Još jedna godišnjica mučkog pogubljenja Rade Končara i drugova obilježena je na njihovom stratištu, u spomen-parku na Šubićevcu u Šibeniku. Ovo je 78. Ali, još ima onih koji ih se sjećaju i izražavaju počast i poštovanje njihovoj žrtvi, jer ti su ljudi “ubijeni bez prava na obranu, strijeljani, vješani, klani”, rekao je na komemoraciji čelik šibenske udruge antifašista, Zoran Restović, poručujući da ih se moramo sjećati kako se to više nikada ne bi ponovilo.
Prije 78 godina, 22. svibnja izvedeni su u osvit jutra, na stratište. Tamo su već bili spremni drveni sanduci koje je za njih pripremio šibenski pogrebnik Kamilo Kolombo, svjedok strijeljanja. Kako je 1945. Kolombo svjedočio, u prvoj grupi strijeljanih bio je “čovjek u sivom odijelu, s trenčkotom preko ruke, a vodila su ga dva karabinjera do ogradnih betonskih stupova za koje je bio vezan svaki od 13-orice osuđenih na smrt, leđima okrenut prema streljačkom vodu”. Kad su Končara doveli do stupa, skinuo je sa sebe gornji kaput, razgolio grudi i povikao: Kukavice, pucajte u prsa! No, karabinjeri su ga silom okrenuli i vezali za stup. Čekajući pogubljenje, osuđeni na smrt su klicali: Živjela sloboda! Živjela Kompartija! Dolje fašizam!
Fašisti su na Šubićevcu tih mjeseci pogubili 43 partizana i njihove simpatizere, mahom Dalmatince, ponajviše iz Splita i Šibenika, u znak odmazde za smrt talijanskih karabinjera. Tijekom Drugog svjetskog rata stradalo je 729 građana Šibenika.
Končara i drugova prisjetio se na komemoraciji čelnik udruge antifašista Šibenika, Zoran Restović, koji je kazao kako ih revizionisti nazivaju pobunjenicima, pokušavajući legitimirati fašističke tvorevine nastale za vrijeme Drugog svjetskog rata, fašističku Italiju s okupiranom Dalmacijom, NDH i njemačku okupacijsku zonu. Za njih je riječ partizan nešto pogrdno, sinonim za one druge, nepoželjne.
– Kako, valjda, ne mogu NDH braniti kao želju hrvatskog naroda, makar pred svijetom i radi svijeta, onda njene vojnike, ustaše koljače, najgore fašističke i nacističke sluge, nazivaju hrvatskom vojskom, koja je, eto, nevina stradala nakon 9. maja, Dana pobjede. I tako ih nazivaju svi, i novinari, televizija, saborski zastupnici i udžbenici povijesti, razne komisije i povjesničari instituta i profesori s fakulteta- rekao je Restović i dodao:
-Ali imaju problem. Kako onda nazvati onih 250 tisuća partizana koji su svojim žrtvama i pobjedama Hrvatsku svrstali u pobjednike Drugog svjetskog rata? Njih je najbolje brisati, sve njihove spomenike minirati ili devastirati, pa imena ulica, trgova, škola i tvornica promijeniti, njihovu antifašističku borbu jednostavno ne spominjati, u udžbenicima povijesti je preskočiti.
Onda ulicama bez imalo srama davati imena ustaških dužnosnika i zločinaca. Tim zločincima i koljačima crkveni dostojanstvenici drže mise, iskazujući veliku žalost za njima, proglašavajući ih hrvatskim mučenicima. Ali, u isto vrijeme- rekao je- herojska dostignuća i žrtve Narodnooslobodilačkog pokreta, koje čitav svijet priznaje i cijeni, nije njihov interes. Mnoga mladost poginula i likvidirana, zaklana na Neretvi, Sutjesci, Šubićevcu i Jasenovcu, nije njihov interes. Na njihova spomen-obilježavanja nitko ne odlazi, a kad i dođu delegacije, kao sada na obilježavanje Dana pobjede u Zagrebu, onda dođu trećerazredni izaslanici.
Pitajte se, uostalom, poručio je okupljenim sudionicima komemoracije, kako su dužnosnici županija, gradova i općina obilježili Dan pobjede prije 15 dana? Kako su prošle godine obilježili Dan antifašističke borbe, državni praznik? Doslovno -nikako. Jesu li škole bilo kako to obradile? Nisu. Ni u ovoj godini korone, ali ni ranijih godina kada korone nije bilo- zaključio je čelnik šibenskih antifašista Zoran Restović.
