Nasilje nad djecom najstrašniji je oblik nasilja uopće, a ono koje se dogodilo dvoipogodišnjoj djevojčici iz Nove Gradiške za čiji se život liječnici u Klaićevoj i dalje bore, teško je i pojmiti. Dijete koje čini svoje prve korake u ovom surovom svijetu, uči svoje prve riječi kojima će komunicirati najprije s roditeljima, a kasnije i s okolinom, majka je dovela u bolnicu s nagnječenjem mozga i drugim ozljedama po tijelu koje sugeriraju da se radi o potpunoj zapuštenosti. Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Josip Aladrović u petak je…
...u novogradiški centar za socijalnu skrb poslao izvanredni nadzor, danas je ravnatelj centra Branko Medunić i formalno smijenjen, a za v.d. imenovana Maja Jugović. I kao roditelj i kao ministar izrazio je žaljenje i djevojčici poželio brz oporavak. Naglasio je kako je ministartsvo još u četvrtak ostalo troje djece odmah izuzelo iz nasilničke obitelji. Ministarstvo je kreulo i s izmjenama zakona o socijalnoj skrbi, a namjera je da se obiteljski centri odvoje od centara za socijalnu skrb.
Smjena ravnatelja Medunića
Ravnateljica uprave za obitelj, Marija Barilić, uz bok ministru, izjavila je da je problematična obitelj bila u tretmanu i da je djevojčica, u svojoj ranoj dobi, svojeodbno izdvojena u udomiteljsku obitelj upravo zbog rizika.
-Postoje propusti u procjeni sigurnosti, dijete nije trebalo biti vraćno roditeljima- kazala je ravnateljica Barilić. Naposljetku, djevojčica je nakon dvije godine kod udomitelja razvila snažne emocionalne veze prema svojim skrbnicima. Zašto je vraćena u svoju biološku obitelj , po svemu rizičnu, s evidentiranim prijavama nasilja i ovisnosti, tko je učinio grešku u procjeni? Socijalni radnik i psiholog? Ravnatelj Centra za socijalnu skrb? Je li sustav time što je smijenio ravnatelja Medunića svoje odradio?
Ako pitate miniustra Aladrovića, upravo je tako!
-Mi smo sa svoje strane odradili sve kako bismo spriječili buduće ovakve događaje- kazao je samouvjereno i najavio da će se u utorak ili srijedu moći utvrditi eventualni propusti konkretnih socijalnih radnika koji će, obećao je, biti i sankcionirani.
U međuvremenu su pred ŽDO u Slavonskom brodu ispitani roditelji, koji su dijelom krivnju priznali, majka je prvooptužena, a oba roditelja terete se za povredu prava djeteta, grubo zanemarivanje i zlostavljanje nanošenjem teških tjelesnih ozljeda. Bit će im, vjeruje se, određen istražni zatvor.
Kakvi su to roditelji, kakvi su to ljudi, koja je to vrsta živih bića koja se tako odnosi prema onima koji su najnemoćniji i roditeljske ljubavi najpotrebniji? Što je radio Centar za socijalnu skrb, kakav je to nadzor nad obitelji, navodno, kontinuirano obavljan, ako nitko od onih koji su najpozvaniji, nije prepoznao životnu opasnost za dvoipogodišnju djevojčicu u tom nehumanom, nasilnom okruženju? Kakvo smo mi društvo ako onima koji žele pomoći, koji pokušavaju posvojiti nezbrinutu djecu i odgajati je kao svoju, u ljubavi i pažnji, činimo sve da od tog nauma odustanu?
Majka prvooptužena
Dvoipogodišnja djevojčica je dovezena u Klaićevu bolnicu u Zagrebu, u srijedu, s teškim ozljedama glave i u životnoj opasnosti. U moždanoj komi. Kako je priopćila brodsko-posavska policijska uprava nakon obavljene kriminalističke istrage, utvrđeno je da je dijete bilo grubo zanemarivano i zlostavljano od roditelja ( otac u dobi od 27, a majka od 24 godine ), da je bilo “tjelesno kažnjavano, uslijed čega je zadobilo više ozljeda po glavi i tijelu”. Djevojčica je operirana, priključena je na respirator , ali i dalje je životno ugrožena.
U međuvremenu se u javnom prostoru moglo čuti kojekakvih nagađanja, besramnih alibi izjava, pokušaja da se odgovornost prebaci sa sustava, ali i s roditelja, čak na ovo nemoćno, grubo zlostavljano dijete, pa se spekuliralo kako je ono bilo sklono samokažnjavanju ( sa samo dvije i pol godine?! ). To, nažalost, govori i o društvu kao takvom, i naravno o svima u lancu odgovornosti, a napose o službi socijalne skrbi.
Ravnatelj centra za socijalnu skrb u Novoj Gradiški, Branko Medunić, je smijenjen, roditelji su privedeni i ispitani u ŽDO-u, ali to ne može biti sve što će zajednica ( država ) učiniti da se ovakvo zlo prevenira, a svi koji su mu svojim neradom i nebrigom pridonijeli- sankcioniraju. Iako, po riječima ministra Aladrovića sustav je učinio sve da se ovakav tragični događaj ne ponovi. Što će biti s ministrom kad se ponovi?
Smijenjeni ravnatelj Medunić pravdao se u medijima kako ništa nije upućivalo da bi se ovako nešto moglo dogoditi, govorio je kako otac nije prijavljivan zbog nasilja prema supruzi i djeci, nego prema majci ( ?! ), uvjeravao javnost post festum zločina da bi kolegica iz socijalne službe zasigurno reagirala da je postojala i najmanja sumnja na nasilje, prepoznala bi ga, psiholog je po struci, ali, tvrdio je, indicija nije bilo nikakvih. Pri nadzoru socijalnog radnika pogleda se obitelj, obavi razgovor, a da bi se djeca temeljitije provjerila trebalo bi ih skinuti, a to se pak čini tek kad postoji neka konkretna sumnja na nasilje, opravdavao je i sebe i Centar ražalovani Medunić, demantirajući informacije kako je djevojčica za čiji se život liječnici još bore bila izuzeta iz obitelji i predana udomiteljskoj obitelji. Istina je, veli bivši ravnatelj Centra za socijalnu skrb, da su roditelji sami tražili od Centra da uzme dijete, a kad su riješili stambeni problem i druge uvjete, uzeli su djevojčicu ponovo pod svoj krov. Za smijenjenog ravnatelja je to u redu, tu se nema razloga za sumnju…
Zašto je djevojčica vraćena u rizičnu obitelj?
Ali, zar to nije Meduniću, odnosno njegovim djelatnicima u nadzoru obitelji, bio signal da nešto doista ne valja s tom obitelji? Zar nasilje oca prema vlastitoj majci, a ispostavlja se i prema supruzi, nije dovoljno uvjerljiv indikator da se radi o nasilniku koji je itekako opasan i za vlastitu djecu? Konačno, ovih se dana spominjalo i da je majka nesretne djevojčice, netom nakon poroda, tražila smještaj u sigurnu kuću ali joj ga sustav nije osigurao …
Imamo državu koja nije ni socijalna ni humana, jer hipertrofiranim birokratskim preprekama svjesno dokida pravo nezbrinute i ugrožene djece na zdravo okruženje, zdrav odgoj, brigu i pažnju posvojitelja, pravo na bolju budućnost i za one koji su imali nesreću da ih roditelji ne žele ili su im teret kojega se i nasiljem pokušavaju riješiti.
Žalosno je da se i sustav prema toj djeci ponaša nehumano, poput neodgovornih i bešćutnih roditelja, pa djeca smještena u domske ustanove, čim napune 18, moraju iz ustanove van. Gdje, kome, kako, pitaju li se odgovorni u sustavu o tome? U kakav ih svijet šalju, koliko su ih za to pripremili, i koliko su spremni preuzeti odgovornost za njihovo posrnuće , za njihove stranputice, odavanje prostituciji, alkoholu, drogi, skitnji?
Rat posvojitelja s birokracijom i sustavom
I sve se to događa pored toliko potencijalnih posvojitelja koji čeznu za djecom koju sami ne mogu biološki imati, ali su spremni, puna srca, tuđu zbrinuti i odgajati kao svoju. Umjesto da sustav poduzme sve da im taj put do posvajanja djeteta olakša, sasvim suprotno tomu, sustav čini sve da im život na tom putu zagorča i da ih natjera da od posvajanja odustanu.
Bitka s neumoljivom birokracijom iza koje stoje ljudi bez empatije i razumijevanja dubine i težine problema, traje tako dugo da djeca u međuvremenu odrastu i više im zapravo posvojenje i nije potrebno. Djetinjstvo, pubertet, odrastanje, sve su to prošli sami, istraumatizirani za cijeli život, seljakajući se od ustanove do ustanove, svima na teret, a onima koji ih jedini žele, besramno uskraćeni. Djeca se posvajaju u ranoj dobi, a ne kao tinejdžeri na pragu punoljetstva. Ali, zar sustav za to mari kad žudnju posvojitelja za djecom pretače u papire koji se množe do besvijesti, i pretvara ih u nesavladivu prepreku onima koji su mogli pružiti topao dom pun ljubavi napuštenim i zaboravljenim malcima?
Pravobraniteljica za djecu, Helenca Pirnat Dragičević komentirala je za N1 ovaj potresni slučaj koji je šokirao svakog normalnog čovjeka i ukazala ponajprije na odgovornost neefikasnog sustava, upozoravajući također da je kriva cijela zajednica koja mora biti “zaštitna mreža za djecu od nasilja”. A zajednica za njih nije marila…
-Ovakvi slučajevi i brojne pritužbe koje dobivam u ured, a koji se odnose na sustav socijalne skrbi, ukazuju na njegovu neefikasnost, na njegovu sporost (sustava)- kazala je pravobraniteljica na N1. – Uočavamo kroz neposredne kontakte, obilaske i predmete, da u sustavu socijalne skrbi, čiji posao je izuzetno zahtjevan i složen, nedostaje stručnih radnika. Isto tako, ti stručni radnici možda nemaju dovoljnu stručnu podršku, nije im osigurana dovoljna supervizija i kontinuirana edukacija- smatra Helenca Pirnat Dragičević, ocjenjujući da je dodatno zapošljavanje stručnih radnika imperativ.
Pravobraniteljica upozorila na nezaštićenost djece, vlast se nije s tim složila (?! )
-Treba imati jako puno znanja, biti educiran, ali isto tako imati iskustvo, znati procijeniti situaciju, rizik, okolnosti u kojima se neko dijete nalazi i donijeti tu odluku- naglasila je, dodajući kako je, uz sustav socijalne skrbi, jednako važno i djelovanje svih sustava s kojima djeca dolaze u doticaj. Jer, nije riječ samo o socijalnim radnicima, priliku da primijete da se s djetetom nešto događa imaju i odgajatelji u vrtiću, nastavnici u školi, stručni suradnici, liječnici, svi bi oni mogli, kada bi svoj posao radili temeljito i predano, prepoznati znakove zanemarivanja i zlostavljanja djeteta, odnosno nasilja nad njim i o tome pravodobno alarmirati socijalnu službu. Tada se ne bi moglo dogoditi da dijete završi u bolnici u moždanoj komi, a da na tijelu ima i tragove nasilja, ozljeda od svraba kao posljedice nebrige i zapuštenosti djeteta.
Na nasilje u obitelji mnogi zatvaraju oči, ignoriraju ga jer ono se najčešće događa iza zatvorenih vrata pa će reći kako se ne žele miješati u tuđi život, makar je riječ o životu onih najnemoćnijih, koji, kao što je slučaj ove malene novogradiške djevojčice ne znaju ni reći što im se dogodilo, ni kako, ni kada, ni gdje…
Helenca Pirnat Dragičević kaže i kako je u svom zadnjem izvješću upozorila da djeca u Hrvatskoj nisu dovoljno zaštićena, ali se HDZ-ova vladajuća grupacija s takvom ocjenom nije složila. Pa čemu služi pravobraniteljica za djecu ako oni koji su tek političari, a ne stručnjaci, dezaviuraju njezina stručna stajališta zbog svojih političkih interesa i taština?
Prema podacima koje je navela pravobraniteljica Pirnat Dragičević, njezin je ured lani zaprimio 76 prijava za nasilje u obitelji, a 64 za zanemarivanje djeteta u obitelji, što govori kako je tijekom pandemije situacija i dodatno po djecu pogoršana. Potvrđuju to i podaci MUP-a koji govore da je kaznenih djela na štetu djece za čak 44 posto više u 2020. negoli godinu dana prije.
Marta Divjak: Četiri godine vaše neaktivnosti, odredit će toj djeci cijeli život!
A prema podacima Marte Divjak, posvojene kćeri bivše ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak, trenutno je bez odgovarajuće roditeljske skrbi 4200 djece. U udomiteljskim obiteljima ih je smješteno 2200, a ostali su u SOS dječjim selima i domovina za nezbrinutu djecu.
Marta, koja je posvojena prije 20 godina, danas pokušava biti glas te djece, pa je nedavno ministru Aladroviću uputila mail-poruku kojom ga poziva na razgovor i poručuje:
– Djeci bez obitelji Vaša neaktivnost od četiri godine će odrediti cijeli život. Propusti su tu nedopustivi jer su štete nemjerljive. Sigurna sam da Vam je stalo do 4200 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi te da ćete to i dokazati- napisala je Marta, ali ministar još nije našao vremena da joj odgovori…
Što će biti s tom djecom? Misli li o tome establishment i što kani poduzeti? Odbiti kao neutemeljen i idući izvještaj pravobraniteljice za djecu, jer ih prokazuje kao neodgovorne i za nezbrinutu djecu nezainteresirane ljude? A zar nije baš tako?
