. Osjećaju se metama javnog linča, što zaista nije u redu. Međutim, u redu je da cijelu profesiju podsjetimo da Hrvatska komora socijalnih radnika ima javne ovlasti i da to sa sobom povlači ogromnu moć i odgovornost. To nisu nemoćne radnice u Konzumu. Komora je paradržavno tijelo koje itekako može utjecati na politiku socijalnog rada u zemlji. Budu li socijalni radnici čekali da ih HDZ emancipira, možemo odmah plakati zbog budućih žrtava – kaže N. Škaričić. 

mentalno-zdravlje-zadnje-na-pameti-u-puli-se-na-na-prvi-psihijatrijski-pregled-djeteta-ceka-367-dana

Nataša Škaričić

Između takvih ekstrema događat će se fenomeni na koje smo imali toleranciju, a sad ćemo je izgubiti, smatra Škaričić.

U Puli se na pregled čeka – 367 dana!

-To se zove kriza mentalnog zdravlja i najavile su je sve svjetske zdravstvene institucije. U Hrvatskoj ništa ne ukazuje da je Vlada toga svjesna. Pravo stanje je nemoguće detektirati, jer zdravstvo nema ni minimalnu transparentnost, ali liste čekanja na mrežnim stranicama HZZO-a ukazuju na alarmantan zastoj u pružanju svih oblika zaštite mentalnog zdravlja.
Na primjer, za prvi psihoterapijski susret uobičajeno je čekanje od čak dva mjeseca (vidjeti primjer DZ Runjaninova). Jednako se u bolnici u Popovači ili npr. Poliklinici Suvag u Osijeku čeka na prvi psihoterapijski tretman djeteta. U KBC-u Zagreb i  Klinici za dječje bolesti Zagreb na prvi pregled u dječjoj i adolescentskoj psihijatriji čeka se puna 53 dana. U klinici Vrapče se na individualnu psihološku obradu čeka 41 dan, jednako kao i na individualnu psihoterapiju, savjetovanje psihologa, složenu psihološku obradu i prvi pregled psihologa. U KBC-u Zagreb se na prvi pregled psihologa čeka čak 39 dana. U Splitu se na prvi psihijatrijski pregled djeteta ili adolescenta čeka 24 dana, u Sisku 32, u Sl. Brodu 45, u Dubrovniku 46, u KBC-u Zagreb 94, u dječjoj bolnici u Klaićevoj čak 108 dana, a u Puli – 367 dana – šokantne podatke iznosi N. Škaričić.

Nadalje, u zagrebačkim domovima zdravlja se na prvi pregled psihijatra čeka čak 100 dana, a iako su se mnoge udruge i institucije za psihološku i psihijatrijsku pomoć angažirale i osigurale besplatne telefonske linije za vrijeme epidemije, one su za korisnike  otvorene od ponedjeljka do petka od 10 do 18 sati i nema podataka o njihovoj koristi u situaciji velike krize, ističe.

Hitne mjere

-Nema naznaka da je zdravstvo izvan Zagreba, na državnoj razini, podržalo digitalnu komunikaciju kao način pružanja psihijatrijske pomoći. Zadnji natječaj HZZO-a za proširenje mreže u području zaštite mentalnog zdravlja raspisan je 2018. godine. Anticipirajući epidemiju psiholoških kriza i društvenih sukoba uslijed stanja prolongiranog stresa, Nova ljevica traži neke hitne mjere koje se ne svode samo na zdravstveni sustav, već obuhvaćaju korekciju kompletnog lošeg političkog odnosa prema pandemiji – zaključuje Nataša Škaričić.

tris.com.hr-nlj6

(foto TRIS/G. Šimac)

U setu mjera Nove ljevice za poboljšanje mentalnog zdravlja i suzbijanje nasilja zatražila je hitnu raspravu o alokaciji proračunskih sredstava za pomoć obiteljima bez posla i prihoda. Čelnica NLJ Ivana Kekin traži i proširenje javne mreže zaštite mentalnog zdravlja te zapošljavanje nezaposlenih psihologa i socijalnih radnika u kriznim centrama i obrazovnim ustanovama, te poručuje da treba jačati telepsihijatriju kao važan alat u situaciji pandemije kako bi pomoć bila dosupna svima.

Inače, u Novoj ljevici se nisu zadržali isključivo na detektiranju očiglednih nevolja u zdravstvenom i socijalnom sustavu, nego imaju i konkretne prijedloge za koje se nadaju da će ih oni koji imaju mogućnost donošenja valjanih i korisnih odluka razmotriti i upotrijebiti – u te svrhe i mi u nastavku prenosimo njihove zamisli za pobošljšanje prilika u društvu, posebice u području mentalnog zdravlja građana.

  • Obraćajući se Ministarstvu zdravstva, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i svim tijelima lokalne vlasti u RH, tražimo hitno donošenje kako kratkoročnih tako i dugoročnih mjera za zaštitu mentalnog zdravlja i zaštitu od nasilja u obitelji i čitavom društvu.
  • Vlada Republike Hrvatske u rad Kriznog stožera mora odmah uključiti psihijatre, psihologe, sociologe, etičare, pravnike, komunikacijske stručnjake i ostale stručnjake u području humanističkih znanosti. Nelogične, nekoherentne, znanstveno neutemeljene epidemiološke mjere i izrazito nepravedna provedba tih mjera, potiču nepovjerenje, strah, dezorijentaciju i agresiju u cijelom društvu. Ljudi koji vode stožer nisu stručnjaci za cijeli spektar problema koji se javljaju u ovakvim prirodnim i društvenim katastrofama i već su napravili ogromnu štetu.
  • Vlada, Ministarstvo zdravstva i HZZO trebaju hitno riješiti problem nestašice lijekova, koji je nastao zbog neplaćanja veledrogerijama. Nedopustivo je da se općoj nesigurnosti i neizvjesnosti pridruži i nestašica lijekova za npr. onkološke pacijente.
  • Ministarstvo zdravstva treba izraditi centralni sistem naručivanja na cijepljenje po prioritetnim skupinama i time osloboditi obiteljske liječnike od odgovornosti za nepravednu distribuciju cjepiva i posljedične sukobe s pacijentima.
  • Egzistencijalna i financijska nesigurnost u izravnoj su korelaciji s mentalnim zdravljem. Stoga financijski resursi koji se usmjeravaju u službe koje trenutno nisu od vitalne društvene važnosti, trebaju biti usmjereni u financijsku pomoć obiteljima čiji su članovi zbog epidemije ili prije nje ostali bez posla i prihoda. Tražimo hitnu javnu raspravu o modelima alokacije proračunskih sredstava.
  • U Zavodima za zapošljavanje prosječno godišnje čeka preko 200 psihologa i oko 150 socijalnih radnika. Dio tih ljudi, nakon kratke obuke, može biti uključen u rad telefonskih psiholoških centara, koji korisnicima moraju biti na dispoziciji 24 sata. Predlažemo da ti centri budu povezani s posebno delegiranim osobama u lokalnim policijskim upravama.
  • HZZO bi odmah trebao raspisati natječaj za proširenje javne mreže zaštite mentalnog zdravlja, na način koji će nove pružatelje zdravstvene zaštite kratkoročno obavezati na intenzivan rad na svim posljedicama COVID epidemije na mentalno zdravlje djece, odraslih i starije populacije.
  • Tražimo jačanje i promociju telepsihijatrije i njezine uloge u pružanju psihološke i psihijatrijske pomoći za vrijeme pandemije.
  • Od početka krize, uočava se mobilizacija policijskog kadra u sankcioniranju prekršitelja epidemioloških mjera, što stvara dodatne tenzije svakodnevnim sukobima oko propisanih mjera (maske, razmak, itd.). Ministarstvo unutarnjih poslova treba izraditi plan i program akcija za deeskalaciju nasilja i pomoć žrtvama nasilja i kriza izazvanih a posebno kriza obiteljskih odnosa na koje utječe društvena izolacija, egzistencijalni i materijalni problemi, problemi s djecom i adolescentima, itd. – i u njih uključiti stručnjake psihologe ili psihijatre.
  • Ministarstvo zdravstva, HZJZ i HZZO trebaju iz vlastitih resursa izraditi i/ili naručiti monitoring mentalnog zdravlja po dobnim skupinama, istraživanje o dostupnosti javne mreže zaštite mentalnog zdravlja i učinkovitosti programa koji su dodani u epidemiji. Liste čekanja i rezultate ispitivanja trebaju biti javno dostupni.
  • Tražimo od Vlade RH donošenje plana i programa zaštite mentalnog zdravlja i suzbijanja nasilja u obitelji i društvu. Posljedice prolongiranog stresa, izolacije, nezaposlenosti, siromaštva i osjećaja beznađa, potrajat će dugo nakon što se epidemija stavi pod kontrolu. Zato je u mjere javnih politika važno također integrirati sve moguće oblike financijske pomoći poduzetništvu, sustavu zapošljavanja i pomoći socijalno najugroženijima. Ni najrazvijenija mreža zaštite mentalnog zdravlja – koju u Hrvatskoj ne očekujemo – neće učiniti mnogo u situaciji općeg siromaštva, nezaposlenosti i socijalne isključenosti.
Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI