Neovisni novinarski portal
28.7.2021.
hadeze / HRVATSKA / POLITIKA
Tko demontira državu? Njezini korifeji!

Tko demontira državu? Njezini korifeji!

Viktor Šimunić je samo još jedan slučaj pojedinca koji se nadobudno upustio u borbu sa ( kvarnim ) sustavom. U takvom srazu, kako već znademo, pojedinac nema nikakve šanse. Zato nimalo ne čudi da je nakon javne audio-prezentacije razgovora nezavisnog vijećnika Oroslavlja s HDZ-ovim saborskim zastupnikom Žarkom Tušekom i gradonačelnikom Oroslavlja , sustav krenuo džonom na Šimunića. S ciljem da ga trajno eliminira iz političkog života, da ga politički, ljudski i profesionalno diskreditira i najjednostvnije rečeno- uništi. Za opomenu drugima i poduku njemu, kako mu nikad više takvo što ne bi palo na pamet. Tko dakle, demontira državu?

Mediji? Vanjski i unutarnji neprijatelji? Ma, ne! Demontiraju je HDZ-ovi prvaci,  u recentnim slučajevima Žinić i Tušek, nažalost, uz iracionalnu potporu dežurnog egzibicionista na dužnosti predsjednika Republike, Zorana Milanovića…

Hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković (Foto: tris/H. Pavić)

Što buš štel, sve se da srediti…

Za sustav, duboko ogrezao u korupciji, nije važan sadržaj razgovora koji apsolutno kompromitira zastupnika Tušeka, bitno je da je razgovor sniman tajno, bez privole sugovornika. I tako je Šimunić, od heroja koji je prokazao tumorozne političke grabežljivce, postao žrtva kojoj se prijeti kaznenim progonom. Nije prvi kojeg je u koruptivno-lopovskoj Hrvatskoj snašla takva sudbina. Sjetimo se Ankice Lepej koja je otkrila tajni račun Tuđmanovih i potom doslovce zbrisana s lica zemlje bez prava na rad i društveni život. Ili Vesne Balenović koju je zviždanje o kriminalu u INA-i također skupo stajalo, ili Mijata Stanića koji je dugo i uporno ukazivao na inkriminacije u HAC-u, a kad nije uspio, sustavu se prilagodio…

Ergo, ne treba očekivati da će i Viktor Šimunić bolje proći od svojih prethodnika. No, njegov je slučaj na najdrastičniji način pokazao svu bijedu hrvatskih državnih institucija koje podriva sam establishment. I to je realnost Hrvatske, razlog njezina zaostajanja, njezine neprivlačnosti za mlade, obrazovane ljude koji odavde, iz ovog legaliziranog nereda i antidemokratskog ambijenta, bježe glavom bez obzira.

Predsjednik Vlade, braneći svoju poziciju lidera HDZ-a, stranke koja se percipira kao generator korupcije, kriminala i najprizemnijeg lopovluka, suočen s autentičnim zapisom razgovora njegovog kolege Žarka Tušeka i nezavinsog vijećnika Viktora Šimunića, umjesto osude HDZ-ovog ambicioznog pulena, izražava čuđenje kako mu se moglo dogoditi da se uopće sastane s nezavisnim Šimunićem. Kako je, sa svojim iskustvom, mogao upasti u tu klopku?, čudi se Plenković. Ne smeta mu što Tušek u zamjenu za potporu HDZ-u nakon lokalnih izbora, nudi vijećniku mjesto pročelnika gospodarstva, ravnatelja Parka prirode Medvednica, “što buš štel, sve se da srediti”, ali ga smeta što se dao “navući” u ovu smišljenu “zamku”.

Plenković: Ma, ne, nema odgovornosti…

Da nije bilo drugog dijela audio-zapisa u kojem Tušek omalovažava neke Plenkovićeve ministre, a pojedine, poput Ivana Malenice, ministra uprave, izravno ocjenjuje nedoraslima poziciji, šef HDZ-a i njegovi klimoglavi kojima je okružen, cijeli bi slučaj pokušali gurnuti pod tepih, Tušeku bi očitali bukvicu, eventualno ga privremeno držali na ledu, a Šimunićeva misija bila bi potpuno minorizirana, on sam bezočno diskreditiran i od sustava zgažen.

Ali, Tušek je pretjerao, doveo je u pitanje kvalitetu kadrovskih rješenja svoga stranačkog šefa, i izazvao njegov, i bijes nekih visoko pozicioniranih ljudi u stranci koji mu ne mogu tako lako oprostiti uvrede i dikvalifikacijske opaske ( Tušek bi prebrisao pola ministara, toliko su inkompetentni po njegovu mišljenju ) . Pa će i Tušek, vjerojatno, u prijevremenu političku mirovinu. No, zar to može biti sve što će mu se dogoditi nakon eklatantnog pokušaja podmićivanja vijećnika?

Ako pitate predsjednika Vlade, ključnu europsku legitimaciju HDZ-a, u Tušekovom “trgovanju utjecajem” ne samo da nema kaznenog djela nego nema ni uporišta za eventualno utvrđivanje odgovornosti. Plenković u tome ne vidi baš ništa više od grube političke greške počinjene iz puke naivnosti zastupnika Tušeka! Jasno, braneći HDZ-ovog zastupnika od koruptivnih inkriminacija, premijer brani sebe i karakter stranke koju zastupa, karakter vlasti koju obnaša, i pritom mu je, evidentno, osobni interes apsolutno ispred interesa države i hrvatskih građana.

Uostalom, istim “argumentima” je još jučer branio Ivu Žinića koji gomilao državni stambeni prostor kao svoj životni, za koji nije plaćao čak ni naknadu, iako je imao i vlastite nekretnine. Ni tada Plenković nije vidio temelja za odgovornost  kolege Žinića,  šefa HDZ-a Sisačko-moslavačke županije, a medijsko ukazivanje na možebitno kriminalnu postratnu obnovu na Baniji, u kojoj je glavni nadzorni inženjer bio Žinić, a koju je raskrinkao potres, jer se dobar broj obnovljenih kuća urušio, premijer je proglasio je demontiranjem države. 

Milanović: Dosta hajke!

Ali, pravu bijedu ove primitivne, neuređene države, manifestira predsjednik Republike, Zoran Milanović, koji umjesto da djeluje kao korektiv vlasti po prirodi svoje komforne pozicije i svojih političkih načela u koje se donedavno kleo, sada staje u red onih koji se upinju relativizirati Tušekovo besprizorno trgovanje funkcijama s pozicije onog koji prepotentno drži da ima moć. Nije li tako relativizirao i problem obnove na Baniji nakon rata, žureći se kazati kako tu nema nikakvog ratnog profiterstva, nema kaznene odgovornosti, nema se koga za to optužiti…?!

-Ne vidim kaznenu odgovornost- lakonski je komentirao i slučaj Tušek šef države.

– To nije trgovina utjecajem. I dobro je da to javnost vidi, kakvim se metodama služe političke stranke i kakve intencije imaju. Da se formira kljasta lista koja će odmoći nekome…Izjednačiti to s kaznenim djelom? Branit ću pravo političara da budu budale. To nije trgovina utjecajem, to je anticipirana trgovina utjecajem, pro futuro. To se više događa na regionalnoj, nego na državnoj razini- ocijenio je površno, relativizirajuće i krajnje neozbiljno Milanović.

Predsjednik države ukinuo bi i javne natječaje jer “javne firme su prostor politike” i neka ljudima ne mažu oči javnim natječajima.

-Meni to ljudski nije u redu, to je jadno i bijedno, no imali smo slučaj da je gradonačelnik Vukovara odležao godinu dana zbog smiješnog hofiranja vijećnici iz suprotne stranke- rekao je, aludirajući na Željka Sabu , kao da govori o atavističkom “verbalnom deliktu”,  a ne o prononsiranim koruptivnim djelima podmićivanja aktera u političkim procesima.

Vjerojatno ipak svjestan kako te njegove riječi impliciraju nekakav komplot s Vladom, brzo je dometnuo da to nije obrana Plenkovića ili Tušeka, nije skretanje vode na mlin konkurencije, jer to je jadno, ponovio je, ali “prestanimo razgovarati o tome da se zbog toga ide u zatvor, možda u Rusiji”, minimizira Milanović jedan zloćudni model političkog pregovaranja kojeg je HDZ patentirao, i sasvim benevolentno spram toga modela, poručuje: Dosta je hajke!

Kao da privatno komentira Tušekove “nemoralne ponude” s prijateljima u Kovačevićevom klubu gdje se mobiteli ostavljaju na ulazu, pa nema opasnosti da vas danas-sutra netko prokaže zbog infantilnih, nedržavničkih opservacija koje dezintegriraju ključne institucije sustava, a korupciju razumijevaju kao običajno pravo.

Upravo je neshvatljivo da se dvije ključne osobe u državi, predsjendik vlade i predsjendik države, nadmeću u dezavuiranju zakona i institucija koje su zadužene za njihovu obranu i zaštitu, odnosno sankcioniranje onih koji ih besramno ugrožavaju i negiraju.

Partijska država

I dok za premijera i predsjednika Republike u Tušekovom primitivnom demonstriranju moći, kada disponira javnim funkcijama kao svojim privatnim vlasništvom, u tome nema kaznenog djela ni odgvoornosti, pravni stručnjaci misle dijametralno suprotno. Tušekovo razmetanje javnim funkcijama na koje može postaviti ovog ili onog, ukoliko se dogovore o “razmjeni dobara”, može se tretirati kao kazneno djelo podmićivanja, ali i slučaj Sabo i slučaj Tušek jednako su i prevara, izigravanje volje birača, kršenje temeljnih demokratskih normi koje posljedično urušavaju povjerenje građana u sustav. I nesporno je da, napose u slučaju Tušek ( Sabo je odslužio svoje ), ima elemenata kaznene i političke odgovornosti, ali i netransparentnosti financiranja kampanje drugoj političkoj opciji, jer Tušek nezavisnom Šimuniću obećava podmiriti trošak za 25 tisuća izbornih plakata.

Dakle, tko demontira državu, mediji ili državni dužnosnici? Demontiraju je njezini korifeji! Zar iz ovog , ali i niza ranijih slučajeva, nije jasno tko je za to odgovoran. Oni koji sustavno podrivaju sustav, njime manipuliraju za svoje stranačke i osobne interese, dezintegriraju institucije i povjerenje građana u njih, to su redom nosioci državnih funkcija. I to onih najviših. Ovu državu rasturili su oni koji su njome upravljali, a to je bio prevalentno HDZ,  koji je svojim pretorijancima i poslušnicima omogućavao nezakonito bogaćenje, pljačku državne imovine, najprizemniji kriminal, jer su lojalnošću zadužili svoju interesnu zajednicu i učinili je neprobojnim “bedemom ljubavi” koji će dugoročno održavati HDZ na vlasti.

Možemo mi lamentirati nad sudbinom ove Hrvatske i njezinih građana koliko hoćemo, ali doista je notorno, koliko i tragično, da je ova država u temeljima krivo postavljena i njoj treba temeljito resteriranje. Ili, kako to veli odvjetnik Anto Nobilo, treba sve “potaracati” i onda graditi nov u državu ispočetka. Jer, ovo što sada imamo je “duboka država premrežena HDZ-ovim kadrovima”, smatra Nobilo, konstatirajući da se nekadašnji SKH rascijepio na svoje lijevo i desno krilo, na SDP i HDZ, na svoej socijalističko i svoje nacionalističko jato. A mentalitet je ostao isti…

Zato mladi ljudi masovno odlaze, a Hrvatska, bez svojih najkreativnijih kadrovskih  potencijala sustavno zaostaje, čak i za onim državama koje su nekoć bile daleko iza Hrvatske. Svaka vlada brine samo o svojoj održivosti na vlasti, njoj nije imperativ ni razvoj države ni jačanje njezine ekonomije, a takav učmali, neinventivni ambijent, dodatno opterećen ideološkim podjelama i netolerancijom, nije nimalo poticajan za reforme, bez kojih suštinskih promjena u Hrvatskoj neće biti.

Ovo je rigidna, zastarjela partijska država u kojoj državne institucije kontinuirano urušavaju državni moćnici, pokazujući nam da je njihova sloboda mjera naše neslobode. Zato, nakon ovog slučaja život Viktora Šimunića može biti samo gori, a Hrvatska neće biti bolja. Za bolju Hrvatsku treba puno više šimunića, a puno manje nezainteresiranih, egoističnih uhljeba…

 

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI