Šibenski gradonačelnik Željko Burić ima neke sličnosti sa svojim zagrebačkim kolegom Milanom Bandićem. Sve više ujedinjuje oporbu u otporu prema njegovim mega-projektima. Pokazala je to i sjednica šibenskog GV-a, gdje je nezavisni vijećnik Ivo Glavaš optužio gradonačelnika da se projekt Poljana, koji je trebao biti kruna njegove osmogodišnje vladavine, pretvorio u neviđeni debakl, uspjeh stoljeća u promašaj stoljeća, kako je ustvrdio Glavaš, zahtijevajući, zajedno s još nekoliko vijećnika ( Iris Ukić Kotarac, Rikard Marenzi, Branko Kronja ) tematsku sjednicu o Poljani, europskom projektu troetažne podzemne garaže s oko 250 parkirnih mjesta, vrijednom oko 60 milijuna kuna.
-Bila je dovoljna samo jedna malo jača kiša da upropasti vaše dugogodišnje prodavanje magle građanima o Poljani, ali i drugim vašim projektima. Umjesto podzemne garaže, dobili smo bazen. Projekt Poljane tako je sve vaše neistine izvukao na površinu. Pretvorili ste samog sebe u nekakvog mesiju koji je došao spasiti grad. No, nažalost, ispostavilo se da je sve to bila samo jedna velika laž i obmana, i ništa više- ustrajao je Glavaš u bespoštednoj kritici gradonačelnika i njegovih skupih projekata.Jer, što Šibenčani realno imaju od toga, inzistirao je ljutiti vijećnik.
Preplaćena Poljana i fikcionalne Batižele
Uvjeravate nas stalno kako ste puno napravili za grad, ali gospodarstvo stagnira, nezaposlenost i iseljavanje raste, životni standard pada, a vi ponavljate samo svoje floskule. Sve vaše slatke riječi na Poljani su doslovce pale u vodu. Radi se o preplaćenom projektu, o garaži u koju građani mogu samo prateći prognozu. Umjesto da se ispričate građanima, da sankcionirate one koji su odgovorni za nastale probleme, da ih pokušate sanirati, a garažu dovesti u funkcionalno stanje, vi minorizirate problem i pravite se da je sve u redu, istresao je u dahu vijećnik sve svoje argumente za sazivanje tematske sjednice o skupom projektu koji “pušta vodu”.
– Umjesto da odmah nakon “bazena” pod Poljanom sazovete tematsku sjednicu Gradskog vijeća, okrećete na novi spin i organizirate tematsku sjednicu na sasvim drugu temu – Batižele. Samo da skrene pozornost s Poljane. Ali ni Batižele nisu pravi projekt, nego opet neko mazanje očiju, jer se radi o prostoru u kojem se neće ništa započeti sljedećih deset godina. Zato, umjesto da prodajete fantazije o „Batiželama“, okrenite se rješavanju stvarnih, gorućih problema, sanirajte podzemnu garažu- sugerirao je Glavaš, tražeći da se vijećnicima stavi na uvid kompletna dokumentacija o investiciji na Poljani i utvrdi tko je odgovoran za propuste, te pokrene postupak za naknadu štete.
“Jezikova juha” i razina…
Jasno, dobio je vijećnik odmah “jezikovu juhu” od rječitog gradonačelnika koji ga je bez pardona, ali i bez poštovanja prema izabranom vijećniku, nazvao lažljivcem i destruktivcem koji šeta gradom sam kao pas i skuplja neprovjerene informacije kojima obmanjuje javnost.
Pridodao je tome gradonačelnik i s visoka:”Vi meni ne možete ništa jer vi i ja nismo ista razina.”
Nije to ni blizu razine pristojnog, civiliziranog i na kritiku spremnog gradonačelnika. Javni novac je u pitanju, i pravo je gradskog vijećnika, štoviše i obaveza, da propitkuje svaku kunu koja je u grad utrošena i njezinu opravdanost. Tko ima vlast, nema samo slast, taj mora biti spreman i na javnu kritiku, ali bez diskvalificiranja kritičara prizemnim vrijeđanjem. Jer, to je ispod razine gradonačelnika kakav Željko Burić želi biti.
A kakav jest? Poput Bandića, sklon mega investicijama “spomeničkog” tipa. Šibenik je doista pod njegovom upravom postao grad kojemu susjedi zavide. Jer, ovdje se niže investicija za investicijom, prolaze europski projekti kao na tekućoj traci…Samo u podzemnu garažu i Aglomeraciju ( sustav odvodnje u gradu ) investirano je preko pola milijarde kuna, najvećim dijelom kompenziranih iz europskih fondova.
Šibenik je obnovio i svoje fortifikacije, napokon dobio plažu ( Banj) u gradu, i još jednu na rubu grada ( Rezalište ). Otvoren je studij ekologije i energetike, nova studentska menza, radi se sveučilišni kampus na Palacinu, obnavlja tvrđava sv. Ivana, a spretan kakav jest u promociji svojih postignuća, Burić je čak u svoje zasluge pripisao i novu investiciju slovenskog Impol –TLM-a u Ljevaonicu na Ražinama, tešku 600 milijuna kuna. Šibenik je dobio i moderan Centar tehnologija Trokut, Centar za poduzetništvo, itd., itd.
Poljana par dana uoči svečanog otvaranja parkirališta (foto TRIS/G. Šimac)
Trag u beskraju…
Dakle, realno, poput Milana Bandića i šibenski gradonačelnik Željko Burić voli delati, pa njegov radni dan ne traje osam sati nego bar dvostruko toliko. Liječnik, oftalmolog po struci, i dalje drži korak i sa svojom izvornom profesijom, izvan radnog vremena u gradskoj upravi. Rođeni je Šibenčanin, voli svoj grad i na svaki način želi ostaviti traga u njegovoj povijesti. Nitko za njega ne može reći da je neradnik, da nije ništa u 7 godina napravio, pa vjerojatno ni Ivo Glavaš ne bi to tvrdio izvan uloge vijećnika. Ali, pitanje je koliko je to što je u svoja dva mandata Burić radio bilo na najveću korist građana.
Poljana s tri etaže teško da će i usred turističke sezone biti stalno popunjena, a izvan sezone uglavnom će zjapiti prazna. Pogotovo što su radovi na izgradnji garaže, još u kombinaciji s dugim i nevjerojatno usporenim radovima na sustavu odvodnje ( Aglomeracija ) doslovce ubili grad, pa u njegovoj staroj jezgri danas gotovo da i nema nikakve trgovačke ponude. Šibenčani su dobili veliko gradsko parkiralište u srcu grada, ali nemaju zašto i po što u centar dolaziti. Dućani su mahom zatvoreni, poduzetnici i obrtnici te dugotrajne radove nisu uspjeli preživjeti, mnogi su ostali bez posla, zatvorili obrte. A onda je još došla i pandemija. Sređeni, urbanizirani grad, nalik slatkoj bombonjeri, umire. Tijekom jutra, dok ponešto, uglavnom javnih službi još radi, starim gradom makar tko prođe. U poslijepodnevnim i večernjim satima, okićeni grad pustih kamenih ulica doima se kao grad duhova, neka filmska kulisa.
Je li garaža s tri etaže ono što je Šibenčanima bilo sada najpotrebnije? Bi li gradonačelnik napravio mudriju i djelotvorniju stvar da je investirao u standard svojih sugrađana, bolji i funkcionalniji javni prijevoz, kvalitetniju zdravstvenu zaštitu, socijalne usluge, obnovu škola čiji krovovi prokišnjavaju, nove vrtiće za predškolce, kulturu, rasterećenje poduzetnika i obrtnika od nameta kako bi ojačali i bili sposobni za otvaranje novih radnih mjesta…?
Iseljavanje
Jer, u zadnjih deset godina Šibenik je izgubio bar deset tisuća stanovnika. Možda postaje sve ljepši, ali i sve manji. Mladim, ambicioznim ljudima nedostatan, skučen, prazan i nezanimljiv. Nalik stacionaru…
Projekt Batižele, koji bi se trebao razvijati na prostoru od oko 270 tisuća kvadrata atraktivnog zemljišta uz more, gdje je nekad bila velika šibenska Tvornica elektroda i ferolegura koja je othranila generacije i generacije Šibenčana da bi nasilno bila ugašena ranih 90-ih kako bi na tom prostoru nikao Šibenik za 21. stoljeće, možda je i veća opsesija šibenskog gradonačelnika negoli je to bila Poljana. Svojedobno je kazao da, kad krenu radovi na području bivšeg TEF-a, može mirno u penziju. Ali, realno, taj se iznimni, golemi prostor pored mora, kojeg je u prvom mjesecu ministarskog mandata odmah prepoznao bivši ministar Goran Marić pa se sjurio ekspresno u Šibenik da bi dogovorio osnivanje zajedničke državno-gradske tvrtke Batižele, pretvorio u divlje odlagalište krupnog građevinskog i inog otpada, i to je sve što se na njemu događa. Godinama.
Jesu li Batižele fikcija gradonačelnika ili će u neko dogledno vrijeme biti i realnost? Tko to zna…
Šibenik je pionirski odlučio i sve svoje stanovnike staviti pod 24-satni nadzor! S 14 milijuna kuna bit će financirano postavljanje 230 nadzornih kamera na 74 gradske lokacije kako bi se danonoćno nadziralo tko što radi u ovom gradu. I za tu neugodnu “bigbrotherizaciju” se grad zadužio. Da bi građanima oduzeo pravo na privatnost. Radi gradskih vandala koji demoliraju dječja igrališta, opasnih prometnih egzibicionista koji prolaze kroz “crveno”, sitnih lopova itd. Zar to može opravdati gubitak elementarne privatnosti Šibenčana?
Grad gubi ljude i dinamiku, slobodu kretanja. Izgubio je i model transparentnog, demokratskog odlučivanja u predstavničkim tijelima. Sjednice Gradskog vijeća zbog epidemioloških prilika su isključivo online. Zatire se život. Gase sadržaji. A sve je više građevina, spomenika voluntarizma i mega-ambicija. Poduzetnički inkubatori, centri tehnologija, trokuti i “četverokuti” niču na sve strane, a većina Šibenčana i ne zna koja im je funkcija. Istodobno, u šibenskoj Kalelargi poduzetnici izdišu. Gube nadu, kupce, budućnost. Njima troetažna garaža ispod Poljane ne treba. Stigla je prekasno. Nisu uspjeli dočekati gradonačelnikove vizije.
I eto, to je istina. Šibenski gradonačelnik, baš kao i zagrebački, puno dela. Ali građane ne pita što su im prioriteti, što bi njihovom gradu trebalo da bude grad po mjeri čovjeka, kao što neki misle da jest. Ili da je bio…
