Umjesto na tržište rada, bivši ministar državne imovine Goran Marić, otkriva Index.hr, zbrinut je u državnu tvrtku, Hrvatske ceste. Kao savjetnik. Logično. Tko zna bolje od njega kako disponirati državnom imovinom, pa vodio je u Vladi cijeli sektor koji je skrbio o nekretninama države. Kako, to je drugo pitanje… Kakve to usluge treba državna tvrtka od odbačenog ministra kojeg se zbog tereta afera premijer brzo i elegantno riješio tako što je natjeran na ostavku, jer bi svaka druga varijanta za njega bila opasnija i štetnija?
Ovako, Marić se sklonio izvan javnog prostora, strpljivo čekao i dočekao. Hrvatske ceste, baš kao svojedobno i Vlada Andreja Plenkovića, za njega su izmislile savjetničko radno mjesto, jer nije Goran Marić bilo tko, pa i ne može raditi bilo što. Makar i na fiktivnom radnom mjestu tek figurirao, bitno je da pozicija bude u skladu s njegovim rangom nekadašnjeg HDZ-ovog kapitalca…
G. Marić preferira isključivo “poslove po mjeri”
Plenković mu je u svojoj vladi, valjda tek da ga smiri, htio dati poziciju ministra bez portfelja, ali za Marića je takav ustupak bio ponižavajući. Pa je doslovce šefu Vlade nacrtao što želi, a ovaj mu spremno želju ispunio. Imenovan je ministrom državne imovine. Nije dugo trebalo da se otkrije koliko je ministar sklon nekretninama, što sve ima i koliko je spretan. Ali, privatno, ne u državnoj službi…
Izabran je, piše Index, na natječaju koji je zaključen 6. kolovoza, i mada je bilo više kandidata koji su ispunjavali uvjete, jasno, nitko se s Marićem nije mogao mjeriti.
Koliku će imati plaću savjetnik Hrvatskih cesta, nota bene državne tvrtke, e to je poslovna tajna, pa samo možemo nagađati o kojem iznosu se radi. Ipak su njegove usluge dragocjene, takav kadar ne možete naći svaki dan…
Goran Marić je napustio Vladu, formalno dragovoljno, nakon afere s njegovom vikendicom, zapravo vilom, u Živogošću. U imovinsku karticu upisao je da je riječ o nekretnini čija je vrijednost 850 tisuća kuna, a razotkrilo se da je njezina realna vrijednost 3- 3,5 milijuna kuna. Dodatno opterećenje za ministra bilo je i javno otkriće da je vilu koja skalinama ulazi ravno u more ( tko te pita za pomorsko dobro i uzurpaciju kad si ministar ! ), kupio od osobe koja je, prema navodima DORH-a, bila umiješana u aferu Fimi medija, a k tomu, navodi Index, ta je ista osoba lani kupila na natječaju Ministarstva državne imovine vilu u Grškovićevoj za 5,5 milijuna kuna ( prije prodaje vile u Živogošću ). Ispostavilo se da spomenuta, DORH-u suspektna osoba, ima podužu povijest uspješnog poslovanja s Goranom Marićem koji je od njega kupio i apartmane na moru, ali ih je u svojoj imovinskoj kartici zatajio ( ? )
“Ekonomist s puno životnog iskustva”
A da Marić s nekretninama zna, zna, jer, ubrzo se saznaje da spretni ministar ima i kuću u Remetama, u Zagrebu, površine 67 četvornih metara, pa stan u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici, otkupljen od splitskog Franjevačkog provincijalata, preko obiteljske tvrtke Marićevih koja je imala skromne prihode, pače i gubitak, a ipak je “trgovala” daleko preko svojih mogućnosti i za stan od 100-tinjak kvadrata platila gotovo milijun kuna! Pa je i državno zemljište, vrijedno 36 milijuna, kako je otkrio Telegram, ministarstvo kojem je bio na čelu prodalo tvrtki s godišnjim prihodom od tričavih 11 tisuća kuna, ali u stanu vlasnika te tvrtke živi njegov sin, usput su i prezimenajci, usput se znaju još iz dana kad je Goran Marić zarađivao kao nogometni sudac… No, da ne idemo dalje, dovoljno je reći da je i prema kazivanju ljudi iz provincijalata zapravo to bio posao po principu “zakona spojenih posuda”, pa se Marić, navodno, za račun dobivenog stana obvezao pomoći Franjevcima obnoviti nekretnine za uboge…
Kako bilo, Goran Marić je nakon javnog kompromitiranja suspektno stečenom imovinom, bio prisiljen na povlačenje, a institucije, unatoč očekivanjima javnosti, nisu radile svoj posao. Pa se Marić vratio u igru i ponovo zajašio na “državnu imovinu”…
Milijan Brkić otišao u privatni sektor, nije uzeo ni 6+6
Za razliku od njega, koji je, dok je sjedio u Saboru i kasnije u Vladi, glumio sveca, njegov stranački kolega i “supatnik” na političkoj margini, Milijan Vaso Brkić, zaposlio se, kako ovih dana saznajemo, u privatnom sektoru. Nije se molio za posao ni premijeru ni visokopozicioniranim bivšim prijateljima u HDZ-u, a nije uzeo ni onih šest plus šest na što je imao pravo ( šest mjeseci pune i šest mjeseci pola plaće dužnosnika ). Zaposlio se u tvrtki sina svog prijatelja Vice Vukojevića, registriranoj za savjetničke i konzultantske usluge.
Što je to država dužna Goranu Mariću da mu vraća uhljebljivanjem na savjetničko mjesto koje HC-u dosad nije trebalo, pa ga nisu ni imali? I kako to da premijer Plenković na to saznanje benevolentno kaže tek da nije znao za novi posao svoga bivšeg ministra, ali , bože moj, Goran Marić je “ekonomist, razumije se u razne teme, s puno životnog iskustva”?
Pa zašto ga se on odrekao?
Plenković je brzo pokušao relativizirati ozbiljnost činjenice da je bivši ministar kompromitiran serijom imovinskih, nekretninskih afera, zbrinut u državnim, Hrvatskim cestama, i prebacio se na pitanje oportunosti zakona koji omogućava dužnosnicima “6+6”.
– Eto vidite, ne valja kad uzmu 6 + 6, ne valja kad ne uzmu… – reći će Plenković uz šeretski osmijeh, kao da je išta smiješno u tome.
Inače, čak 38 zastupnika iz prošlog saziva Sabora iskoristit će zakonsku privilegiju koja im omogućava da godinu dana ne rade ništa, i da ih mi plaćamo, što će državni proračun stajati gotovo deset milijuna kuna. Prvih pola godine osigurana im je puna zastupnička plaća, a drugih pola godine- polovina. U prosjeku, primit će iz državne blagajne, iako ne rade, preko 200 tisuća kuna. A kad navrše godine života , čeka ih i zastupnička mirovina od preko 10 tisuća kuna. Pa tko ne bi htio biti zastupnik, makar i HDZ-a?!
Istina je da se dužnosnici, nakon prestanka obnašanja dužnosti, ne mogu godinu dana zaposliti u javnim službama, i to je neko vrijeme njihove prisilne “radne hibernacije”, ali nitko im ne smeta da se okušaju u privatnom sektoru. No, to im pak, uglavnom ne pada na pamet, pa je Goran Marić čekao da prođe ta propisana godina, i ponovo se ugnijezdio na državne jasle. Za razliku od Vase Brkića čiji novi posao, u privatnoj tvrtki, puno govori o njegovim odnosima s aktualnim vodstvom njegove stranke, HDZ-a…
