Prvo pitanje s kojim su novinari, drugog dana od izbora, dočekali pred kućnim vratima novoizabranog, ali još neinauguriranog, hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića bilo je hoće li vratiti Titovu bistu na Pantovčak, odakle je svojedobno uklonila Kolinda Grabar Kitarović. Tito na Pantovčaku nije smetao ni prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, još manje antifašistima Stipi Mesiću i Ivi Josipoviću, ali je u Predsjedničkim dvorima KGK nije mogla otrpjeti, pa je deložirala. Za mnoge na ljevici povratak Tita na Pantovčak je prvorazredno pitanje i od Milanovića očekuju da to bude jedan od njegovih prvih predsjedničkih poteza. Ali, svi, ni na ljevici, ne dijele to mišljenje…
O toj temi oglasila se objavom na Facebooku i Titova unuka Saša Broz i napisala :
“…predsjednik je mrtav imamo predsjednika !! A vezano na petogodišnje maltretiranje nacije pitanjem adrese THE biste želim reći sljedeće;
Da ja mogu odlučivati zabranila bi apsolutno svima koji se bave politikom u Hrvatskoj da ikad više spominju ime mog djeda !!!!! Da znate (kao što očito ne znate) obitelj ne može zabraniti ni ćurki ni crnom vragu da seljakaju komad nečega naokolo. Nadalje smatram da će mudar čovjek maknuti sve do jedne biste. Gluplji će odabrati status quo pogotovo ako znamo da niti će bista ujediniti a bogami niti razjediniti narod. Duhovno stanje nacije odnosno razjedinjenost nema ama baš nikakve veze sa bistom / Titom. Ideologiju kao perjanicu svog programa i ideja ističu samo oni koji nemaju ništa drugo za ponuditi. A najčešće nemaju. Sve u svemu pat pozicija. Bilo kako bilo pitanje THE biste pokazuje jad i bijedu politike koja se od 1990. do danas nije niti za pedalj odmakla od istih problema i ideoloških tema prebacujući lopticu s lijeva na desno i obrnuto. Ili je lijevije ili desnije jedino su problemi stabilni i permanentni. Stanje u državi je takvo da bi djed sam donio dekret da ga se katapultira u svemir. Moram se nasmijati ambicioznoj neinteligenciji svih koji misle da će THE bista rješiti pitanje naše podijeljenosti. Na kraju vjerujte imate j.b.nu sreću da vaš predak nije isklesan ili izliven jer naša zemlja kao nitko zna brinuti o svojim spomenicima. I btw sretno vam novo desetljeće…
Nada postoji pa sad da vidimo to svijetlo.”
Na istom tragu je i ugledni književni kritičar, esejist i leksikograf, prvi predsjendik Hrvatskog društva pisaca, Velimir Visković, koji je također decidiran oko dvojbe treba li Titovu bistu vratiti na Pantovčak : Ne-! izrijekom će napisati Visković na svom Facebook profilu . A evo i zašto:
“Znam da se ovo što pišem neće svidjeti dijelu vas koji pratite ovaj profil. Ali ipak, napisat ću to: u politici je razum ispred srca.
Jedno od prvih pitanja koje mediji postavljanju jest treba li Milanović vratiti Titovu bistu na Pantovčak.
Po mojem mišljenju – ne, iako mislim da je Tito najznačajnija politička ličnost u hrvatskoj povijesti. Ne po našim lokalnim kriterijima, već po svjetskim. Bio je vođa antifašističkog ustanka, najvećeg u Evropi, kasnije i politički lider kojega su uvažavali u svim svjetskim metropolama, sva su mu vrata bila otvorena. Jedini hrvatski i južnoslavenski političar svjetskog ranga.
Unatoč jednopartijskom sustavu, pa i autoritarnoj vlasti građani su slobodno putovali svijetom, razmjerno dobro živjeli (pogotovo u usporedbi sa državama kojima danas gledamo u leđa).
Ali, svejedno, ne treba vraćati Tita u Tuđmanov osobni Panteon na Pantovčaku. Niti je uopće taj njegov osobni Panteon toliko važan!
Dakle, kao prvo, to bi izazvalo već u samom početku mandata novog predsjednika oštre podjele u hrvatskom društvu i mnogo važnije stvari ostale bi u sjeni tog konflikta. Kao drugo, unatoč svim povijesnim zaslugama, Tito nije tip političara koji bi bio putokaz za hrvatsku budućnost ako želimo biti demokratska nacija. Zapravo je pitanje u kojoj su to mjeri i Starčević, pa čak i Stjepan Radić. Suvremena nacija više nije ono što je Starčević zamišljao prije stoljeće i pol, niti su Hrvati seljačka nacija što su bili prije stoljeće (a da ne spominjem sve Radićeve političke transformacije i mutacije).
Zapravo je cijeli Tuđmanov Panteon jedna od mnogih njegovih mitoloških konstrukcija. I nema potrebe da rasipljemo energiju oko njegovih pretencioznih pseudopovjesničarskih himera.
Usmjerimo se radije na izgradnju suvremene ideje hrvatske države i nacionalnog identiteta, koji gledaju u budućnost, otvoreni su prema Evropi, tehnološki konkurentni, prijateljski raspoloženi prema državama u susjedstvu, ponosni na svoju kulturnu povijest prije svega, na svoje umjetnike, znanstvenike, pa i sportaše… Oni su puno važniji od političara koji su usidreni u svoje vrijeme i danas anakroni! Dopustimo našim suvremenim političarima da se konačno zagledaju u budućnost!”
I Tita, dodali bismo, da počiva u miru, umjesto da se s njim loptaju kojekakvi politički skorojevići…
