Neovisni novinarski portal
26.7.2021.
put / SVIJET / zanimljivi projekti
Davor Rostuhar, putopisac i fotograf u HRT-ovoj emisiji Nu2: Ljubav je putovanje, proces, a ne događaj…

Davor Rostuhar, putopisac i fotograf u HRT-ovoj emisiji Nu2:
Ljubav je putovanje, proces, a ne događaj…

Ljubav na svim paralelama i meridijanima, u najrazličitijim kulturama i  najrazličitije strukturiranim zajednicama, i Davor Rostuhar, putopisac i fotograf kod Aleksandra Stankovića u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2. Bolje i univerzalnije teme teško da može biti. Rostuhar je godinu dana putovao svijetom sa svojom suprugom dokumentirajući ljubav u svim njezinim izazovnim izdanjima. Obišli su 30 država, obavili 120 intervjua s parovima koje vezuje ljubav, ma kako je shvaćali, i naposljetku sve to objavili u dokumentarnom filmu i knjizi. Za promjenu, sat vremena s Nu2 u najboljem mogućem tonu- ljubavnom…

I što je to ljubav? Putovanje, kaže Rostuhar, bez puno premišljanja. A ideja za projekt je, ispričat će, nastala tijekom priprema za ekspediciju na Južni pol, kada je upoznao svoju današnju suprugu Anđelu i zaprosio je neposredno prije dolaska na ekspediciju. Odlučili su da svoj medeni mjesec produže u svrhu istraživanja. Medeni mjesec se pretvorio u godinu, i sasvim prikladno, na tom putovanju su, istražujući ljubav , odlučili napraviti, kako reče Rostuhar, “portret čovječanstva kroz prizmu ljubavi”,  jednog osjećaja, jednog feneomena koji nam je zajednički i s kojim se možemo poistovjetiti, shvatiti različite kulture i shodno tome različite manifestacije ljubavi.

Cijeli projekt, uključujući i njegove finalne proizvode, film i knjigu na kojima je radilo i 30 ljudi, stajao je oko 2 milijuna kuna. Većinu stvari napravili su sami, pohvalio se Rostuhar, od logistike, organizacije putovanja, odabira destinacija, utvrđivanja itinerara, pronalaska smještaja, pa do otkrivanja zanimljivih parova spremnih ispričati im svoju ljubavnu priču.
U svakoj su državi proveli po dva tri tjedna, izučavali specifičnosti te države, njezinu kulturu, običaje, tražili sugovornike.

Saudijsku Arabiju smatra jednom od najzanimljivijih zemalja koju su posjetili, a unatoč iskustvu u arapskim zemljama, primijetio je kako ova bogata država ima i dodatnu konzervativnost i zatvorenost. Ali, ljudi su, kao što je karakteristično za Arape, vrlo ljubazni i gostoprimljivi, tako da problema nisu imali.

Saudijska Arabija je jedna od tih par država na ovom putu gdje ljudi baš ne putuju često. Turističke vize uopće nisu bile dostupne do 2020. Mi smo bili jedna od prvih eksperimentalnih turističkih skupina koja je ušla tamo- ispričao je putopisac.

Namjera im je bila da u filmu i knjizi dokumentiraju poligamiju koja je kod Arapa zakonita, muškarac tamo može imati četiri žene, iako neki imaju tek dvije, a neki su ih uvjeravali da je šest žena optimalan broj, ali i poliandriju. Međutim, nisu uspjeli naći nikoga tko bi im o tome pričao pred kamerama, pa su intervjuirali monogamni par Fahada i Tamarud.

Zanimljivo je da Tamarud, iako mlada, obrazovana i otvorena žena, prekriva cijelo lice nikabom, što kod ljudi izvani izaziva reakciju tipa kako je to strogo patrijarhalno društvo u kojem za žene nema slobode. No, istina je, tvrdi Rostuhar, da iako je Saudijska Arabija jedno od najpatrijarhalnijih društava u svijetu, ovaj par i nije najbolji primjer za to, jer slika u ovom slučaju nema veze sa stvarnošću. Fahad prepušta Tamarud da čini kako voli, nikab je njezin izbor, njezina stvar je hoće li lice pokriti ili otkriti. Zauzvrat, Tamarud kaže da upravo zato što on poštuje njezin izbor da lice pokriva, to i čini, jer ljubav je za nju prije svega poštovanje, ispričao je.

U svijetu je i danas, naveo je Rostuhar, 50 posto ugovorenih brakova. Poput mnogih ljudi u Aziji i na Bliskom Istoku, partnere ne biraju sami, za njih to čine roditelji, uz simboličnu mogućnost da nekog od kandidata i odbiju.

– U Saudijskoj Arabiji je zanimljivo da oni od roditelja nisu ništa učili o emocijama, o ljubavi, nisu nikad čuli tu riječ u djetinjstvu. Njihovi roditelji nisu nikad pokazivali privrženost, znakove pažnje, ne bi se pred drugima zagrlili ili poljubili, tako da je njima to sve bilo vrlo strano. Sada, kada se Saudijska Arabija počela otvarati prema svijetu, oni se susreću s globalnim vrijednostima, ali još uvijek je veliki dio ljudi tradicionalan- ističe.

U našem svijetu su modernost i tradicija toliko izmiješani, da se i u najtradicionalnijim državama i kulturama mogu naći najmoderniji ljudi, a u najmodernijim gradovima, recimo u New Yorku, možete naići na iznimno tradicionalne ljude, poput ortodoksnih Židova hasida koji i danas ugovaraju brakove.
Brakove ugovaraju, naveo je, preko bračnih posrednika “matchmakera”, koji imaju neke kriterije zajednice po kojima se par povezuje, a njima daju pola sata razgovora na raspolaganje i upoznavanje, i potom žena prihvaća ili odbija partnera. Vrlo je čest slučaj da se brak ne sklapa iz ljubavi, jer ona nije trajna, nego iz potrebe, oni jedni druge trebaju i zato se, objasnio je Rostuhar, međusobno prihvaćaju takvi kakvi jesu, pri čemu osjećaju nisu bitni, a niti se propituju.

Njihovo istraživanje je pokazalo da svuda u svijetu, neovisno o kulturnim i društvenim razlikama, neovisno jesu li na istoku ili na zapadu, jesu li tradicionalni ili moderni, svugdje je moguće naići na parove među kojima i nakon dugih godina zajedničkog života postoje iskrice, znakovi afekcije i privrženosti, kao što je i slučaj s parom iz regije, Goranom Gajićem i Mirom Furlan, s kojima su takođe napravili intervju. Primili su ih u svom američkom domu na posebno topao način. Njihov brak spada u kategoriju tzv. zabranjenih brakova, gdje postoji snažan pritisak i neprihvaćanje društvene zajednice. No, upravo takvi primjeri, takvi ljudi koji imaju snage izaći iz tog obruča jakog društvenog magnetizma, posebno su dragocjeni jer oni mijenjaju društvo i ruše njegova ograničenja.

S druge strane, ima i ljudi među kojima ćete lako zapaziti hladnoću koja među njima vlada.
Ovo je istraživanje tragalo i za odgovorom na pitanje o univerzalnosti ljubavi, je li nam ona genetski urođena, predodređena, ili je to nešto što učimo kroz kulturu svojih roditelja, usvajajući je kao svoju. Većina naroda, naglasio je, nema riječ ljubav u svom vokabularu, ali to, naravno, ne znači da oni ne poznaju osjećaj ljubavi.

-Za mene je ljubav putovanje, proces, a ne događaj- zaključno će Rostuhar. Ljubav je puna uspona i padova, sreće i bola, ona je most prema drugome. A postoji li vječna ljubav?
-Za mene i ne- razočarat će Stankovića zanimljivi, rječiti putopisac čija je privilegija da mu je putovanje i ljubav i posao.

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI