Ruža Tomašić godinama govori o odlasku u mirovinu, i godinama ustrajno ostaje u politici. Ova konzervativna eurozastupnica ( HKS ) ne jednom je najavila da se više neće kandidirati na izborima, čak je odlučila svoje mjesto u Europskom parlamentu dogodine prepustiti kolegi iz Hrasta Ladislavu Ilčiću, a evo je opet, ambiciozno traži svoje mjesto na listi Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Jer, sa svojim, potpuno marginalnim HKS-om, ne bi mogla biti izabrana ni za predsjednicu kućnog savjeta. Stoga se priključila Škori i spremnije no ikad, unatoč vječite mantre o umirovljeničkim danima na njezinoj Korčuli, juriša na zastupničku fotelju…
Kanadska policajka s hrvatskom putovnicom, koja je popularnost stekla angažiranošću u borbi protiv narkomiljea na Korčuli, naprosto je zaljubljena u politiku i iz nje se nikako ne da. Ali nije to radi njezine ambicioznosti, radi pogodnosti koje proizlaze iz političkih sinekura ( osobito materijalnih ), nego zbog – općeg dobra! Pa vjerovali vi to ili ne…
Kad su je na N1 pitali zašto se, nakon najave da odlazi iz Europskog parlamenta, ipak odlučila kandidirati na domaćim parlamentarnim izborima , Ruža je, a da i ne trepne , odgovorila kako je u EP-u napravila što je mogla i da je tamo više “ne drži mjesto”, ali vjeruje da “može pomoći hrvatskom parlamentu, svojoj stranci i koalicijskom partneru Miroslavu Škori“.
Kandidirat će se u 10. izbornoj jedinici, gdje će joj, uz ostale, konkurirati i HDZ-ov najpopularniji covid-stožeraš Vili Beroš, no, ona se toga ne boji.
– Ja sam u politici već dugo godina i radim ono što govorim i govorim ono što radim. Vili Beroš je liječnik i hoće li ga ljudi percipirati kao političara, to je do birača- izjavila je.
Da bi riječ rekli, jer Ruža doista “radi ono što govori i govori što radi “, samo nije nikako jasno da je, toj svojoj maksimi unatoč, još uvijek itekako živahna u politici. A govorila je da odlazi u mirovinu. Što, međutim, nije do danas uradila, a neće, čini se, ni sutra….
Bi ona, samo ne može, jer je hrvatski parlament treba. Ako ni zbog čega, a ono zato da bi se nastavilo zaoštravanje odnosa s manjinskim zajendicama, napose srpskom, i njezinim liderom Miloradom Pupovcem kojemu je, kaže, više stalo do Srbije negoli do Hrvatske, koji je šutke slušao u Beogradu kako pljuju po Hrvatskoj, veli dobrohotna Ruža, umjesto da je makar to “društvo” napustio. A sad govori kako bi neki u Beogradu radije vidjeli Škoru u Vladi nego njega…
-Ma dajte, molim vas. Milorad Pupovac točno zna što se događalo u Hrvatskoj devedesetih. On nijednom nije pokazao nekakvo žaljenje ili rekao – da, Srbija je izvršila agresiju na RH. Idemo to riješiti prvo. Pa kad sve to riješimo onda ćemo riješiti druge stvari – što se događalo Srbima i na koji način- ultimativno će Tomašić.
Mora biti da već radosno trlja ruke uvjerena da će joj Pupovac uskoro i u Hrvatskom saboru doći na megdan, jer, Ruža u svoj uspjeh na parlamentarnim izborima ne sumnja. Ali, što ako ipak ne osvoji mandat? Može li se dogoditi, s obzirom na njezinu poslovičnu dosljednost, da Ilčić ipak ostane bez obećanog mjesta u EP-u?
Jer, prema najavi, pripadnica irelevantnog HKS-a, trebala bi se iz EP-a povući 30.lipnja iduće, 2021. godine i svoj stolac ustupiti bivšem čelniku Hrasta, klerikalnom konzervativcu Ladislavu Ilčiću. A do tada će proći još punih godinu dana. Ruža se znala predomisliti i u puno manje vremena. Zašto ne bi i sad, pogotovo ne uspije li ući u Sabor?
U EP Tomašić je ušla kao prva na listi Hrasta, Pokreta za uspješnu Hrvatsku, Hrvatske konzervativne stranke, HSP-a AS i Ujedinjenih hrvatskih domoljuba. Osvojila je gotovo 70 tisuća glasova, a Ilčić koji je bio drugi na listi, skromnih 1.770. Još u kampanji je kazala da će otići iz Europskog parlamenta čim dovrši “započeti posao”. I uspjela se izboriti za hrvatske ribare i ukidanje zabrane izvoza plave ribe. Što je još drži u EP-u? Ne želi, kaže, da iza nje ostanu repovi nedovršenih poslova, i dužna je odraditi još neke stvari, a vjeruje da će to sve uspjeti do kraja lipnja 2021. I Ilčić može slobodno sjesti u njezin stolac…
No, hoće li uistinu biti tako?
Tomašić već javno razrađuje svoje planove za mirne umirovljeničke dane na Korčuli u krugu obitelji, s unučicama, ali zovu politike i dalje ne odoljeva. Osvoji li mandat u Hrvatskom saboru, baka Ruža neće biti na dispoziciji svojim unučicama koliko je govorila ( iako ona govori što radi, i radi što govori…). A ako ga ne osvoji, jao Ilčiću!
Ruža Tomašić je već bila zastupnica u Saboru, od 2003.-2008., kao ponosna vlasnica HSP-ove stranačke iskaznice. No, zbog sukoba s Antom Đapićem, napustila je HSP i osnovala s grupom istomišljenika HSP dr.Ante Starčević kojem je bila na čelu. Na parlamentarnim izborima 2011. HSP AS u koaliciji s Hrvatskom čistom strankom prava osvaja jedan zastupnički mandat u Saboru kojeg konzumira Ruža Tomašić, sve dok na prvim izborima za hrvatske zastupnike u EP-u, 2013. , nije izabrana za eurozastupnicu. Osvojila je tada gotovo 65 tisuća glasova, i to je , po svoj prilici, bio vrhunac njezine političke karijere. Jer, godinu dana poslije, 2014., demonstrativno napušta HSP AS i ulazi u Hrvatsku konzervativnu stranku, postaje, naravski, njezina predsjednica, u ožujku 2015. , ali, te iste godine na parlamentarnim izborima, na svoje ime i svoju popularnost, osvaja jedva 1.424 glasa.
Traži li Ruža Tomašić na ovom popravnom pokušaju da izbori zastupnički mandat potvrdu svoje političke težine? Ili sluti da je njezinih “pet minuta slave” neumitno prošlo, pa držeći se za Škorin štap pokušava ugrabiti zadnju priliku da se njezin glas još neko vrijeme čuje. Prije one mirovine koju je najavila odavno…