Plavno i Grubori, sjećanje, pijetet prema žrtvama i novo povjerenje:
Dug časti za užas počinjen prije 25 godina…

Dugo, već dugo, ravnih četvrt stoljeća, u Gruborima ni čovjeka, ni psa nije kamenitim putem prošlo. Do danas, kada se na komemoraciji nevinim žrtvama ratnog zločina počinjenog u Plavnom i zaseoku Grubori, nakon Oluje, 24. i 25. kolovoza, okupio silan svijet, državni dužnosnici, nekadašnji mještani i njihovi potomci koji su prije 25 godina promijenili adresu i otišli u izbjeglištvo. U Plavnom i Gruborima je hrvatski državni vrh, zajedno s predstavnicima srpske zajednice u Hrvatskoj i potencijalnim povratnicima, položio crvene ruže pred drveni spomen križ i sjetio se s pijetetom i poštovanjem nevinih civilnih žrtava. Kako reče hrvatski predsjednik Zoran Milanović, došli su tu radi neke vrste duga časti prema onome što se dogodilo prije 25 godina, a što je s etičkog i ljudskog stajališta, za njega pravi moralni užas.

Grubori 25. kolovoza 2020. ostat će upisani u povijest hrvatske države i ovog naroda, hrvatskog i srpskog, jer je ovaj čin pomirenja, zajedničkog komemoriranja srpskih žrtava ratnog zločina i izražavanja empatije s obiteljima stradalnika, povijesni iskorak državne politike nakon kojeg ništa više ne bi smjelo biti kao prije.

Oglas

foto TRIS/G.Šimac

Povijesni iskorak

U Plavnom je održan parastos na žrtve zločina, njih šestero, mahom starčadi, iz Grubora i 18 ubijenih u Plavnom. Ukupno,  ubijeno je najmanje 24 stanovnika ovih sela i zaseoka. Ubijeni su danima nakon Oluje, kako je kazao čelnik SDSS-a Milorad Pupovac, na svojim njivama, sa svojom stokom na ispaši, u svojoj bolesničkoj sobi, u invalidskim kolicima, neki čisteći grah, s rukama podignutim u zrak. Nisu bili vojnici, nisu bili naoružani, nikomu prijetnja, a ni sebi obrana. Ubili su ih pripadnici Hrvatske vojske i specijalne policije. Nerijetko su zapaljeni u svojim kućama, sa svojom stokom. Sve je to dokumentirao UN, DORH i hrvatsko pravosuđe, svi su oni, rekao je Pupovac, utvrdili da je ovdje nedvojbeno počinjen ratni zločin nad civilnim stanovništvom kao i drugdje u tzv. Sektoru Jug, ali za to nitko nije odgovarao. Sudovi su odradili svoj posao, ali tako da nisu utvrdili tko je počinitelj. Nije se smjelo dopustiti da zločin ostane nekažnjen, istakao je Pupovac.

Prošlo je 25 godina od zločina, a toliko je, nastavio je Pupovac, trebalo proći i da se obična dva drvena spomen križa postave u centru Plavnog i u Gruborima. Vjerojatno bi proteklo još dosta da nije mještana Plavnog koji se vraćaju i ovdje žive, da nije SNV-a i političkog iskoraka premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića. Da nije bilo tog političkog iskoraka koji ide za tim da se stvaraju nova sjećanja i komemoriraju žrtve, gdje će se čuti glas osude svakog zločina, bez obzira na nacionalnost žrtve, vjerojatno ni nakon 25 godina ne bi ovdje bila ni ova dva drvena znamena.

Trebalo je proći 25 godina da bi se danas u zaseoku Grubori okupilo 30-ak, od nekadašnjih 60-ak stanovnika, odnosno 720 koliko ih je nekad bilo u Plavnom. A da se ovaj iskorak dogodio prije 10 ili 15 godina, koliko bi ih tek onda bilo na ovaj dan- rekao je Pupovac, napominjući da možemo danas samo žaliti za onim što je ovo mjesto i ova zemlja izgubila. Izrazio je nadu da dijeli vjeru s onima koji su došli uzdajući se u povratak i obnovu svojih domova.

foto TRIS/G.Šimac

Pali i propali

-Onih šestoro seljana Grubora i onih 18 iz Plavnog su pali zauvijek, a oni koji su odgovorni za njihovu smrt su propali zauvijek. Pali će živjeti u sjećanju, a propali će umirati u sjećanju, kako na ovom tako i na svim drugim mjestima zločina. Sjetimo se svih i učinimo sve da oni koji nisu kažnjeni makar osjete sram za to što su učinili- poručio je na kraju Pupovac iz Grubora.

Potpredsjendik Vlade, SDSS-ov Boris Milošević, napominjući kako je u Plavnu i Gruborima po prvi put, pozvao je svih na solidarnost i empatiju. Prisjetio se kako je prvi put čuo za zločin u Gruborima. Bio je to dopis iz 2003. o počinjenom ratnom zločinu, upućen DORH-u, a u kojem je stajala samo jedna rečenica: Za ubojstva u zaseoku Grubori nismo zaprimili kaznenu prijavu ni izvješće- citirao je dokument Milošević. Do tada, dodao je, za hrvatsku državu nije se ništa dogodilo ovdje. Zakazale su institucije, policija, državno odvjetništvo, mediji. Javnost nije pitala, mediji nisu pisali. Kad se dogodio sudski postupak, utvrdio je da je zločin počinjen, da je 6 starih i nemoćnih ubijeno ali počinitelji nisu utvrđeni.

Zato je važno , naglasio je Milošević, da mi odavde pošaljemo snažnu poruku da nitko nema pravo šetati selom i ubiti stare i nemoćne, da će svaki ratni zločin biti kažnjen bez obzira na nacionalnost počinitelja, da će svaka žrtva biti priznata bez obzira na nacionalnost. Empatija je pretpostavka pomirenja i prestanka mržnje, a vrijeme je da mržnja prestane, da se ne prenosi na nove generacije, da nam djeca ne rastu s predrasudama prema drugima. Samo tako zajedno možemo graditi bolju budućnost i to je politika ove vlade. Bila je hrabrost u to vrijeme ostati u svom selu. Danas je potrebna hrabrost vratiti se i krenuti ispočetka. Svjestan životnih problema, birokracije, pozivam vas da se vratite. A vi nas zovite da vam pomognemo- pozvao je okupljene mještane Grubora.

MIlanović: Vrijeme je za normalno u nama…

Za razliku od Miloševića, hrvatski predsjendik Zoran Milanović za zločin u Gruborima saznao je 1995. iz New York Timesa.

-Razmišljao sam što je tu gore, je li nešto što graniči s moralnom katastrofom, a to još uvijek nije, nešto što je zlo samo po sebi gore od banalnosti zla, ili šteta koju je to nanijelo hrvatskoj državi.Gore je ono prvo jer šteta koju država sama sebi nanese ili je nanesu ljudi koji u njezino ime djeluju, jest nešto što nije apsolut, jer država ne može biti pod svaku cijenu. Postoji cijena i obziri koji se moraju poštivati- ocijenio je Milanović kod kojeg izaziva užas činjenica da je ubijeno šestoro nedužnih i starih ljudi u Gruborima, i za njega je upravo to najveća šteta. Velika je šteta i hrvatskoj državi jer je taj zločin nagrdio njezinu reputaciju koja do tada nije bila loša, kompromitirao njezin ugled kao i ugled postrojbe hrvatske policije, specijalne policije koja se cijeli rat borila i izlagala pogibelji na junački i pošten način.
I onda posrnula u zločin…

foto TRIS/G.Šimac

-Vrijeme je za normalno u nama što postoji u svakom čovjeku. Dobro, pitomo i naivno. Dosta je bilo onoga što je obilježavalo odnose dvaju naroda, dviju nacija kojima je teško u Europi naći dvije sličnije od napih, hrvatske i srpske. To nisu ni Česi ni Slovaci, a ni Šveđani i Norvežani. To smo mi, Hrvati i Srbi, naši susjedi- rekao je i zaključio citiranjem Šantićevih stihova : Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba / Neće vas grijat ko što ovo grije; /
grki su tamo zalogaji hljeba / Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Na komemoraciji u Gruborima govorio je i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, koji je odmah na početku izrazio sućut članovima obitelji ubijenih u ime Vlade RH.

Medved: Hrvatska žali zbog svih stradalih

Jer, ” iza svakog izgubljenog života ostaju razorene obitelji. Ovakve komemoracije su prilika da im odamo počast. Nužno je ulagati napore u izgradnju snažnijeg društva na dobrobit svih hrvatskih građana, društva temeljenog na želji da se ovakve traume iz prošlosti više nikad ne ponove. Sudbinu Grubora dijele mnoga mjesta u Hrvatskoj u kojima su stradali i Hrvati i Srbi i drugi državljani. Hrvatska kao pobjednik u Domovinskom ratu žali zbog svih stradalih, osobito civila i naša je dužnost iskazati pijetet žrtvama. To je civilizacijski čin- poručio je Medved, pledirajući na povjerenje kao preduvjet razvoja i sigurne zajedničke budućnosti, time se učvršćuje stabilnost društva i jača demokraciju”.
-Povjerenje je zahtjevno i politički i psihološki, ali je nužno zbog naše budućnosti. Vrijeme je da počnemo graditi budućnost na istini utemeljenoj na činjenicama, suradnji u pronalasku svih nestalih i s tim smo ciljem donijeli zakon i RH je preuzela obvezu rješavanja ovog humanitarnog pitanja- reći će Medved.

Na komemoriranju srpskih civilnih žrtava rata u Plavnu i Gruborima kao izaslanik srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića bio je Veran Matić koji je dolazak iskoristio i za konkretne razgovore s kninskim gradonačelnikom Markom Jelićem, ministricom regionalnog razvoja i fondova EU Natašom Tramišak te državnim tajnikom Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Nikolom Mažarom o pitanjima povratka mještana u Grubore.

Prema Mažarovim riječima 15 obitelji je izrazilo želju za povratkom, jedna je kuća dosad obnovljena, a prije tri dana u selo Grubori stigla je i struja. Svi se nadaju da nije prigodno, tek za potrebe komemoracije…
Preko 500 kuća je obnovljeno u prošlom mandatu Vlade, a 187 je ostalo i vjeruje se da će iduće godine biti završena cjelokupna obnova, optimistično je najavio Mažar.

Svi su danas složni u jednome: rat je završio i treba se okrenuti budućnosti, jer, kako reče kninski gradonačelnik Marko Jelić, hodamo naprijed, a ne unazad. Samo da ne bude prekasno, jer, i danas je bilo onih koji su komemoraciju i državnu svitu na odlasku iz Grubora ispratili riječima: Gledaj koliko nas je danas ovdje. Ali, to je danas, i bojim se nikad više…

foto TRIS/G.Šimac