Hrvatski chefovi od utorka, 29. prosinca, otkako je snažan potres zatresao Hrvatsku i dramatično razorio Petrinju, Sisak, Glinu i okolna sela na Baniji, neumorno kuhaju u centru apokaliptične Petrinje za sve stradale u potresu i sve one koji im u nesreći pomažu. Prvi kuhari, predvođeni predsjednikom nacionalne udruge ugostitelja Marinom Medakom, i jednim od najboljih hrvatskih chefova Matom Jankovićem, u Petrinju su stigli samo nekoliko sati nakon razornog potresa i još isti dan su kuhali i stradalnicima dijelili tople obroke. Ponudili su svoje namirnice, svoj rad, svoje srce, podijelili preko 60 tisuća obroka, da bi tek nakon tjedan dana od države napokon dobili iz robnih zaliha potrebne namirnice. Premijer Plenković bi rekao kako je to samo njihov dojam da se država danima nije sjetila…
…da prehrana ugroženog stanovništva ne može počivati isključivo na privatnim inicijativama ugostiteljima koji su odlučili volontirati kuhajući za postradale. Ali, ne dovijeka. I njih čekaju obaveze.
Istina je da su došli dobrovoljno, ne čekajući nikakav mobilizacijski poziv, i donijeli sa sobom manju zalihu namirnica, pa su već prvog dana podijelili 800 toplih obroka. Ali, njihova je namjera bila ostati u Petrinji samo dok država ne ustroji kuhinju za nesretni, stradali narod.
Jedan od najboljih hrvatskih chefova Mate Janković, koji je zajedno Medakom i još nekolicinom kolega, prvi otišao u Petrinju, kuhao je i šutio, ništa mu nije bilo teško, ni na što se nije žalio, svih se ovih dana nije oglašavao niti uključivao u polemike oko učinkovitosti državnih institucija u pružanju pomoći na Baniji. Sve do jučer kada je na svom facebook profilu ipak napisao:
– Nevjerojatno je da ljudi iz privatnog sektora drže 80 posto prehrane za nastradala područja. Ugostitelji svojim kombijima razvažaju hranu, svojim radom doprinosimo. Što bi se desilo da je ljeto i sezona, a mi svi radimo? Gdje su institucije koje trebaju organizirati prehranu? Da, pomažemo i nastavit ćemo pomagati, ali ovo će trajati mjesecima. Tko zna koliko. Tko će od nas preuzeti taj posao, i gdje je ta ekipa kojoj smo mi trebali biti samo backup?
Stožer za otklanjanje posljedica potresa s Tomom Medvedom na čelu preuzeo je komandu u Petrinji, pa je red da preuzme i – kuhinju. Najvažnije je da ljudi ne ostanu gladni, da nitko nije zakinut, zaboravljen, no, to je ipak prije svega briga države. Kako je izjavio čelnik Udruge ugostitelja Marin Medak, Stožer će taj dio posla prenijeti na Inu u Sisku gdje će se pripremati šest tisuća toplih obroka, a kuhari ostaju još nekoliko dana i vraćaju se svojim redovnim obavezama. Nisu oni jedini koji su priskočili stradalima na Baniji, bar 200-300 hrvatskih kuhara uključilo se u akciju kuhanja za stradale i volontere koji im danonoćno pomažu.
No, njihova nesebična, predana pomoć otvorila je pitanje Crvenog križa i svih onih tona donirane hrane što je stigla sa svih strana u njihove sabirne punktove. Ugostitelji-volonteri dobili su tek dio namirnica od Crvenog križa, a dio su donirali njihovi partneri. Ako oni i nisu tražili od države da im dostavi hranu iz robnih rezervi, država je to sama morala učiniti. Ali, nije, sve dok strpljenje ugostitelja nije došlo kraju…
Naposljetku je dogovoreno da će iz robnih zaliha u Petrinju stići 14 tona mesa, voće, povrće, posude za kuhanje, sav potrošni materijal. Zar to nije moglo / moralo i ranije ? Ima tu puno gladnih usta koja treba nahraniti, a samo volontera je dvije tisuće…
Medak je za Index.hr jasno poručio: “Mi smo tu, odradit ćemo i prijelaznu fazu. Idemo dalje, nahranit ćemo još ljudi, još tjedan dana ostajemo kuhati, neki će ostati i dulje, no država to treba preuzeti. Ideja da hranimo cijelu županiju će prestati za tjedan dana. Želimo prebaciti dirigentsku palicu na državu, da ona preuzme inicijativu i nadamo se da će nastaviti, kao što i mi radimo, osiguravati ljudima tople obroke’.
A kako će biti kad država preuzme kuhinju, odmah je javnosti dao do znanja izvjesni Mladen Vinković iz Ravnateljstva civilne zaštite, koji je očito umislio kako mu državna služba daje neku posebnu važnost i moć, pa je odmah značajno poručio da kad oni iz civilne zaštite preuzmu kuhanje više neće jesti oni koji ne zaslužuju ( ?! ). A tko će to odrediti tko zaslužuje, a tko ne zaslužuje obrok u tim nesretnim, potresnim okolnostima razorene Petrinje, Siska, Gline, Majskih Poljana, Strašnika...? Možda taj genijalac koji se usudio isprsiti pred kamerama s takvom porukom? Ili netko sličan njemu? Netko od onih koji su doniranu hranu bacali, koji su na sebe navukli odore Crvenog križa ili Civilne zaštite i misle da su vlast, pa na Baniji koja se do danas nije prestala tresti, zavode neki svoj red?!
Ali, sve je to samo dojam, naravno, stvarnost je puno bolja, a pomoć državnih institucija na potresom pogođenom području apolutno pravodobna, organizirana i funkcionalna…