Čestitamo Vam svima 5. rujan – Međunarodni dan ptica strvinara. Kako kažu stručnjaci, bjeloglavi supovi su veličanstvene ptice strvinari čiji opstanak ovisi o čovjeku. Ukratko, supovi bi mogli preživjeti, ako ih mi, odnosno ljudska vrsta, ne pobijemo, a što svojim neodgovornim i nehajnim ponašanjem vrlo uspješno činimo već desetljećima. A kako bi se među ljudima podigla svijest o važnosti zaštite ptica strvinara danas se na prigodnoj a adresi u Zoološkom vrtu grada Zagreba obilježava Međunarodni dan ptica strvinara, uz prateći edukativni program.
Bjeloglavi sup iz profila (foto ZG ZOO)
Tako se danas djeca, za koju još ima vremena za učenje, u ZG ZOO-u moći uključiti u igru Strvinari svijeta kroz koju će upoznati vrste strvinara, njihovu rasprostranjenost, način života i razloge ugroženosti.
-U kreativnoj će radionici izrađivati ogrlice od različitih materijala namijenjenih za reciklažu. Ideja za to pronađena je u pernatim ogrlicama na vratovima strvinara. Zainteresirani posjetitelji moći će pogledati i film Na krilima bure: priča o bjeloglavom supu Kvarneru – kažu u ZOO-u.
Supica Mojca ima 43 godine
Inače, na svijetu danas žive svega 23 vrste strvinara i naseljavaju sve kontinente osim Australije i Antarktike. U Hrvatskoj žive bjeloglavi supovi koji se gnijezde još jedino na kvarnerskim otocima Cresu, Krku, Plavniku i Prviću. Na Cresu je smješteno i Oporavilište za bjeloglave supove Beli s kojim Zoološki vrt grada Zagreba surađuje u brizi za supove kojima je potrebno liječenje te oporavak pred povratak u prirodu.
Bjeloglavi sup en face (foto ZG ZOO)
-U Zoološkom vrtu mogu se vidjeti tri supa. Riječ je o supovima koji su spašeni i oporavljeni, ali koji se nisu mogli vratiti u prirodu jer samostalno ne bi mogli preživjeti. S petogodišnjim mužjakom koji nema ime, adresu dijele dvije ženke – Željka, stara 26 godina, i Mojca, stara 43 godine, koja je u Zagreb stigla iz Ljubljane 1985. godine te koja sada spada među najstarije stanovnice Vrta – vele u ZOO-u.
Trovali vukove, potrovali supove
Međunarodni dan ptica strvinara obilježava se svake godine prve subote u rujnu kako bi se javnost upoznala s važnošću njihove zaštite. Naime, riječ je o pticama izuzetno važnima za ekološku ravnotežu, no nekim vrstama prijeti izumiranje. Tako je, primjerice, izumrla cijela kolonija supova koja je obitavala u Paklenici. Stradali su uglavnom radi nas, tj. čovjeka, a koji je htio istrijebiti vukove ostavljajući im otrovane životinje kao mamac.
No usput su tako pobili supove.
Bjeloglav sup u letu – foto: Udruga BIOM
Bjeloglavi supovi u Hrvatskoj su strogo zaštićene životinje, a njihov opstanak najviše ovisi o čovjeku.
Kako smo već rekli: preživjet će – ako ih ne pobijemo.
-Od 1996. do 2013. centar za spašavanje supova “Beli” spašavao je 157 bjeloglavih supova koji su imali simptome trovanja. Od tog broja aktivisti nisu uspjeli spasiti 31 supa, oni su uginuli, dok je još 12 njih preživjelo, ali uz takve neurološke simptome da više nisu mogli preživjeti sami u prirodi. Istodobno je mrtvih pronađeno 59 ptica, pri čemu se ističe najgori slučaj trovanja, onaj s Raba iz prosinca 2004., kada je odjednom stradalo čak 18 ptica. Šest godina sudilo se jedinom optuženom, prvostupanjski je čak i osuđen na jednu godinu zatvora i kaznu od 660.000 kuna, da bi ga u drugostupanjskom i žalbenom postupku oslobodili. – pisao je Express 24 sata.
Supovi jedu slobodne mrtve ovce
U nastavku evo malo više informacija o tim pticama sa stranica Oporavilišta za bjeloglave supove Beli:
Početkom 20. stoljeća bjeloglavi supovi bili su rašireni gotovo na cijelom području Hrvatske – od Učke, Primorja, kvarnerskih otoka i Velebita do kanjona nekih dalmatinskih rijeka, otoka Brača, Biokova i dijela Dubrovačkog primorja. Danas se bjeloglavi supovi u Hrvatskoj još jedino gnijezde na kvarnerskim otocima Cresu, Krku, Prviću i Plavniku pa se njihova populacija nerijetko naziva i kvarnerskom. Kvarnerska populacija danas broji oko sto parova. Supovi se na kvarnerskim otocima najčešće hrane strvinama ovaca koje slobodno pasu otočnim kamenjarskim pašnjacima.
Dva supa u prirodnom okruženju foto: Udruga BIOM
Iako bjeloglavi supovi žive i u drugim državama svijeta, u Europi primjerice u Španjolskoj, Francuskoj Italiji, Srbiji, Grčkoj, Bugarskoj, kvarnerska populacija jedinstvena je u svijetu jer se ptice ovdje gnijezde na liticama neposredno iznad mora, a u drugim zemljama pretežno u planinskim područjima.
Jedno jaje
Mladi supovi, nakon prvih letova, kratko se zadržavaju na Kvarneru. Odlaze na „lutanja“ po Europi, čak i Africi, a oko svoje četvrte ili pete godine, kad postanu spolno zreli, ponovno se vraćaju na kvarnerske litice kako bi našli stalnog partnera i savili gnijezdo. Supovi svoje gnijezdo promjera od 60 cm do 1 metra svijaju na kamenim policama. Grade ga oba roditelja, a ženka u razdoblju od prosinca do siječnja snese samo jedno jaje promjera oko 10 centimetara o kojem se zajednički brinu. Supovi su, kao i neke druge vrste ptica, doživotno vezani uz svojeg bračnog partnera.
Sup i supić – foto: Udruga BIOM
Promatrati let bjeloglavih supova na Kvarneru poseban je doživljaj. Supovi najčešće lete u skupinama, gotovo ne mašući krilima i satima pretražujući teren u potrazi za hranom, što je vrlo atraktivno ne samo za promatrače ptica, već i za sve posjetitelje otoka. S lakoćom prelaze velike udaljenosti, a njihova pojava u zraku ili na nekoj od otočnih litica ne ostavlja nikoga ravnodušnim.
Danas su supovi suočeni s mnogim prijetnjama, od nedostatka hrane (smanjenje ekstenzivnog ovčarstva i stočarstva na otocima) do stradavanja tijekom života (elektrokucija, kolizije s vjetroelektranama, konzumacija zatrovanih meka), stoga je za opstanak populacije važno očuvati svaku jedinku.
foto: Udruga BIOM
Naime, trovanjem vukova, čagljeva, lisica i ostalih predatora putem zatrovanih meka, ugroženi su i supovi. Posljednji veliki slučaj nenamjernog trovanja supova u Hrvatskoj desio se 2004. godine na otoku Rabu kad je putem meke zatrovane karbofuranom, namijenjene čaglju, stradao čak 21 bjeloglavi sup!
Supovi su karizmatične ptice. Iako izgledom možda na prvi pogled i nisu privlačne, činjenica je da su tijekom duge povijesti dijelili životni prostor s ljudima i postali su dio narodnih priča i legendi, preuzimajući važnu ekološku i kulturološku ulogu na otočnom prostoru. Njihovu karizmatičnost dokazuje i činjenica da se smatraju simbolom otoka Cresa. Svatko tko posjeti Cres i kvarnerske otoke mora pogledati u nebo u potrazi za veličanstvenom siluetom bjeloglavog supa u letu.
Leti, leti… sup – foto: Udruga BIOM
