Davor Bernardić je nakon komemoracija u Okučanima i Borovom Selu svojim vehementnim istupima još jednom potvrdio da je u politiku zalutao. Izjavio je da Hrvatska ne smije biti talac pozdrava Za dom spremni i neodlučnog premijera Andreja Plenkovića koji se skriva iza svog rektalnog alpinista Gordana Jandrokovića. Njegova kovanica “rektalni alpinist” kojom je “počastio” šefa Sabora, Jandrokovića, a koju je vjerojatno danima smišljao, na razini je birtijaškog vrijeđanja, degutantna i neprimjerena poziciji šefa oporbe i čelnika jedne od vodećih političkih stranaka u državi. Tragično je što je čelni SDP-ovac itekako dumao o tome čime bi efektno mogao poniziti Jandrokovića i vjerojatno je bio ponosan na svoju “kreativnost”, baš kao što je sada, zasigurno razočaran refleksijama i “neshvaćenošću”. Ukratko, prvi čovjek SDP-a, Davor Bernardić, žalosna je pojava u hrvatskoj politici…
Tim žalosnija što je opozit njemu i SDP-u korumpirani, klijentelistički i proustaški HDZ , odnosno još rigidniji Škoro-Hasanbegović-Markić tzv. domovinski pokret…
Antilider
Još kako-tako dok je Bernardić u klupama oporbe, ali problem je u tome što taj čovjek, uz potporu svojih poltrona i dodvorica, juriša na poziciju budućeg premijera! Rijetko da smo dosad vidjeli nekog tko se tako silno upinje biti “prvi među prvima”, a sa svakim novim pokušajem sve se čvršće sidri u zadnjim klupama. Onim za ponavljače. Bernardić u politici svakako nije odlikaš. Njegova je politička nezrelost i netalentiranost takvih razmjera da prekriva apsolutno sve druge njegove osobine. U svojoj trapavosti, nekreativnosti, političkoj nepromišljenosti toliko je iritantan da ga kao šefa oporbe i konkurenta svaka vlast samo poželjeti može. Što je više u javnom prostoru Bernardića, to je manja šansa za detroniziranje HDZ-a. Bero naprosto nije dorastao ulozi u koju se ufurao, u njoj djeluje karikaturalno, infantilno i odbojno. S obzirom da se stranke percipiraju prije svega kroz “lik i djelo” svojih čelnika, SDP-u je duboko se zamisliti nad smislom održavanja sadašnjeg stanja i takvog antilidera na mjestu šefa stranke.
I oportunizam mora imati neku mjeru. Ili je SDP-u ambicija i interes biti vječita oporba? Ako ništa, bar je komotno, a tu komfornost u SDP-u jako preferiraju…
Nije sporno što je Bernardić HDZ optužio za provokaciju s HOS-om i ZDS u službenom protokolu u Okučanima i Borovom Selu, jer HDZ jest odgovoran za promicanje ustaških simbola i pozdrava u javnom prostoru. Ma koliko da se od odgovornosti ne može sasvim eskulpirati ni SDP jer je u mandatu njihove vlade legaliziran HOS-ov grb s ustaškim pozdravom Za dom spremni. Ali, jasno je da ono što HDZ čini uz fanfare i oduševljeno odobravanje “domoljubno-domovinskih snaga”, SDP-u, usudi li se suprotstaviti, se naplaćuje izlaskom “šatoraša” na ulice, uz prijetnju plinskim bocama i državnim pučem. No, to je cijena posla, opasnost od gubitka vlasti nije opravdanje za grijeh nečinjenja…
“Rektalna eskapada”
Svi znaju i bez Bernardića da je Jandroković mačka sa stotinu života i da se uvijek priklanja svakom šefu stranke, neovisno o tome što se dojučer kleo na vjernost onom bivšem. Da je uvijek prvi pod šatorom pobjednika. Ali, zašto Bero misli da nije dovoljno stvari naprosto nazvati njihovim pravim imenom? Što je mislio postići ekspresivnom kovanicom “rektalni alpinist”? Zar je očekivao aplauz na otvorenoj sceni? Porast svoga mizernog rejtinga, uspravljanje svoga položaja u neupitnu SDP-ovu vertikalu? Kako, pa čak ga ni njegovi stranački kolege ( Komadina ) u najnovijoj “rektalnoj eskapadi” ne podupiru ?!
Dakle, Davor Bernardić je rijetko viđeni promašaj na čelu jedne stranke, možda usprediv jedino s Karamarkom na tronu HDZ-a. Još od njegovih ingenioznih objava na Twitteru, fotografije s Krašovom čokoladom u ruci, pa potom ogulinskog kiselog zelja ( “Ako je Dorina bila hit, kakvo će tek biti zelje. Hvala prijateljima u Ogulinu” ) kojima je na svoj osebujni način promovirao hrvatske proizvođače, pa do “rektalnog alpinista”, Bernardić sustavno svojom pučkoškolskom domišljatošću proizvodi štetu stranci koju vodi. Zanimljivo, što god više misli o potezu koji će povući, to je rezultat pogubniji.
Dogodilo mu se, baš tih dana na koje se referirao najnovijim verbalnim posrnućem , da se uspio u Borovom Selu slikati uz HOS-ove zastave s ustaškim ZDS, obezvrijeđujući time i sam postupak predsjednika Republike. Bernardić radi HOS-ove zastave nije otišao s komemoracije, nije je, tvrdi, ni vidio, ali tu nikakvog protokola nije bilo, za razliku od Okučana gdje su HOS-ovci u crnim majicama s ustaškim simbolima bili dio službenog državnog protokola, objasnio je. I to jest točno, ali nije presudno. Nisu li Okučani bili upozorenje da i u Borovom Selu valja biti oprezan prema možebitnim provokacijama?
Alibi
-Mi u SDP-u se sigurno nećemo povijati pred onima koji koriste pozdrav “Za dom spremni”, kao što to rade Plenković, Njonjo i svi njihovi potrčci koji su proizašli iz Ministarstva vanjskih poslova, koji se skrivaju pred Bruxellesom i koje biste vi mogli priupitati ovih dana što misle o korištenju spornog pozdrava ‘za dom spremni’- kazao je novinarima, odmah adresirajući i na njihov račun optužbu kako se oni to ne usuđuju pitati. Prema tome, i novinari su režimlije, poltroni, apologeti vlasti, što li sve ne. Samo je Bero hrvatska demokratska uspravnica. E, pa nažalost, nije. I što prije to u SDP-u shvate, ako već on sam za to nije sposoban, tim bolje za njih. Jer, izbori su pred vratima. U rukama HDZ-a su i sukno i škare. Pače i Nacionalni stožer. I pandemija. Čak i virus radi za aktualnu vlast. Ne treba se toliko truditi i Bernardić…
Međutim, to što je Bernardić nedorastao poslu kojeg radi, još manje onom kojeg priželjkuje, to što je Zoran Milanović, svojedobno naivno upadajući u trapulu kvazibraniteljskih jurišnika, Klemma & com., udvornički, ne znajući da ga se tajno snima, izjavio da mu se fućka za ZDS, to svakako ne može biti alibi Andreju Plenkoviću za doista kukavičko i ziheraško toleriranje ustaštva i njegovih insignija u javnom prostoru. Nedopustivo je da premijer države predsjedateljice EU nema petlje reći decidirano da ustaškim simbolima, implicite i ZDS, nema mjesta u hrvatskom javnom i političkom prostoru, a još je gore ako o tome premijer i nema artikuliran stav nego ga formulira od prilike do prilike, od publike do publike. Pogotovo što je Ustavni sud oko toga bio jasan…
Na isti način, to što je predsjednik Sabora zastupnicima znao govoriti da su smeće, šibicari, huligani, da ne cendraju, ne znači da ga zastupnici, pače, šef parlamentarne oporbe, zauzvrat mogu nazivati “rektalnim alpinistom”. Riječi su ubojito oružje, ali od kojeg lako pogine i onaj tko ih neoprezno i neznalački koristi.
