Andrej Plenković ostaje šef HDZ-a. Doživio je trijumf na “stranačkoj sceni”. Tako je odlučila premoćna većina od čak 80 posto članova HDZ-a koji su se odazvali unutarstranačkim izborima. Njegov suparnik, Miro Kovač, kandidat tzv. opcije za promjene, bio je izbor tek 20 posto stranačkih kolega i prijatelja. Plenkovićeva pobjeda je apsolutno očekivana, ali je svojevrsno iznenađenje da je većinsku, uvjerljivu potporu članstva dobio i cijeli njegov tim.
Za zamjenika predsjednika HDZ-a izabran je Tomo Medved, prema neslužbenim rezultatima, s čak 72 posto glasova, dok je Kovačev kandidat Ivan Penava osvojim povjerenje 28 posto HDZ-ovaca koji su izašli na izbore.
Za potpredsjednike su izabrani Oleg Butković, Ivan Anušić, Branko Bačić i Zdravka Bušić, redom Plenkovićevi ljudi.
Može se, dakle, s pravom reći da su Plenkovićevi ljudi i politika trijumfirali, nasuprot Kovačeve ekipe koja je doživjela totalni debakl. Najveće iznenađenje je izrazito slaba potpora koju je dobio Milijan Brkić, oko 8 posto, s obzirom da je u javnoj percepciji bio najmoćniji čovjek HDZ-a iz sjene, s ogromnim utjecajem na terenu, kako se pogrešno vjerovalo. Osim Brkićevog rezultata, relativno je iznenađenje i Penava, koji je dobio ispod 30 posto podrške, a bio je bez konkurencije najsamouvjereniji takmac u ovim izborima, jer je smatrao da mu je već sama činjenica da je gradonačelnik Vukovara, jamac pobjede.
Konačno, i mizernih 10 posto potpore Davoru Ivi Stieru, ispod je svih očekivanja, a i vjerojatno će djelovati otrežnjavajuće na nekadašnjeg Plenkovićevog prijatelja i suradnika.
Andrej Plenković može odahnuti, njegova se strategija pokazala učinkovita, njegovi protivnici – inferiorni. HDZ se potvrdio kao visoko centralizirana partija starog kova u koju demokracija sporo dolazi, pa je razumljivo da Plenković trijumfira, jer ipak je on vlast, a vlast se uvijek sluša. Što bi bilo da ga lokalni HDZ-ovci nisu podržali i da su u svojoj procjeni pogriješili? Sigurno nijedan od njih ne bi više bio kandidat za čelne stranačke pozicije. A to je svima njima najgore što im se može dogoditi…
Plenkoviću je bila na raspolaganju i ukupna stranačka infrastruktura, koju je maksimalno koristio, dok su Kovač i njegov tim djelovali kao “ilegalci” i od prvog dana nosili stigmu “odmetnika” bez ikakve realne šanse da bitku dobiju.
Hvala bogu da je i to gotovo, pa se sada hrvatski premijer i šef HDZ-a u drugom mandatu, može posvetiti državnim pitanjima koja se ubrzano multipliciraju i usložnjavaju na krilima opakog koronavirusa. No, upravo je nevjerojatno da su se stranački izbori u medijskom prostoru tako pedantno i sustavno pratili kao da je riječ o parlamentarnim izborima- iz sata u sat, iz dana u dan, svaka izjava, svaki izlazak ( naročito ) Plenkovića i Kovača na teren, sve do sučeljavanja na nacionalnoj televiziji ( RTL ). Takvo maltretiranje javnosti stranačkom kampanjom, iako je riječ o stranci za koju prema svim anketama trenutno glasa oko 26 posto birača, nezabilježeno je. Stoga, nakon ovog presedana, vratimo unutarstranačka nadmetanja u stranke, jer, tamo im je mjesto!
