Nacionalni je Dan borbe protiv nasilja nad ženama. Obilježava se u spomen na stravični događaj sa zagrebačkog Općinskog suda 22. rujna 1999. godine, kada su tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene i jedna teško ranjena. Tri ubijene žene na jednom mjestu. Njima u sjećanje, a za opomenu svima , 22. rujna je u nacionalnom kalendaru važnih datuma upisan velikim slovima kako nikad ne bismo zaboravili da se nasilje ne smije tolerirati i da svaki nasilni čin treba prijaviti kako ne bi ostao nekažnjen.
Ilustracija/Izvor:pixabay.com
U Hrvatskoj je u prvih šest mjeseci ove godine čak 40 posto više kaznenih djela obiteljskog nasilja u odnosu na prošlu godinu, kako je danas na Hrvatskom radiju izjavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
U kampanju protiv nasilja nad ženama uključio se i premijer Andrej Plenković koji je u objavi na Twitteru napisao:
-Protekla je 21 godina od stravičnog ubojstva triju žena na Općinskom sudu u Zagrebu. Taj zločin trajna je obveza svim institucijama da predano rade na sprječavanju nasilja nad ženama i u obitelji te da ohrabruju žrtve u prijavljivanju nasilja.
U tom smislu premijer posebno naglašava izmjene kaznenog zakonodavstva i potrebu oštrijeg kažnjavanja nasilnika čime im se šalje poruka da je nasilje neprihvatljivo.
-U partnerstvu s udrugama za žrtve nasilja, osvješćujemo problem nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, jačajući instrumente za prevenciju nasilja i za zaštitu žrtava- stoji u objavi premijera .
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama u Hrvatskoj je proglašen 15. listopada 2004. u sjećanje na ubojstvo triju žena na Općinskom sudu u Zagrebu i teško ranjavanje četvrte. Tijekom brakorazvodne parnice policajac Mato Oraškić ubio je sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković.
Uvođenjem spomendana želi se osvijestiti odgovornost ne samo policije i represivnog aparata, nego i cijelog društva, svih građana pozvanih prijaviti svako saznanje o nasilju i pomoći žrtvi. O nasilju se ne smije šutjeti jer se time solidariziramo s nasilnikom, a ne sa žrtvom, i omogućavamo počiniteljima nasilja da prođu nekažnjeno.
Za nasilje ne smije biti oprosta, i svaka je žena suodgovorna za promjenu svijesti o neprihvatljivosti nasilja u civiliziranom društvu. Svaki akt nasilja se mora prijaviti, jer onaj tko svoje žrtve batina danas, bez posljedica, učinit će to i sutra, s tim da sutra može biti kobno. Zato nijedan nasilnik ne smije dobiti drugu priliku za nasilje nad ženama jer će je sasvim sigurno iskorititi.
Vlada je dužna ženama žrtvama nasilja osigurati skrb i zaštitu, bilo kroz otvaranje većeg broja sigurnih kuća ili kroz osiguranu psihoterapijsku pomoć, i konkretnim potezima dokazati da doista ima nultu toleranciju na nasilje nad ženama i u obitelji. A to će dokazati prije svega nultom tolerancijom prema nasilnicima iz vlastitih redova ( vladajuće većine, državnog aparata, ministarstava, agencija, državnih tvrtki itd. ) o kojima ima saznanja i koje bez odgode mora isključiti iz političkog i javnog života kao nepoželjne i društveno neprihvatljive. Kod takvog nekalkulantskog odnosa prema nasilnicima, kojekakvi alojzi tomaševići ne bi imali što raditi u politici i na javnim dužnostima. A u razvijenom društvu bili bi i društveno izopćeni…
Stoga, prijavite, ne šutite o nasilju, nazovite 112!
