‘Zemlja duhova’, piše na koricama neke knjige u izlogu zaključanog zatvorenog kioska na potpuno praznoj splitskoj Pjaci. Praznoj od ljudi. Ali i drugoga života, kako se čini. Ironično, na jednom prozoru u splitskoj staroj jezgri zeleni se neka biljčica u pitaru, a koji je pak smješten u kavez, krletku za ptice. Pitar u prisilnoj samoizolaciji.

Kratka šetnja splitskom rivom i Dioklecijanovom palačom poslijepodne na Uskrs čini se kao snovito iskustvo. Nikad, pa ni noću za najljuće zime stari grad nije bio toliko pust. Pust od ljudi. Ali i ptica, pasa, ikoga….

Dvije mačke su bili jedini prolaznici u ulici Cargo. Na propisnoj udaljenosti jedna od druge.  Lijeno i besciljno su se šetale od izloga do izloga ugaslih winebarova, pizzacuta, loungeova, bižuternica, suvenirnica, dalmatian kitchenova. 

Na rivi jedan čovjek s maskom, promatra tri goluba.

Jedan mladić sjedi na zidiću i gleda put mora.

Vlasti su dale postaviti golemi sveprisutni natpis #oSTani doma. 

Uostalom, evo nekoliko slika…