Kao što kaže hrvatski znanstvenik na “privremenom radu” u Njemačkoj, Ivan Đikić, Hrvatska je suočena s drugim valom pandemije, neusporedivo snažnijim i opasnijim od prvog koji nas je pogodio ovo proljeće. U zadnja 24 sata zabilježeno je čak 508 novozaraženih SARS –CoV-2, 384 osobe su u bolnicama, a sedam osoba je preminulo. Broj aktivnih slučajeva iznosi 2.818. Zagreb drži rekord s čak 201 novooboljelim, a u samom vrhu pandemijske ljestvice za promjenu nije Splitsko-dalmatinska županija koja danas ima 27 novih, covidom zaraženih osoba, nego Krapinsko-zagorska županija s čak 81 novooboljelim. Na ovaj drugi, plimni val zaraze, kao da Nacionalni stožer civilne zaštite nema adekvatnih odgovora. Ili, njihova riječ naprosto više nema težine…
Porast broja novozaraženih više ne izaziva takav strah i nesigurnost kod građana kao u prvom, proljetnom susretu s koronavirusom, što rezultira i većom opuštenošću, sudjelovanjem u velikim vjerskim i privatnim okupljanjima i slavljima, koja su najčešća žarišta virusa. Nema više discipliniranosti, čak je i korištenje maski u zatvorenim prostorima za mnoge neprihvatljivo, i kako misle, nepotrebno.
Visoka stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj
Vlada nije sklona lockdownu jer ako ne funkcionira ekonomija, ne može funkcionirati ni država. Čak i restrikcije koje su sada na snazi ozbiljno ugrožavaju domaće gospodarstvo, osobito sektor ugostiteljstva, turizma, prometa, cijeli sektor industrije zabave i drugih uslužnih djelatnosti.
Koronakriza vodi besumnje u ubrzano osiromašenje hrvatskog društva jer je hrvatska ekonomija ranjivija i slabija od drugih u EU. Već u ovih nekoliko pandemijskih mjeseci na tisuće je radnika ostalo bez posla, a bilo bi ih i više da nije bilo vladinih naknada za plaće radnika, i ukoliko država ( Vlada ) žurno ne intervenira sustavnim, djelotvornim mjerama za prevladavanje krize, naći ćemo se u krugu država izravno pogođenih velikim siromaštvom.
Oni koji su krizu dočekali bez posla, sada će do njega još teže doći, stariji će biti diskriminirani i nepoželjniji još više nego dosad, a na rubu ponora, kako rekosmo, našli su se gotovo svi koji rade u uslužnim djelatnostima.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku i Eurostata, Hrvatska spada među članice EU s velikim rizikom od siromaštva, koji je 2018. iznosio 19,3 posto ( godinama se kreće između 19 i 21 posto ), dok je prosjek u EU 17 posto. S druge strane, u Sloveniji je stopa rizika od siromaštva svega 13,3 posto, u Mađarskoj je i niža, 12,8 posto, u Češkoj tek 10 posto, a niskom stopom rizika mogu se, dakako, pohvaliti i skandinavske zemlje.
Ipak, nismo baš najgori, jer jedna Italija je 2018. imala stopu rizika od siromaštva iznad 20 posto, Rumunjska čak 23,5 posto, a Bugarska 22 posto…
Potraje li pandemija Covida-19 duže, i poslodavci budu prisiljeni otpuštati radnike i drastično im smanjivati plaće, svaki četvrti građanin Hrvatske u dogledno bi vrijeme mogao biti u riziku od siromaštva. Prema podacima Svjetske banke do 2021. pandemija koronavirusa i posljedična ekonomska kriza u siromaštvo bi mogle baciti i do 150 milijuna ljudi.
Bandić obećao: Nema kažnjavanja građana!
Sve su oči zato uprte u nacionalne vlade, jer država je ona od koje se očekuje da svojim politikama i javnim novcem amortizira koliko-toliko negativne učinke krize, posebno na najugroženije stanovništvo, kroz različite vidove socijalne pomoći i naknada. Ali, osim materijalne i socijalne pomoći, od države se očekuje i primjena adekvatnih epidemioloških mjera koje će pandemiju uspješno držati pod kontrolom do pronalaska cjepiva. Kako kaže Đikić, vlada Andreja Plenkovića mora se snažnije angažirati i borbi s virusom, jer ako se zakasni dva tjedna s mjerama, smrtnost može biti puno veća od ove sadašnje.
Ne treba se bojati samo brojeva, nego treba pratiti trend i procjenjivati kapacitete, odnosno preopterećenost hrvatskog zdravstvenog sustava. U Francuskoj– kaže Đikić- ima više od 20 tisuća zaraženih i nitko ne govori da je to ogromno opterećenje za zdravstveni sustav. Ali, koja je to kritična točka zaraženih do koje naš sustav može izdržati, to ne znamo…Stoga se najavljuje pooštravanje epidemioloških mjera svugdje, pa i kod nas, ukoliko situacija eskalira, a neodgovorno ponašanje se nastavi.
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić jasno je poručio da kažnjavanje građana zbog nepridržavanja mjera ne dolazi u obzir, ali se uzda u odgovornost i discipliniranost građana.
A što to znači, objasnila je i ravnateljica NZJZ-a Splitsko-dalmatinske županije Željka Karin kada je upozorila kako zadnjih mjesec i po dana imamo 6 do 10 – 11 posto pozitivnih iz ukupnog broja testiranih na SARS-CoV-2.
Alternativna okupljanja
Zatvaranje klubova, ograničen rad ugostiteljskih objekata mladi kompenziraju alternativnim oblicima zabave i okupljanja. Najpopularnija “alternativa” su masovna okupljanja oko HNK u Zagrebu, unatoč zaoštravanju mjera za sprječavanje širenja zaraze. Kad nisu imali gdje, jer su se klubovi zatvorili, a kafići dobili naputak da u ponoć moraju zatvoriti, HNK je postao idealno mjesto za partijanje na otvorenom i nakon zatvaranja lokala.
No, to je po epidemiološkim kriterijima masovno okupljanje i kao takvo potencijalno žarište Covida – 19. Policija je intervenirala ne jednom, više zbog “narušavanja javnog reda i mira” ( uriniranja na javnim površinama ) negoli zbog nepoštivanja propisanih mjera Capak-Beroševog stožera. Ali, ako smo stare i nemoćne zatvorili u domove i izolirali od vanjskog svijeta, zabranjujući čak i da ih najuža obitelj posjeti, dehumanizacija i izolacija mladih teško će proći.
Stječe se dojam da je Nacionalni stožer Civilne zaštite tim neprimjetniji što su brojke novozaraženih ekstremnije. Funkcija Nacionalnog stožera nije samo u prebrojavanju novooboljelih i popisivanju mrtvih od Covida, u nametanju građanima epidemioloških mjera kojih se ni sami ne drže. Ako je Stožer političko, vladino tijelo, kako je više puta naglasio premijer Plenković, dužnost mu je i osigurati funkcioniranje života građana, u svim njegovim komponentama, i u uvjetima pandemije. A to je ono u čemu se Stožer ( Vlada ) najlošije snalazi…
